Što znače čempresi, bršljan i lovor?
Vodnjansko groblje čuva priče o obiteljima, vojnicima i simbolima koje danas rijetko primjećujemo
(TZ Vodnjan)
U sklopu ciklusa "Upoznajmo Vodnjanštinu – Conosciamo il Dignanese" u subotu je održano dvojezično vođenje vodnjanskim grobljem, tijekom kojeg su sudionici upoznali njegov razvoj, arhitekturu, simboliku nadgrobnih spomenika i priče o obiteljima i pojedincima povezanima s poviješću grada.
Vođenje je organizirala Turistička zajednica Grada Vodnjana, a pripremila ga je i vodila novinarka i književnica Carla Rotta.
Tijekom obilaska predstavljene su povijesne okolnosti razvoja groblja, uključujući razdoblje u kojem je zbog nedostatka prostora njegovo korištenje bilo ograničeno te pokušaj uređenja privremenog groblja uz crkvu sv. Antona.
Važnu ulogu u kasnijem uređenju imao je dr. Antonio De Volpi, koji je financirao proširenje i niz zahvata na groblju. Podignuti su vanjski zidovi, monumentalni portal s osam stupova u toskanskom stilu, kuća čuvara i mrtvačnica, a uređene su i katakombe.
Dio obilaska bio je posvećen simbolima na grobnicama i nadgrobnim spomenicima, među kojima su križevi, ukrštene ruke, vatra, anđeli, bršljan i lovor. Govorilo se i o značenju čempresa te o načinu na koji su pojedini simboli označavali vjeru, nadu, vječnost, sjećanje ili društveni položaj pokojnika.
Na primjeru nadgrobnog spomenika obitelji Pietra Marchesia sudionicima je pokazano kako su se nekada, uz ime pokojnika, navodili i rodbinski odnosi, zanimanje te društveni status, zbog čega nadgrobni spomenici mogu biti vrijedan povijesni izvor.
Obilazak je obuhvatio i priču o devetorici talijanskih vojnika koji su nakon Prvog svjetskog rata preminuli u sanitetu u Vodnjanu. Njihovi su posmrtni ostaci naknadno ekshumirani i vraćeni u mjesta prebivališta ili podrijetla, a tijekom vođenja predstavljeni su i sačuvani dokumenti povezani s njihovim ukopima.
Sudionici su upoznali i katakombe te obitelji koje su ondje bile pokopane, a završni dio obilaska bio je posvećen Angelu Ceconu i ostavštini obitelji Cecon.
Vođenje se temeljilo na izvornoj povijesnoj građi, među kojom su Pravilnik o groblju iz 1907. godine te kasniji dokumenti o vojnicima i mjestima njihova ukopa.
