BOKORDIĆI I ŠAJINI obilježili 75. godišnjicu stradanja sela u nacifašističkom divljanju

Nacisti i fašisti planirano su prvo upali u kuće članova odbora sela. Izvukli su ih van i strijeljali. A onda po redu i preko reda, dalje u krvavi pohod. Da je tih 36 ljudi preživjelo, ovo bi selo danas drugačije izgledalo, rekao je u Bokordićima u emotivnom govoru Mirko Rojnić. Okupatori su u Bokordiće stigli nakon što su u Šajini pobili 54 civila i zapalili selo

"Zlo nije jače od života. Oprost donosi mir, ali ne i zaborav", piše na spomen-obilježju za žrtve nacifašističkog terora u Šajinima, a slične su riječi mogle čuti i danas na komemoraciji u povodu 75. obljetnice stradavanja više od 80 civila tog sela na Barbanštini i nedalekog sela Bokordići na savičentskom području u istoj noći, u noći divljanja nacista i fašista s 8. na 9. siječanj 1944. godine.

- Te mračne krvave noći mučki je ubijeno 54 ljudi, a selo je spaljeno do neprepoznatljivosti. Šajini pamte divljanje nacista i fašističke crne legije. I mada je sve manje živih svjedoka te noći, priče i zapisi preneseni su do danas, a na nama preostaje zadaća da ih prenesemo i na našu djecu da se ovakav zloćin nikada ne zaboravi i ne ponovi, rekao je Eduard Grgorinić, predsjednik Mjesnog odbora Šajini. Komemoracijama su prisustvovali i vijence na spomenike u Šajini i Bokordići položili predstavnici sela, općina Barban i Svetvinčenat, predstavnici antifašističkih udruga Istre i Liburnije, Istarske županije, nekih istarskih jedinica lokalnih samouprava, ali i gosti iz Lipe u općini Matulji, još jednog sela koje je iskusila strahote krvave Rommelove ofenzive. Istina je da je prošlo puno godina, ali i danas seljani ove događaje pamte i proživljavaju s teškim osjećajima.

Nakon zloćina nad civilima, muškarcima, ženama i djecom, te paljenja Šajini, zločinci su kroz mrak krenuli u Bokordiće.

- Došli su s tri strane, kamionima iz Vodnjana i Savičente, a jedna grupa iz pravca Šajini stigla je preko Škitače pješke, po kozjim stazama, tako da je sigurno da su znali put, odnosno da su ih vodili neki domaći. To je bila organizirana akcija. Kada su opkolili selo, ispalili su rakete, selo je u noći bilo osvijetljeno, a nacisti i fašisti planirano su prvo upali u kuće članova odbora sela. Izvukli su ih van i strijeljali. A onda po redu i preko reda dalje u krvavi pohod. U toj je noći ubijeno je 22 ljudi, osam ih je odvedeno u Njemačku i nikada se nisu vratili, a šest je boraca poginulo u borbi. Da je tih 36 ljudi preživjelo, ovo bi selo danas drugačije izgledalo, rekao je u Bokordićima Mirko Rojnić, predsjednik savičentske podružnice Saveza antifašističkih boraca. U emotivnom govoru, na rubu suza, Rojnić je podsjetio da je u to vrijeme neimaštine, selo ne samo ostalo bez 36 ljudi, od čega se zajednica dugo oporavljala, nego su i djeca, neka od njih tek rođena, ostala bez roditelja i tu patnju obiteljske tragedije nosili do starosti.

Kako se i u Šajini moglo čuti, u toj su noći prije 75 godina djetinjstva uništena, a obitelji razorene. Pale su tada, kako je netko rekao, žrtve silovanja slobode, obični ljudi, civili, obiteljski ljudi izvučeni iz svog doma i brutalno smaknuti.

- Ovaj spomenik ne simbolizira samo nevine žrtve fašističkog terora, već i hrabrost i odlučnost mještana Bokordići i istarskog naroda u borbi protiv okupatora i težnji za slobodom. Slobodom koju često olako shvaćamo, ali koja je izborena krvlju naših mučenika, borbom za svoj kraj i svoju besidu. Da nije bilo njihove borbe, hrabrosti i odlučnosti da se suprotstave tiranima, ne bi bilo ni naših života, poručio je načelnik općine Svetvinčenat Dalibor Macan i poručio da je ujedinjena Europa danas rijetka garancija budućim naraštajima da se zvjerstva u Bokordići, Šajini i prijateljskoj Lipi nikada neće ponoviti.

U Bokordići i Pustijanci, danas selu sa 70-ak stanovnika, nema živih svjedoka te noći, a od Rojnića čujemo da je tek petero, možda šestero živih čiji su roditelji pali kao žrtve. U Šajini je slična situacija, ali je zato 2014. godine snimljen film u povodu 70. godišnjice zloćina, zahvaljujući kojem su i na živim slikama sačuvana svjedočanstva ljudi koji su kao djeca spoznala ljudsku sposobnost da počini zvjerstva. U društvenom domu u Šajini prikazan je taj film s kojeg su se mogle ćuti emotivne priče ljudi koji su gledali kako im odvode i ubijaju očeve i ljudi koji su odrastali bez roditelja.

- To zlo učinio je čovjek. A mi možemo i moramo prenositi istinu o tom zlu i zvjerstvima na mlade generacije, zaključio je potpredsjednik Saveza antifašističkih boraca Istarske županije Romano Božac.

(NAPISAO I SNIMIO Zvjezdan STRAHINJA)