ZLATKO VIVODA IZ MARČENEGLE

APSURDI PO BIROKRACIJI - PO LIJEČNIČKOJ KOMISIJI JE RADNO SPOSOBAN, NO U STVARNOM ŽIVOTU… "Volio bih da si mogu sam barem staviti čarape i zavezati cipele"

Liječnica kontrolorka bolovanja uputila ga je ponovo na rad. Zatražio je dokumentaciju na temelju koje je donesena takva odluka, ali je saznao da do te dokumentacije može doći samo kroz privatnu tužbu, a za to nema ni novaca ni živaca. Smatra da je jedini cilj takve odluke bio da mu se prepolovi plaća dok je na bolovanju

| Autor: Anđelo DAGOSTIN
Zlatko Vivoda s obimnom medicinskom dokumentacijom (Snimio Anđelo Dagostin)

Zlatko Vivoda s obimnom medicinskom dokumentacijom (Snimio Anđelo Dagostin)


"Republika Hrvatska je… socijalna država" - tako piše u prvoj rečenici prvog članka hrvatskog Ustava. Međutim, između pravnih slova i realnog života često je veliki jaz. Upravo na jedan takav slučaj iz realnog života koji je u koliziji sa "socijalnom državom", gdje je čovjek zbog medicinskih poteškoća zapao i u socijalne probleme, naišli smo u Marčenegli, skladnom selu na razmeđi Buzeštine i Pazinštine, koje broji točno stotinu duša.

Isplati li se živjeti pošteno

- Nikad nisam bježao od posla. Naučen sam živjeti pošteno, ali mi se sad čini da možda i nisam bio u pravu, kaže nam ogorčeni 60-godišnji Zlatko Vivoda koji u Marčenegli živi sa suprugom koja boluje od multiple skleroze, malodobnim sinom i kćerkom.

Kako nam je ispričao, radni je vijek započeo odmah poslije srednje škole u kojoj je stekao struku alatničara. Prvih deset godina radio je na održavanju u Istarskoj pivovari Buzet, a onda mu se pružila prilika da se zaposli na mjestu predradnika u Cimosu gdje je ostao punih 28 godina. Ondje je radio u pogonu za temeljno bojanje autodijelova, dok je posljednjih sedam godina, od 2012. godine, radio u Cimosovoj kalionici.

- To je bilo jedno vrlo lijepo radno mjesto što se tiče rada, fantastično, ali s druge strane vrlo zadimljeno, bio je jako zagušljiv zrak… Ventilacija je radila kao i u drugim pogonima, u drugim tvornicama, međutim, to vjerojatno nije bilo dovoljno. Tako da sam dobio astmu, da li od toga ili ne, to ne mogu decidirano tvrditi, kaže nam Vivoda koji usput dodaje da je i nepušač.

Međutim, napominje, još 2014. godine započeo je osjećati zdravstvene tegobe, nemoć i bol u rukama i zglobovima. Bio je to razlog za javljanje liječnici koja ga je poslala reumatologinji u Rijeci. Na toj prvoj rutinskoj kontroli bilo mu je rečeno da se ne radi ni o čemu ozbiljnom. Prethodno je 2012. godine bio operirao fasciju (membrana koja se nalazi ispod kože) ispod lijevog stopala, a zatim i desnog. Nakon dvije godine stanje mu se konstantno pogoršavalo, boljele su ga kosti i mišići, što mu je otežavalo rad. Ponovo odlazi sada drugom reumatologu u Rijeci koji mu provodi vrlo detaljnu dijagnostičku pretragu. No, i taj reumatolog je ustanovio da je s medicinske strane, prema dostupnim nalazima, s Vivodinim zdravstvenim stanjem sve u redu. "Vama svaka čast, međutim, meni komadi na poslu ispadaju iz ruku", poručio mu je Vivoda svjestan svojih tegoba.

Medicinska dokumentacija se gomila

Simptomi su mu se pogoršali pa se tako, između ostalih, znao jako zadihati na uzbrdici. Posjetio je stoga specijaliste pulmologa, kardiologa, imunologa i neurokirurga. Pulmologa je ustanovio da nema indikacija za liječenje, ali je dobio inhalator za astmu. Kardiolog je utvrdio da ni s njihove strane nema nikakvih indikacija za daljnje liječenje. Imunolog je kazao da je s te strane sve u redu. Tako da je završio kod neurokirurga koji mu je preporučio operaciju karpalnog kanala na šakama.

- OK, operirao sam karpalni kanal na lijevoj ruci, ali mi nije bilo ništa bolje pa sam odustao od operacije desne ruke, nastavlja Vivoda.

S obzirom da više nije mogao raditi, otvorio je bolovanje 1. travnja 2019. I otad je dvije i pol godine na bolovanju zbog čega mu se drastično smanjila plaća.

Onda mu je bila preporučena, po njemu rizična operacija vratne kralježnice s čime nije bio oduševljen pa je zatražio i druga mišljenja kod privatnih klinika, a stručna su mišljenja bila različita.

- Nekad se ta operacija radila s leđa, a sada s prednje strane, kod grkljana, pojašnjava nam. Ipak, prije nešto manje od godinu dana odlučio se i za taj zahvat.

- I opet simptomi nisu nestali, dapače, još su se i pojačali. Katastrofa, kaže Vivoda koji nam je pokazao obimnu medicinsku dokumentaciju koju je sakupio u proteklom desetljeću. Samo lanjske godine bio je pet puta na magnetskoj rezonanci, a upravo ga čekaju četiri kontrolna pregleda pa će se ta hrpa celuloze još malo povećati. "Da su mi dali novce u ruke od toga koliko se na sve te preglede potrošilo bih bio mogao kupiti Mercedes", ironičan je Vivoda.

Leži gotovo 18 sati na dan

Sada ga najviše bole mišići na nogama. Jedva hoda po stepenicama. Iako je imao uzoran maslinik i vinograd, sve ih manje može održavati. U posljednje četiri godine jedino može koordinirati ljude prilikom berbe. Nešto pomažu djeca, a nešto znanci i prijatelji.

"Najmanje 18 sati na dan sam u vodoravnom položaju", kaže, a najbolji dio dana mu je između 17 i 19 sati kada se jedino osjeća relativno dobro.

S obzirom da mu je plaća zbog bolovanja progresivno padala, upravo je na početku mjeseca rujna odlučio otići u prijevremenu mirovinu. Iako je još voljan raditi, zbog zakonskih propisa, jednostavno je prisiljen umiroviti se.

- Hoćeš-nećeš, morao sam otići u prijevremenu penziju, kaže Vivoda kojeg smo pitali da nam opiše na koji mu se način smanjivala plaća u posljednje dvije i pol godine otkad je na bolovanju. "Šest mjeseci sam imao oko 4 tisuće, poslije nešto manje, a u posljednjih godinu dana 2.200 kuna. I sada bih, nakon provedenih 18 mjeseci na kontinuiranom bolovanju, imao 1.100 kuna", pojašnjava nam dodajući da je na bolovanju bio u dva vremenska intervala.

U tom međuperiodu liječnica kontrolorka bolovanja ga je uputila ponovo na rad jer je utvrdila je da je - sposoban za rad!

- Rekao sam joj 'doktorice, ja ne mogu ni doći do posla, a kamoli raditi', nastavlja Vivoda i dodaje da je u tom mjesecu kada ga je vratila na posao imao za obaviti pet specijalističkih pregleda u Rijeci. U petak se javio u tvrtku da im kaže kako su ga na silu vratili raditi, ali kad je došao ponedjeljak nije mogao ni ustati, a kamoli otići na posao. "Planirao sam se ustati sat i pol ranije da se pokušam razgibati za posao, ali ma kakvi. Nisam mogao", nastavlja.

Javio se u firmu da nažalost ne može doći raditi, i ponovo kod svoje liječnice otvorio novo bolovanje. Kasnije je zatražio dokumentaciju na temelju koje ga je kontrolorka uopće vratila na posao, ali je saznao da je do te dokumentacije moguće doći samo kroz privatnu tužbu. A za to nema ni novaca ni živaca. Smatra da je jedini cilj takve odluke bio da mu se prepolovi plaća dok je na bolovanju.

- Sada imam 39 godina radnog staža, a za punu penziju bih trebao još dvije godine biti na bolovanju, ali to mi se ne isplati, jer se s bolovanjem mnogo gubi na penziji, pojašnjava nam. Zbog prijevremenog umirovljenja dobit će tisuću kuna manje od umirovljenih kolega na istom radnom mjestu, ali što je tu je, kaže.

Nisam tražio invalidsku mirovinu

Na temelju medicinske dokumentacije nadao se otpremnini iz Cimosa što se nekad prakticiralo, ali tvrtka ne stoji financijski dobro i od otpremnine neće biti ništa. Jesu li mu u tvrtki ponudili neko primjereno, lakše radno mjesto? "Ne. Rekli su da imam pravo biti na bolovanju i to je to", odgovara.

Za invalidsku penziju, kako su mu rekli, nema uvjeta. "Nisam tražio invalidsku, nego sam htio da mi napišu da sam polusposoban za rad, da se zna koje poslove mogu, a koje ne mogu obavljati", kaže. Ali, ništa ni od toga. Po komisiji za mirovinski sustav Vivoda je radno sposoban. Kazali su mu da takve probleme ima većina ljudi u njegovim godinama, međutim, on se s time ne miri. Sa 60 godina kaže da ima još mnogo volje za radom, ali….

Da se vratimo na Vivodinu zdravstvenu priču. Kaže da osim bolova u mišićima ima i druge simptome. Primjerice, ne može se sagnuti. Prilikom hoda osjeća zanošenje... Preostaju mu, dakle, neurološki pregledi. Nada se da će barem oni otkriti u čemu je problem. "Barem da si cipele mogu sam zavezati, i staviti čarape", kaže Zlatko dodajući da mu u tome pomaže supruga koja je i sama invalid.

- Čini mi se sada da mi nijedna od tih tri operacija nije trebala, jer u suštini s njima nisam dobio ništa. Zadnje su mi kazali da bih trebao operirati donji dio kralježnice, hernija diska, ali sam rekao da više na to ne idem, jer sam se uvjerio da u tome nije problem, kaže razočarani Zlatko koji se sada nada rješenju i odgovorima koje će mu možda dati neurolog.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Korzo, Giardini
Pula: Korzo, Giardini