(L. JELAVIĆ)
U Puli je s problemima Uljanika uvelike pao broj darivatelja, ljudi su otišli, i znali smo da ćemo se naći u problemima s darivanjem krvi u cijeloj Istri. Mi smo mala sredina, daleko smo od transfuzijske službe, pa svi darivatelji, gotovo sve što su dali, učinili su to na organiziranim lokalnim akcijama koje su za nas posebno značajne, kaže ravnatelj Hrvoje Kovačević
Organiziranje dobrovoljnog davanja krvi jedna je od aktivnosti Crvenog križa kroz koju se promiče davanje krvi, organiziraju i provode akcije davanja krvi, okupljaju davatelji, a u konačnici i dodjeljuju priznanja zaslužnima kako bi se dao značaj i društveno vrednovala vrijednost davatelja krvi. Uz mnoge druge aktivnosti Gradsko društvo Crvenog križa Bujštine je i po organizaciji dobrovoljnog darivanja (ili davanja) krvi jedno od najaktivnijih u Istri. Ipak, unatoč dobrim rezultatima, u području prikupljanja krvi zbog sve većih potreba u bolnicama, ima teškoća i problema, što taj segment djelatnosti Crvenog križa činim manje uspješnim od očekivanja.
Podbacila realizacija
Upravo o rezultatima, zapažanjima i drugim pojedinostima koji utječu na dobrovoljno davanje krvi, govorio je ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Buja Hrvoje Kovačević, dugogodišnji aktivist i volonter Crvenog križa.
Kako je uvodno naglasio, Gradsko društvo Crvenog križa Buje pokriva područje tri istarska grada (Buje, Umag i Novigrad) i tri općine (Oprtalj, Grožnjan i Brtonigla) na području Bujštine, između Dragonje i Mirne. U prošloj je godini Gradsko društvo Crvenog križa organiziralo deset akcija dobrovoljnog davanja krvi - četiri u Umagu i po tri u Bujama i Novigradu - na kojima je prikupljeno ipak manje od planiranih 795 doza. Sve se akcije organiziraju u suradnji s Kliničkim zavodom za transfuzijsku medicinu KBC-a Rijeka, s kojim se svake godine pravi i plan prikupljanja.
- Nismo uspjeli ostvariti plan prikupljanja doza krvi, a ovogodišnji rezultat je nešto slabiji i od prošlogodišnjeg. Nije to slučaj samo kod nas. Koliko znam, osim Gradskog društva Poreč, svi smo ostali u Istri u minusu, odnosno nećemo ostvariti plan za 2019. godinu. Puno je razloga za to. Recimo, u Puli je s problemima Uljanika uvelike pao broj darivatelja, ljudi su otišli, sjećam se da smo o tome razgovarali i da smo još u početku krize te tvrtke predvidjeli da ćemo se naći u problemima s darivanjem krvi u cijeloj Istri. Mi smo mala sredina, daleko smo od transfuzijske službe, pa svi darivatelji, gotovo sve što su dali, učinili su to na organiziranim lokalnim akcijama koje su za nas posebno značajne, kaže Kovačević.
Stoga se, kaže, trude s transfuzijskom službom KBC-a Rijeka uskladiti kalendare akcija, što nije jednostavno. Naime, kako pojašnjava, ta transfuzijska služba pokriva tri županije, Istarsku, Primorsko-goransku i Ličko-senjsku, tako da nije lako sve uskladiti.
- Uz to, darivatelji ne mogu uvijek dati krv, muškarci moraju između dva davanja imati pauzu od tri mjeseca, a žene četiri mjeseca, pa nije lako uskladiti da akcije odgovaraju i potrebama i našim darivateljima. Najčešće termine diktira Služba za transfuziju, što nekada ne odgovara našim zahtjevima pa ima slučajeva da se neke akcije i gase, a s druge strane krvi treba stalno, sve više, jer ima sve više apela iz bolnica da krvi nema dovoljno. U Istri nema transfuzijske službe koja prikuplja krv na terenu, što je također jedna od poteškoća koja se odražava na količinu prikupljene krvi. Istra bi u svakom slučaju trebala imati jedan takav tim, posebice u ljeti kada je potreba mnogo veća i zbog priljeva velikog broja turista. Taj bi tim mogao omogućiti manje i češće akcije, što bi nama odgovaralo, kao i svim dobrovoljnim darivateljima, ovako se moramo prilagoditi mogućnostima i zahtjevima transfuzijske službe u Rijeci, kaže Hrvoje Kovačević.
Uključuju se mladi
Gradsko društvo Crvenog križa Buje ima oko 900 registriranih davatelja krvi, javljaju se i novi, što svakako raduje. Plan je u ovoj godini povećati broj prikupljenih doza, odnosno pokušati prikupiti čak 900 doza krvi. Koliko je to realno moguće ostvariti?
- Plan je jako ambiciozan. Mi ćemo ga svakako pokušati ostvariti, ali ne ovisi sve o nama. Kao što sam rekao, postoje ograničenja kod darivatelja iz zdravstvenih razloga i sve su rigoroznija. Ipak, mi poduzimamo sve da u svakoj akciji prikupimo što više doza. U ovoj godini planiramo jednu akciju više u Bujama, da imamo ukupno 11 akcija u cijeloj godini. Povećali smo i planove broja prikupljenih doza po gradovima, jer mislimo da bi se moralo prikupiti više nego lani. Na primjer, po jednoj akciji u Umagu prikupimo prosječno 90 doza, u Bujama oko 80, a u Novigrad oko 70. Ove godine planirali smo u svim gradovima, odnosno akcijama, povećati taj broj za deset dodatnih doza. Sugerirali smo da akcije traju dulje. Sada traju od 9 do 14 sati, ali smatramo da je to nedovoljno, posebno za darivatelje koji još rade. Želimo trajanje akcija produžiti za još dva sata, što bi moglo možda potaknuti nekoga da dođe. Tražili smo da imamo više akcija subotom, a koliko ćemo u tome uspjeti ovisi i o mogućnostima Službe za transfuziju KBC-a Rijeka. Jedna od naših akcija na povećanju broj darivatelja je izrada web aplikacije koja bi omogućila puno lakši način pozivanja darivatelja. Jedan naš volonter izradio nam je tu aplikaciju što se pokazalo uspješnim potezom. Pozitivno je da se u akcije uključuje sve više mladih, prate naše facebook stranice i pozive, malo smo im se pridružili preko društvenih mreža. Pozive ćemo slati i putem SMS-a, kao podsjetnik na akciju, jer smo primijetili da pozivi putem pošte ne stignu na vrijeme. Koristimo i medije, sve u nastojanju da na akcije privučemo što više davatelja krvi. Ipak, mislim da je plan doza krvi ambiciozan, da je više plan želja i potreba, nego stvarnih mogućnosti. Moram reći da na poboljšanju cijele situacije ne možemo raditi samo mi u Crvenom križu. Treba više potpore drugih, institucija, poslodavaca… Na primjer, darivatelji koji daju krv imaju pravo na slobodan dan. Ali, to se slabo ostvaruje. Puno je privatnih poduzetnika koji nerado puštaju radnike na akcije u radno vrijeme. Čast izuzecima, ima ih i njih treba pohvaliti. U javnim službama još se i pridržavaju tih pravila, ali i to nije stalno. To je problematika koja zaslužuje više pažnje, poručuje Kovačević.