istraživač povijesti željeznice
Prije stoljeća i pol prvi svečani vlak prošao je Istrom: Razgovor s Josipom Orbanićem
Moderno doba na stanici u Puli
Josip Orbanić, elektroinženjer u željezničkom prometu i suradnik našeg lista, bio je naš sugovornik o zanimljivim pričama iz početaka željezničkog prometa u Istri, koji ovih dana bilježi važne obljetnice. Naime, 18. kolovoza 1876. godine obilježava se 150. godišnjica prolaska prvog svečanog vlaka Istrom. Priče o vlakovima, caru koji je volio putovati željeznicom i carici koja vlak nije obožavala, zanimljive su i gotovo bajkovite i nakon toliko godina, posebice u vremenu kada vlakovi kod nas sve manje i sve rjeđe prometuju, a željeznički promet u svijetu doživljava svojevrsnu renesansu.
- Istarska pruga se počela graditi tijekom 1873. i 1874. godine, a tri godine kasnije Istrom je prošao prvi svečani vlak. U Pulu je vlak došao iz Divače, a sljedećeg je dana već bio u Rovinju. To se održalo na carev rođendan jer je uvijek dan njegova rođenja, 18. kolovoz, bio prilika za inauguraciju velikih investicija, a i ova je pruga bila jedna od njih, kaže Orbanić.
Linija je polazila iz Divače u Hrpelje (Kozinu), Podgorje, Rakitovec, Buzet, Roč, Lupoglav, Borut, Cerovlje, Pazin, Sveti Petar u Šumi, Kanfanar, Vodnjan i Pulu. Od Kanfanara je odvojak preko Sošića vodio prema Rovinju.
- Bila je to linija, odnosno pruga zvana štrika-ferata. Naime, tada su službeni jezici bili njemački i talijanski, a kada se počelo koristiti hrvatskim jezikom, trebalo je te nazive i terminologiju prilagoditi našem jeziku. Pruga se nazivala štrika – ravna linija, prema njemačkom, a ferata prema talijanskom jeziku, od ferrovia. Ljudi u Istri i danas kažu štrika za prugu. Sada se cijela trasa napuštene pruge Kanfanar-Rovinj imenuje ŠTRIKA-FERATA i može prijeći pješice ili biciklom te je postala pješačka i biciklistička staza, veli Orbanić.
Ljubav prema željeznici od djetinjstva
Govoreći o svojoj ljubavi prema vlakovima i željeznici, Orbanić navodi kako je cijela njegova obitelj bila vezana uz željeznicu. Otac se nakon rata zaposlio na željeznici, djed je vlakom putovao po cijeloj Monarhiji, a obitelj je živjela u blizini željezničke pruge. I on je, nakon što je dobio stipendiju, krenuo tim putem (isto kao i dvoje braće) jer je ljubav prema vlakovima bila prisutna još od ranog djetinjstva.
- Od školovanja pa nadalje radio sam cijeli život na željeznici. Bio sam u Divači, u sekciji za vuču vlakova, i prošao sam gotovo cijelu vertikalu rada na željeznici. Imam i ispit za strojovođu. Tako je nekako nastala i moja ljubav prema proučavanju povijesti željezničkog prometa i vlakova. Kao mladog inženjera ljudi su me stalno pitali zašto je nešto ovako ili onako, kuda su išle ove ili one linije, pa sam zato krenuo sve to proučavati, ističe.
- Moja prva knjiga bile su »Istarske željeznice«, kratko i praktično štivo. Kasnije sam puno toga istraživao i tumačio. Ustvari, imam jedan život koji je stalno vezan uz vlakove i željeznicu, a drugi je onaj uobičajeni, obiteljski, navodi Orbanić.
Premda je prvi vlak u Istru stigao 18. kolovoza 1876. godine, bila je to svečana vožnja. Redoviti promet prema Istri krenuo je 20. rujna. Vlak je išao iz Beča prema Trstu, a putnički vagoni u Divači su se odvajali prema Puli i Rovinju, odnosno iz Kanfanara prema Rovinju. Vlak je, prema Orbanićevim riječima, kretao iz Beča oko 18 sati, a u Pulu, odnosno Rovinj, stizao oko 11 sati sljedećeg jutra.
- To je za ono vrijeme bila bajka, luksuz. Pula je imala odlične veze s Monarhijom, posebice kada je počeo voziti Orient Express. Vozio je preko Divače, sve od Londona, Pariza do Carigrada, Bagdada, a s vožnjom je prestao 1977. godine kao Direct-Orient. Vozio sam se tim vlakom, čak i u lokomotivi. Danas se sve to čini praktički nemogućim, a pitanje je i koliko bi bilo rentabilno, iako mnogi priželjkuju povratak vlakova.
U doba Austro-Ugarske prekretnica u prometu u Istri bila je izgradnja pruge 1877. godine od Kozine do Trsta, dok su zlatne godine željeznice bile one prije Prvog svjetskog rata.
- Zatim se, u doba Italije, promet znatno povećao, i putnički i teretni. Uveden je motorni vlak na relaciji Trst–Pula, bilo je puno vrsta prometa – teretnog, rudarskog, a u Istri je bilo mnogo sirovina koje su Italiji trebale. Bilo je tu puno rudnika i boksita, intenzivan putnički promet. I za vrijeme Jugoslavije se Istrom odvijao intenzivan teretni i putnički promet i to je funkcioniralo sve do 1991. godine. Nakon što je počeo rat, pojavile su se granice i dvije države i sve se promijenilo. Godine 2013. ukinut je teretni promet u Istri, dok je 2009. obustavljena linija Lupoglav–Raša. Pruga Divača–Pula prekinuta je državnom granicom, a linija se održava na relaciji od Buzeta do Pule.
- Uvijek smo se borili da prema Istri vozi vlak koji bi povezivao Ljubljanu, Maribor i Zagreb, od lipnja do kraja rujna. Što se tiče industrije, sada vlak nešto malo vozi za Rockwool, ali sve je to jako malo, navodi Orbanić te ističe da su istarske pruge bile u sastavu slovenskih željeznica i da je sve to nekada spadalo u isti sustav.
Željeznica kao gospodarski interes
- Sve se to smanjilo nakon 1991. godine. Rentabilnost je stvar rasprave, o tome se uvijek raspravljalo. Važan je gospodarski interes, ali i javna usluga za ljude i gospodarstvo. Željeznica je vrsta infrastrukture i u prošlosti se nije mogao zamisliti razvoj nekoga kraja bez željeznice. Treba aktivno razmišljati o obnovi teretnog i putničkog željezničkog prometa, da pruga bude sposobna za veće brzine. Na putnim prijelazima treba podići razinu sigurnosti, a razmatra se i mogućnost ponovne uspostave prometa do Raše i luke Bršica. Sve to treba obnoviti, rade se projekti i zasigurno će nešto dugoročno biti, no riječ je i o velikim investicijama, smatra Orbanić.
Od 1969. godine radi na željeznici, gdje je obavljao gotovo sve moguće funkcije. Kasnije je doktorirao te postao docent na Sveučilištu u Mariboru, na Fakultetu za logistiku u Celju. Paralelno je pisao članke i knjige te sudjelovao na brojnim simpozijima i konferencijama.
Govoreći o svome radu, Orbanić ističe da ga posebno zanima prošlost i povijest željeznica u Istri. Smatra da se rentabilnost pruge može postići na prugama koje vode iz Kopra i Rijeke prema unutrašnjosti te magistralnim prugama.
Na predstojećoj trodnevnoj manifestaciji o austrougarskoj Puli, u organizaciji Ivne Bevande Strah, govorit će se o tome što je željeznica donijela Istri, a posebno će se osvrnuti na putovanja cara Franje Josipa vlakom po Istri u rujnu 1882. godine.
- Bilo je to putovanje iz Beča preko Koruške i Štajerske. Slavilo se petsto godina vladavine Austrije u Trstu. Otišao je na dvotjedno putovanje, izlazio, pozdravljao stanovništvo i primao razne želje. Veliki je doček bio u Puli. Došao je do Admiraliteta na obali, a sve je bilo napravljeno veličanstveno. Možda je tada bila prisutna i carica Sisi, koja nije obožavala putovati vlakom. Dolazila je ovdje morskim putem jer joj je, prema izvorima, to bilo udobnije i draže. Sisi je službeno dolazila u četiri navrata morskim putem, car ukupno jedanaest puta, od toga četiri puta vlakom, premda nije uvijek sve evidentirano.
»Naša sloga« kao vrijedan izvor
Orbanić se u svom radu služio bogatom arhivskom građom o povijesti željeznica iz Ljubljane i Trsta. Ondje je pronašao brojne knjige i članke, a mnogo je toga pročitao na talijanskom i njemačkom jeziku. Ipak, jedan od najbogatijih, a možda i najvažnijih izvora, bila mu je Naša sloga, koja je izlazila od 1870. do 1915. godine i donosila mnoštvo podataka na hrvatskom jeziku.
- Naša sloga pisala je više u interesu hrvatskog i slovenskog, a Provincia više u interesu talijanskog žiteljstva. Interesantno je uspoređivati kako je to išlo, zaključuje ovaj Žminjac po rođenju, iz mjesta Dolenji Pucići, koji dio godine provodi u Kanfanaru, a dio u Ljubljani, gdje živi cijela njegova obitelj.
Što se tiče najljepšeg razdoblja željeznice, Orbanić ga veže uz vrijeme kada je vozio Zeleni vlak na relaciji Pula-Zagreb, preko Ljubljane, popularna Arena, koja je predstavljala dnevnu vezu Pule sa Zagrebom i Ljubljanom.
- Bilo bi lijepo da se to ponovno uspostavi, da se netko može istoga dana vratiti tom linijom, ali i da se otvori teretni promet za Istru, za što postoji mogućnost, zaključuje Josip Orbanić.
