Marin Corva krajem lipnja ove godine preuzeo je mjesto zastupnika talijanske nacionalne manjine u Hrvatskom saboru koje je 34 godine držao Furio Radin. Nekoliko tjedana prije toga Corva je izabran i za predsjednika Talijanske unije, krovne organizacije talijanske nacionalne manjine u Hrvatskoj, pa se s pravom može reći da je ovaj 46-godišnjak danas glavna osoba za sva pitanja talijanske nacionalne manjine.

U prvom velikom javnom istupu nakon što je ušao u Sabor Marin Corva za Glas Istre govori o položaju talijanske nacionalne manjine u Hrvatskoj i Istri te najavljuje neke od svojih glavnih točaka na koje će se fokusirati do kraja saborskog mandata.

Kontinuitet u Saboru

Preuzeli ste zastupničko mjesto nakon 34 godine u kojima je talijansku manjinu predstavljao Furio Radin. S obzirom na to da ste istovremeno i predsjednik Talijanske unije, na koji način planirate personalizirati svoj politički stil i osigurati kontinuitet u zaštiti interesa Talijana u Istri?

- Furio Radin obilježio je jedno dugo razdoblje političkog predstavljanja Talijanske nacionalne zajednice. Kontinuitet mora postojati u zaštiti stečenih prava, ali svaki zastupnik mora donijeti i vlastiti način rada. Moj način rada bit će izrazito terenski i operativan: redovito razgovarati sa Zajednicama Talijana, školama, vijećima manjine, predstavnicima Talijanske unije te gradovima i općinama, definirati nekoliko konkretnih prioriteta i onda ih sustavno zastupati prema Vladi i ministarstvima. Činjenicu da sam istodobno predsjednik Talijanske unije vidim kao dodatnu odgovornost, ali i kao mogućnost kvalitetnije koordinacije. Talijanska unija je institucija svih naših pripadnika u Hrvatskoj i Sloveniji, dok je saborski mandat političko predstavljanje talijanske manjine u Republici Hrvatskoj. Te dvije uloge su razgraničene, ali mogu djelovati komplementarno.

(Snimio Milivoj Mijošek)

Nedavno se u strukturama Talijanske unije spominjala inicijativa o osnivanju proširene koordinacije svih politički izabranih predstavnika iz redova talijanske zajednice. Kako će to tijelo funkcionirati u praksi i kako će pomoći u snažnijem artikuliranju istarskih tema u Zagrebu?

- Ta inicijativa već ima vrlo dobru podlogu: na koordinacijskom sastanku u Puli 28. srpnja sudjelovali su predstavnici Županije, zamjenici gradonačelnika iz redova naše Zajednice, predsjednik Izvršnog odbora Talijanske unije, predsjednik Županijskog vijeća talijanske autohtone nacionalne manjine i ja osobno kao saborski zastupnik, a dogovoreno je uspostavljanje stalnog koordinacijskog tijela izabranih predstavnika. Ideja nije osnivati još jedno tijelo radi samog tijela, nego stvoriti mjesto na kojem ćemo redovito usuglašavati prioritete te diskutirati o tekućim temama. Imamo predstavnike talijanske zajednice na različitim razinama – od lokalne i regionalne samouprave do Sabora – ali kako bismo na najbolji način zastupali interese Zajednice, informacije moraju brže cirkulirati. Želio bih da koordinacija bude vrlo praktična: definiramo problem, odredimo koja je institucija nadležna, tko ga preuzima i u kojem roku očekujemo pomak. Tako ćemo brže dolaziti do rješenja za konkretna pitanja. Takvim postupanjem sve teme koje se tiču Istre i šire doći će do odgovarajućih ureda u Zagrebu.

Aktivno podržavate inicijativu prema Ministarstvu znanosti i obrazovanja za izmjenu nacionalnih kurikuluma kako bi talijanski jezik dobio status prvog stranog jezika, a ne isključivo drugog, odnosno izbornog, u školama u kojima postoji interes. Koji su najveći administrativni i politički otpori s kojima se susrećete na tom putu?

- Ne bih u ovoj fazi govorio o političkom otporu prije nego što iscrpimo institucionalni dijalog. Problem je prije svega u postojećem kurikularnom i organizacijskom okviru, ali i u činjenici da promjena mora biti provediva u školama. Naš zahtjev nije da se talijanski jezik nameće, nego tražimo mogućnost izbora. U sredinama u kojima za to postoji interes učenika i roditelja, kadrovski uvjeti i povijesna prisutnost talijanskog jezika, ne vidim razlog da sustav unaprijed ograničava talijanski isključivo na položaj drugog stranog ili izbornog jezika. Posebno u Istri i na Kvarneru, poznavanje talijanskog nije samo identitetsko i kulturno pitanje; ono ima i vrlo konkretnu društvenu i gospodarsku vrijednost.

(Snimio Mateo Levak)

Istra kao primjer

Prilikom svojih prvih službenih posjeta Istri istaknuli ste pitanje talijanske škole u Vodnjanu kao jedine koja još nema status samostalne ustanove. Kakav je konkretan plan i vremenski okvir za rješavanje statusa te škole, ali i za jačanje drugih manjinskih škola diljem Istre?

- Vodnjan je upravo primjer zašto ne želim ostati na deklaracijama. O samostalnoj talijanskoj školi govori se godinama i sada želimo utvrditi vrlo precizno što još nedostaje za njezino osamostaljenje. Prvi korak je zatražiti očitovanje nadležnog Ministarstva od strane osnivača. Nakon toga želim imati jasan hodogram, ovisno o odgovoru koji ćemo dobiti. Ne bih danas davao datum koji ne ovisi samo o meni, jer bi to bilo neozbiljno, ali mogu reći sljedeće: ne smijemo dopustiti da se nakon gotovo dva desetljeća ponovno sve završi na konstataciji da problem postoji.

Iako je Istra prepoznata po visokim standardima suživota i formalne dvojezičnosti, u praksi se i dalje bilježe propusti, primjerice na javnim natpisima, u radu državnih tijela i digitalnim uslugama. Kako planirate iskoristiti svoju saborsku poziciju da se dvojezičnost provodi dosljedno, a ne samo deklarativno?

- Istra je u mnogo čemu primjer dobre prakse, ali upravo zato trebamo imati visoke kriterije i prema sebi. Dvojezičnost nije završena onog trenutka kada je unesemo u statut ili postavimo nekoliko dvojezičnih ploča. Građanin mora imati mogućnost ostvariti zakonom zajamčena jezična prava u stvarnom kontaktu s institucijama – na šalteru, u obrascu, na internetskoj stranici i u digitalnoj javnoj usluzi. Kao zastupnik želim reagirati na konkretne slučajeve, ali i tražiti sustavniji pristup. Umjesto da svake godine ponovno ukazujemo na iste propuste, želio bih da nadležna tijela imaju jasne standarde i praćenja provedbe. Dvojezičnost nije privilegij talijanske zajednice, ona je dio identiteta Istre.

Zamjenica istarskog župana Jessica Acquavita naglasila je da uloga talijanske zajednice nikada nije bila samo formalnost, već identitetsko bogatstvo Istre. Koje zajedničke kulturne i gospodarske projekte bi bilo dobro pokrenuti kako bi se dodatno naglasio doprinos talijanske zajednice istarskom multikulturalizmu?

- Volio bih da talijansku zajednicu još snažnije predstavimo kao razvojni potencijal Istre, a ne samo kao dio njezine kulturne baštine. Vidim prostor za zajedničke projekte u obrazovanju i kreativnim industrijama, očuvanju dijalekata i lokalne baštine, eno-gastronomiji, turizmu te gospodarskom povezivanju s talijanskim regijama i poduzetnicima. Istra ima veliku prednost: hrvatski i talijanski kulturni prostor ovdje se stoljećima dodiruju. Od toga možemo stvarati nove kulturne sadržaje, europske projekte, studentske razmjene, istraživačke programe i poslovne veze. Talijanski identitet Istre ne smijemo svesti na komemoraciju prošlosti. On mora biti jedan od resursa njezine budućnosti.

Kao zastupnik talijanske manjine, kako gledate na trenutačne odnose između Hrvatske, Slovenije i Italije u kontekstu Istre, te smatrate li da puni potencijal Schengena i slobodnog kretanja donosi dovoljno olakšica za svakodnevni život pripadnika talijanske zajednice koji su povijesno povezani duž cijelog poluotoka?

- Za talijansku zajednicu Istra nikada nije bila prostor koji možemo razumjeti isključivo kroz državne granice. Naša zajednica živi u Hrvatskoj i Sloveniji, a veze s Italijom svakodnevne su – obiteljske, obrazovne, kulturne i gospodarske. Schengen je zato za nas mnogo više od europske administrativne činjenice. Slobodno kretanje vraća ovom prostoru dio njegove prirodne povezanosti. Ali fizičko uklanjanje granica nije kraj procesa. Trebamo smanjivati i administrativne granice – kod priznavanja kvalifikacija, obrazovanja, prekograničnog rada, javnog prijevoza i zajedničkih europskih projekata. Moramo poboljšati i prometnu povezanost. Upravo tu Talijanska nacionalna zajednica može biti jedan od prirodnih mostova između Hrvatske, Slovenije i Italije.

Razgovori na lokalnoj razini

S obzirom na to da ste podrijetlom i primarnim djelovanjem vezani uz Rijeku i Kvarner, što biste poručili pripadnicima talijanske nacionalne zajednice u Istri koji čine najveći i najgušći dio vašeg biračkog tijela – kako ćete osigurati da specifični problemi istarskih gradova i općina budu ravnopravno zastupljeni u vašem radu?

- Činjenica je da dolazim iz Rijeke, ali moje veze s Istrom nisu ni nove ni površne. Tijekom odrastanja mnogo sam vremena proveo u okolici Labina, gdje su živjeli moji nonići i gdje danas žive moji roditelji. I obiteljski korijeni s očeve strane vode prema Šišanu, odakle se moj nono početkom XX. stoljeća preselio u Rijeku. A kroz gotovo dvadeset godina djelovanja u Talijanskoj uniji imao sam priliku upoznati gotovo svaki kutak Istre s obzirom na velik broj naših Zajednica Talijana prisutnih na poluotoku.

Istra je demografski, institucionalno i povijesno iznimno važan dio naše zajednice i zato moja prisutnost ovdje neće biti protokolarna. Već na početku mandata krenuo sam u izravne razgovore s lokalnim sredinama, a takav način rada želim zadržati. Moj prvi službeni lokalni posjet nakon preuzimanja zastupničke dužnosti bio je upravo Vodnjanu 2. srpnja. Ne želim probleme Istre upoznavati iz izvještaja koji dolaze u Rijeku ili Zagreb. Želim ih čuti u Galižani, Pazinu, Balama, Momjanu, Umagu, Vižinadi, Labinu i drugim sredinama i s tamošnjim predstavnicima definirati prioritete. Želja mi je jače povezati cijeli prostor naše autohtone zajednice – Istru, Rijeku, Kvarner, Dalmaciju, Slavoniju i prostor u kojem djeluju naše Zajednice u Sloveniji.

Tri prioriteta

Jesu li trenutačna sredstva koja pristižu iz proračuna Republike Hrvatske i Republike Italije dostatna za održivost i modernizaciju lokalnih talijanskih zajednica, te koji su Vaši prioriteti u tom segmentu?

- Zahvalni smo na potpori i Republike Hrvatske i Republike Italije jer je ona omogućila očuvanje vrlo razvijene mreže naših institucija. Ali pitanje danas više nije samo kako održavati postojeće strukture, nego kako ih modernizirati i učiniti relevantnima novim generacijama. Ne bih rekao da je pitanje samo jesu li sredstva nominalno dostatna; ključno je prate li ona rast troškova i nove potrebe naših ustanova i zajednica. Moja tri prioriteta su dovršenje infrastrukturnih ulaganja u škole i zajednice tamo gdje je ona potrebna, digitalizacija procesa i snažno ulaganje u ljude – osobito mlade i one treće životne dobi, obrazovanje i profesionalne kompetencije.

Položaj mladih

- Mladi neće ostati u našim institucijama zato što im govorimo da je to njihova dužnost. Ostat će ako u njima vide prostor za vlastiti profesionalni, društveni i kreativni razvoj. Zato trebamo više stipendija i stručnih usavršavanja, povezivanja s talijanskim sveučilištima i institucijama, potpore mladim poduzetnicima i kulturnim inicijativama, ali prije svega trebamo mladima prepustiti odgovornost i mjesto odlučivanja. Ako institucije ne otvaramo novim idejama, novim ljudima i novim oblicima sudjelovanja, ne možemo očekivati da će se mladi sami uključiti. Želim da ovaj mandat bude obilježen generacijskim otvaranjem Talijanske unije i Zajednica Talijana.

Povezane vijesti

• VELIKA FOTOGALERIJA / U Puli obilježeno 20 godina počasnog konzulata Republike Italije: Otvorena vrijedna izložba Virgilija Giuricina
• Talijanski jezik sve je manje prisutan među mladima, upozorava nagrađeni pulski profesor
• Acquavita: Uloga talijanske zajednice u Istri nije formalna, nego oduvijek zajamčena