MJESTO NA KOJEM SE NA STOL ČEKA SATIMA

BRAĆA STANKO I TADIJA RAKITA USPJEŠNO VODE RESTORAN SCUBA U ROVINJU "Sve dok na posao idemo s osmijehom, ugostiteljstvo će biti naš životni poziv"

| Autor: Nina ORLOVIĆ RADIĆ

Ljudi od svega rade filozofiju, pa tako i od hrane. Međutim, jedina je prava formula vrhunske gastronomije svježa i kvalitetna namirnica, odnosno strast i ljubav posvećena njenoj pripremi

 

U moru restorana i konoba koje se otvaraju, ali i zatvaraju biti u samom vrhu, i tako godinama, samo najkvalitetnijima uspijeva. Održati se u ugostiteljstvu nije lako, a kudikamo još je teže biti na vrhu liste jednog od najboljih među jednako kvalitetnim.

Kako to godinama uspijeva braći Stanku i Tadiji Rakita, vlasnicima restorana "Scuba" dobro znaju njihovi stari gosti koji ih vjerno prate svih sedamnaest godina, odnosno ovi novi, koji su i jučer i prekjučer u redu stajali čekajući na svoj stol i hranu.

- Ne postoji dobro skrivena tajna. Naime, ljudi od svega rade filozofiju, pa tako i od hrane. Međutim, jedina je prava formula vrhunske gastronomije svježa i kvalitetna namirnica, odnosno strast i ljubav posvećena njenoj pripremi, kaže Tadija Rakita, suvlasnik "Scube", koju od 2001. godine vodi s bratom Stankom.

Priča i ugostiteljskom uspjehu braće Rakita, vezana je za njihovog oca Marinka, koji je dobar dio radnog vijeka proveo u ugostiteljskoj branši.

- Pokojni otac više od dva desetljeća radio je u ugostiteljstvu u kampu Valalta. Osmijeh na licu i pristup gostima, kao i njegova strast prema životu, prirodi i ljudima bile su dijelom njegove osobnosti, a te smo ljudske odlike, duboko se nadam, brat i ja naslijedili. Njegovim preranim odlaskom, brat i ja se još više povezujemo, odlučujemo nastaviti očevim stopa te prije sedamnaest godina otvaramo "Scubu". No, počeci nisu bili lagani, jer osim velike volje i želje za tim poslom valjalo je ići stepenicu po stepenicu, objašnjava Tadija, inače razgovorljivi dio Rakita, koji je i na poslu zadužen za komunikaciju s gostima što bez problema uspješno i čini komunicirajući na pet stranih jezika. Dvije godine mlađi brat Stanko, malo je suzdržaniji i zadužen za nabavu, dekoraciju, marketing.

Kao jedan

- Posao je podijeljen prema afinitetima i danas nakon skoro dva desetljeća posla u kojem odlično funkcioniramo dovoljan je tek pogled da se razumijemo. Jednostavno, i kao braća i kao poslovni ljudi funkcioniramo kao jedno, objašnjava Stanko, koji ne propušta reći da je dolaskom kuhara Tome Perovića "Scuba" dobila snažan vjetar u leđa.

- Krenuli smo lagano, što bi narod rekao od škole ugostiteljstva preko pizze i ćevapčića. Međutim, dolaskom Tome, 2007. godine naš se meni stubokom mijenja, i pod dirigentskom palicom kuhara nad kuharima, krećemo kao trojac koji zajednički i na dnevnoj bazi promišlja jelovnik. Ono što našu kuhinju danas čini drugačijom od drugih je "živa" hrana, odnosno meniji koji se pripremaju. a ne zgotovljavaju. Upravo, to je i jedan od osnovnih razloga zbog kojeg se hrana za našim stolovima duže čeka i razlog zbog kojeg ne pripremamo (izuzev rijetko) ručak. Naime, sva se hrana priprema u trenutku kada je naručite i nema ništa unaprijed, kaže Tadija, koji smatra da se u samoj pripremi hrane podjednako mora uživati kao i u samoj ceremoniji hranjenja.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter