(Snimio Milivoj Mijošek)
Nekoliko brežuljaka iznad desne obale rijeke Raše bilo je naseljeno već u prapovijesti, među njima je i onaj na Gradišću, na kojemu se nalazi barbansko groblje Sv. Križa. A manje od kilometra zapadnije u srednjem se vijeku razvilo naselje koje se u dokumentima od 12. stoljeća naziva najprije vicus Parpanus (1150), zatim comune Barbane (1197), a danas Barban.
Ime mu vjerojatno potječe od obiteljskog imena vlasnika zemljišnog posjeda, nekog Barbija (Barbius), što doduše nije posvjedočeno u pisanim ili arheološkim izvorima, ali je vrlo vjerojatno. Iako se područje rimske kolonije Pole (Colonia Iulia Pola) protezalo upravo do crte koja je spajala Kanfanar i Barban, u okolici Barbana nema mnogo tragova rimskodobne naseljenosti. Međutim, cesta koja je iz Pole vodila prema Alvoni (Labin) i Tarsatici (Rijeka) morala se negdje na Barbanštini spustiti u dolinu Raše i prijeći preko rijeke. Trasa još nije sa sigurnošću utvrđena, jer postoji nekoliko mogućih rješenja, mišljenja, nekoliko mogućnosti rekonstrukcije.
(Arhiva Trke na prstenac)
Iako je još sredinom 12. stoljeća Barban selo (vicus), krajem toga stoljeća je zacijelo kaštel, utvrđeno mjesto, čiji su se stanovnici 1199. godine sa svojim kaštelanom Pribislavom i dvanaest svjedoka zakleli na pokornost podestatu pulske općine, uz obavezu plaćanja određenih davanja. Međutim, nedugo nakon toga Barban je zajedno s Rakljom pripao pazinskom feudu koji su tada držali knezovi Gorički, vladari velikoga dijela središnje Istre, a ovo im je bio izlaz na more.
Barbanska je povijest srednjega vijeka bila vrlo burna, upravno-politički nestabilna, s čestim promjenama vlasti. Tako je već 1374. godine kaštel došao pod vlast Habsburgovaca, koji su tada od Goričkih preuzeli cijeli feud, a 1516. godine, poslije rata između Austrije i Venecije, pod vlast Mletačke Republike. Ni to nije bio kraj promjenama, jer je Prejasna - zbog financijskih problema - već 1536. godine prodala barbanski i rakaljski feudalni posjed na dražbi, za 14.000 dukata, mletačkoj plemićkoj obitelji Loredan, koji su taj posjed držali do sredine 19. stoljeća.
O povijesti Barbana u srednjem i ranom novom vijeku pisali su Bernardo Benussi, Camillo de Franceschi i drugi talijanski autori, Petar Strčić, Miroslav Bertoša, Mislav Elvis Lukšić, Slaven Bertoša i drugi hrvatski povjesničari, ali za otkriće podataka o Trci na prstenac najzaslužniji je Danilo Klen (Trst, 1910. - Rijeka, 1990.). Proučavajući ostavštinu barbanskog načelnika iz 19. stoljeća, Josipa Antuna Batela (1827. - 1889.), on je pronašao prijepise dokumenata koje je ovaj sačinio u arhivu barbanske Općine. To je sretna okolnost, jer općinski arhiv je izgorio 1889. godine, pa su izvorni povijesni dokumenti izgubljeni.
Akademik Robert Matijašić
Josip Antun Batel je bio općinski arhivar, pisar i blagajnik, a potom i načelnik. Amaterski povjesničar, prikupljao je povijesne izvore, zapise, prijepise i dokumente o Barbanu i tako oblikovao svoju ostavštinu koju je poslije Batelove smrti preuzeo don Luka Kirac (1860. - 1931.), tada mladi župnik u Barbanu. Don Luka je u Barbanu bio od 1887. do 1895, kad je premješten u Ližnjan. Poslije prvog svjetskog rata, svjestan opasnosti da talijanske vlasti zaplijene i unište spise, organizirao je potajno prebacivanje u Zagreb, i danas se čuvaju u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).
Danilo Klen je 1958. godine pregledao Batelovu ostavštinu, ukratko opisao sadržaj dokumenata koji se čuvaju u nekoliko omota, ali cjeloviti i podrobni popis do danas nije priređen. Međutim, u svojim je radovima o Barbanu iz njih koristio, a u zborniku »Barban i Barbanština«, što ga je 1976. godine objavila Izdavačka zajednica Čakavskog sabora, a uredio Mario Kalčić, prepričao je prijepise dokumenata koje je našao u Batelovoj ostavštini. Oni se odnose na konjičke trke »na prstenac« koje su se na prijelazu 17. u 18. stoljeće priređivale u Barbanu. Sačuvan je prijepis objave pravila za trku od 10. lipnja 1696. godine, kao i uvodni dio prijepisa objave za trku 7. lipnja 1703. godine, te nekoliko ulomaka o još tri trke, bez datuma. Na temelju tih pravila u Barbanu je 1976. godine obnovljena trka, koja se održava do danas.
U prvoj zabilježenoj trci 1696. godine (ali vjerojatno se priređivala i ranije) natjecalo se deset konjanika, a pobijedio je Ottavio Quellis. Na drugoj po redu zabilježenoj trci, čija godina nije sačuvana, sudjelovalo je 18 konjanika, a pobijedili su Quellis i Fortunat Paludi-Stigher. Na trećoj zabilježenoj trci, također bez godine, sudjelovalo je samo šest konjanika, a najbolji je bio Zvane Dragonja. Na četvrtoj trci, 4. lipnja 1703. godine - i to je posljednja zabilježena u Batelovim prijepisima starih dokumenata - sudjelovalo je osam konjanika, a pobijedio je Antun Rovis.
(Arhiva Trke na prstenac)
Takva i slična natjecanja bila su uobičajena u srednjem i ranom novom vijeku, održavala su se radi zabave i privlačenja ljudi na sajmove, koji su u pravilu bili povezani s pučkim feštama za crkvene blagdane, najčešće slavljenja sveca zaštitnika. Klen je prema raznim dokumentima iz istarskog srednjovjekovlja naveo primjere iz 14. stoljeća u Poreču i Kopru, u 15. stoljeću u Puli i Novigradu itd. Moglo se raditi o natjecanju u bacanju željezne kugle, kamena, koplja, gađanju lukom i strijelom, konjičkim utrkama ili - kao u barbanskom slučaju - u gađanju metalnog obruča kopljem u konjskom trku. Ali u Barbanu susjednoj Savičenti također je dokumentima potvrđena trka na prstenac 1713. godine.
Ljudi su se uvijek voljeli natjecati, to je valjda u ljudskoj prirodi. U Ilijadi su mikenski Grci priređivali takmičenja u povodu pogreba važnih osoba, godine 776. pr. Kr. započela su svegrčka atletska natjecanja u Olimpiji, Rimljani su osim gladijatorskih »natjecanja« voljeli pratiti utrke konjskih zaprega u cirku. U srednjem vijeku takmičenja su bila razbibriga, okupljališta većeg broja ljudi koji su onda i trgovali i trošili, a pučka natjecanja u maštovitim disciplinama pokazuju da su takve prakse obuhvaćale sve društvene slojeve. Barbanska i savičentinska trka s konjima za precizno gađanje kopljem u metalni obruč stoga se savršeno uklapala u društveni život 17. i 18. stoljeća. A barbanska »trka na prstenac« živi i dalje zahvaljujući entuzijazmu onih mještana, okupljenih u Društvu »Trka na prstenac«, kojima je stalo do održavanja tradicije, oživljene 1976. godine i koja iz godine u godinu privlači uvijek pažnju iz istih razloga kao u 18. stoljeću: takmičenje i okupljanje ljudi sa šireg područja, i ne samo iz Istre.
(Arhiva Trke na prstenac)
U četvrtak, 20. kolovoza, program starta u 17 sati uz Balinjeradu na prstenac u Grabrima, u 18 sati održava se Malonogometni turnir Mjesnih odbora Općine Barban, dok je u 20 sati na programu predstavljanje »Barbanskih zapisa«, nakon čega slijedi u 21 sat zabava uz DJ-a na Mrzlici.
U petak, 21. kolovoza, u 20 sati kreće nastup nastup Barbanskih mažoretkinja i KUD-a Barban, a u 20.30 sati svečano podizanje zastave Trke na prstenac i mimohod povorke kroz Barban označava i službenu uvertiru ususret samoj Trci. U 21 sat na programu je otvaranje prigodne izložbe starog oružja iz kolekcije Ferlin, kao i turnir u briškuli, a od 21.30 sati na placi kreće zabavni program uz Alku Vujicu i Grooverse.
Subotnji program, 22. kolovoza, počinje u 10 sati uz 3. Robotrku na prstenac, u 11 sati je zabavno edukativna igra Potraga za prstencem, a u 11 sati turnir u fjondami na Gradišću, nakon čega slijedi u 13 sati dječja Trka na prstenac na biciklama, te u isto vrijeme i turnir u pljočkanju na Gradišću.
(Snimio Milivoj Mijošek)
U 17 sati starta 32. »Trka za viticu«, u 21 sat na programu je gađanje glinenih golubova na Gradišću, a od 20.30 sati kreće zabavni program na Placi uz Alfa Time band, Joleta i Ivana Licula.
Na sam dan Trke na prstenac, u nedjelju, 23. Kolovoza, u 10.30 sati je svečana misa u čast konjanika, a u 16 sati promenadni koncert limene glazbe Lovran, uz nastup barbanskih mažoretkinja i KUD-a Barban.
Najsvečaniji dio programa, 51. Trka na prstenac, održat će se u nedjelju u 17 sati. Za sve posjetitelje organiziran je nakon Trke i zabavni program na Placi uz skupinu Tequila, Tajči i DJ-a Kriza, a u 22 sata održat će se vatromet.