Chase Van Wey je 23-godišnji Amerikanac iz San Diega u Kaliforniji koji je u Labin stigao u kolovozu prošle godine radi nogometa. Danas je stanovnik Rapca, igrač labinskog NK Rudara i digitalni nomad koji on line radi za očevu tvrtku koja se bavi IT tehnologijom. Već je dvije godine u Hrvatskoj, ima vizu kao digitalni nomad, a nakon igranja za NK Vrapče i Karlovac, stigao je u Labin.

- Studirao sam antropologiju na Sveučilištu u San Diegu i tamo igrao nogomet. Trener mi je bio Riječanin Branko Matić koji mi je mnogo pričao o Hrvatskoj i uz njegovu pomoć i preko njegovih prijatelja stigao sam u Hrvatsku. Kada sam došao u Labin i Rabac, bila je to ljubav na prvi pogled. Stigao sam autom s djevojkom i otišli smo u stari grad, u pizzeriju Rumore, odakle je pucao prekrasan pogled na more. Spustili smo se u Rabac prošetati, bilo je prekrasno. Odmah sam poželio ovdje ostati, nadam se da ću zadovoljiti i svoje nove poslodavce u klubu. Iznajmio sam stan u gornjem Labinu kod obitelji Glavičić koja ima i apartmane u Rapcu pa sam se nakon ljeta preselio dole. Malo sam bio nervozan dok sam čekao dokumentaciju od svog bivšeg kluba i vizu, ali sada je sve u redu. Ovdje sam sretan, govori nam Chase.

Otac mu je Nizozemac a majka Meksikanka, ali su svi rođeni u SAD-u, gdje i sada žive njegovi roditelji i sestra, ali i djed i baka koji su udaljeni nekih 15 minuta vožnje. Kada im je rekao da odlazi u Hrvatsku, nisu bili protiv, iako je odlazio u daleku i nepoznatu zemlju.

- Oni nisu nikad imali prilike živjeti i raditi u Europi pa su sretni da mi se pružila takva prilika. Kada sam bio mali, najveća želja bila mi je postati profesionalni nogometaš i igrati u Europi i ta mi se želja ispunila. Malo je tko od mojih prijatelja i poznanika dobio takvu priliku. Bilo je više opcija, Nizozemska, Engleska, Njemačka, Francuska pa tako i Hrvatska zahvaljujući mom bivšem treneru. Nisam pogriješio. Ovo je za mene božji dar, da sam došao ovdje živjeti pored mora i u tako lijepu i sređenu sredinu. Svi su mi ovdje jako dobri i ljubazni. Inače sam velik vjernik, katolik, i slušam mise preko interneta, govori Chase.

Već su ga dva puta posjetili roditelji, djevojka i sestra. I oni su, kaže, bili oduševljeni onim što su vidjeli. Mama mu je rekla da bi i ona voljela ovdje živjeti. Roditelji su ga posjetili u kolovozu pa čitav mjesec dana bili u prosincu i opet će doći u Rabac u svibnju. Svidjelo se jako i njegovoj djevojci Amerikanki koja je putovala Europom i posjetila London, Prag, Amsterdam i još nekoliko gradova. Pitamo ga kako je živjeti ovdje a kako u San Diegu, koje su sličnosti a koje razlike.

- Labinjani su pomalo slični mojim sugrađanima u San Diegu, uživaju u životu, ali tamo je sve brže, a ovdje ležernije. Tamo je hrana i piće "to go", a ovdje se sjedi u kafićima jer volite dugo piti kavu. U Americi se živi da bi se radilo, a ovdje se radi da bi se živjelo. Sviđa mi se vaš način života. Hrvati su gostoljubivi, vole se upoznavati i družiti, a u Americi nije baš tako. Kod nas je zimi toplo, evo sada su u San Diegu 24 stupnja, a ovdje je hladno. Morao sam se naviknuti na tu hladnoću, da moram nositi kaput i šal a na treningu rukavice. U svom životu nikad nisam bio izvan San Diega duže od mjesec dana, ovo mi je prvi put da sam odsutan tako dugo, ali svakodnevno sam u kontaktu s obitelji putem interneta, otac prati i moje utakmice, govori sa smiješkom mladi simpatični Amerikanac.

O svom uobičajenom danu ovdje, novim prijateljima i hrvatskom jeziku kaže: "Razumijem nekoliko riječi na hrvatskom, uglavnom nogometnu terminologiju na treningu i utakmicama, ali ovdje mnogi znaju engleski pa najviše tako komuniciramo. Najviše se družim s Valentinom Stepčićem s kojim često odem na kavu u centar grada. Inače, ujutro idem u teretanu pa na individualni trening u Labin, od 12 do 16 sati radim za očevu firmu, pišem i odgovaram na mailove, navečer igram šah on line s djedom. U dane kada idem na trening, prije nešto pojedem i poslije treninga večeram. Sam kuham, naručujem i hranu preko Valfresca, a volim ići i u pizzeriju Rumore, iako moram paziti da ne jedem previše pizze", kaže Chase koji je posjetio i ostale gradove u Hrvatskoj.

Bio je u Trogiru, Splitu, Zadru, Puli, Rijeci, Zagrebu, na Plitvičkim jezerima, ali najviše se oduševio Rovinjom.

- Sva su mjesta divna, ali moje omiljeno mjesto je Rovinj, roditelji su mi tamo na Grisiji kupili i neke slike. Rabac je sada prazan, a ljeti je pun jer je to turističko mjesto pa je teško naći i parking. Vaše je more plavo, čisto i bistro, kod nas nije takvo, a naše je i hladnije, ističe Chase.

Što se planova tiče, želja mu nastaviti profesionalnu nogometnu karijeru i putovati, upoznati različite krajeve, ljude i njihovu kulturu. Sve opcije su otvorene, ali se nada u Rapcu ostati što duže jer je, kaže, ovdje sretan. Za sada ima ugovor do ljeta. "Moji roditelji žele da se vratim u Ameriku, ali ja želim otkriti svijet izvan SAD-a i oni to poštuju", kaže.

Navija za Real Madrid i Luku Modrića, bio je u Maksimiru i na Poljudu, možda jednoga dana tamo i zaigra. Nema nikakvih primjedbi ni prigovora na svoj hrvatski način života i naše ljude. Štoviše, pun je hvale za sve. Voli ćevapčiće, ajvar i njoke. Kod obitelji Glavičić u Rapcu s kojom je proveo Božić probao je i našu peku, za razliku od tradicionalne američke purice s krumpirima, i bio oduševljen.

Za NK Rudar debitirao je prošle jeseni u Novom Vinodolskom, nakon početne nervoze i prilagodbe igrao je sve bolje i ustalio se u momčadi. Pamti KUP utakmicu protiv Istre 1961, nada se većoj minutaži na terenu i još boljim rezultatima Rudara ovoga proljeća.

 Labin friendly sredina za digitalne nomade

Astrid Glavičić, direktorica gradske Turističke zajednice, kaže da Labin postaje city-hub za digitalne nomade i želi se pozicionirati kao nomad-friendly trendsetting sredina za ljude iz cijelog svijeta. Digitalni nomad je državljanin treće zemlje koji je zaposlen ili obavlja poslove putem komunikacijske tehnologije za tvrtku ili vlastitu tvrtku koja nije registrirana u Hrvatskoj i ne obavlja poslove ili pruža usluge poslodavcima na području Hrvatske.

Glavičić podsjeća da Chase Wan Wey nije prvi digitalni nomad na ovom području. Štoviše, Labin je bio dom prvog digitalnog nomada u Hrvatskoj. Melissa Paul je prva osoba koja je dobila privremeni boravak kao digitalni nomad u Hrvatskoj, međutim prije nekoliko dana viza joj je istekla i ona se vratila u SAD.

- Melissa je kao prednosti Labina istaknula odličnu klimu i dobar pristup internetu, prekrasnu prirodu i izuzetno drage i srdačne sugrađane. Digitalni nomadi u prijavi moraju dokazati da rade na daljinu, da imaju smještaj i da imaju zdravstveno osiguranje. Inicijator ideje je nizozemski poduzetnik s hrvatskom adresom Jan de Jong, a mi kao Turistička zajednica promoviramo Labin kao grad digitalnih nomada. Ovdje im nudimo izvrsno uređen co-working prostor za rad u neposrednoj blizini Gradske knjižnice, pomoć prilikom podnošenja zahtjeva za vizu, izvrsnu internet vezu. Naša je sredina savršena za kreiranje balansa između posla i uživanja u slobodnom vremenu. Labin obiluje stazama za pješačenje i biciklističkim stazama, a neposredna blizina mora savršena je za opuštanje nakon posla. Digitalni nomadi ističu da im je bitno da su restorani i caffe barovi otvoreni cijele godine, a upravo je to prednost Labina. Prošlog ljeta u Labinu je boravilo nekoliko digitalnih nomada. Gigi Griffis stanovala je u Starom gradu i pisala blog o prednostima i nedostacima Labina. Gigi uređuje internet stranice, brošure te razvija strategije za razne industrije, a voli i pisati knjige. Putuje sa svojim psom i sada je u Portugalu, a tko zna gdje će završiti Chaseov put, no Labin i Rabac sigurno će mu zauvijek ostati u lijepom sjećanju, kaže direktorica TZ-a.

Povezane vijesti

• Sedam filmova na prvom Shpeena DOX-u
• Mozaik kao slikarstvo za vječnost
• Obitelj Diminić - Štifanić pomaže svome zavičaju