Nasilje 24/7
Dijete je kod kuće, ali s druge strane ekrana mogu biti predatori i ucjenjivači: "Zlostavljača žrtva nosi u džepu"
Ilustracija (Pexels)
Centar za sigurniji internet u Puli otvoren je u ožujku ove godine, sa sjedištem u Mletačkoj ulici 12, tzv. "roza zgradi". Projekt je financiran sredstvima Istarske županije u sklopu djelovanja Centra za nestalu i zlostavljanu djecu. Glavne aktivnosti i usluge su pružanje trajne podrške i zaštite djece u digitalnom okruženju, prevencija i borba protiv elektroničkog nasilja nad djecom i mladima, savjetovanje i pomoć roditeljima i stručnjacima koji se suočavaju s izazovima na internetu te mobilni rad i edukativni obilasci škola diljem Istarske županije.
Postojanje Centra pritom znači da roditelji i njihova djeca ne moraju čekati da problem postane velik. Centar je dostupan roditeljima, djeci, mladima i stručnjacima koji trebaju savjet, podršku ili pomoć vezanu uz sigurnost na internetu. Obratiti se mogu i kada nisu sigurni je li ono što se događa njihovom djetetu dovoljno ozbiljno za prijavu.
O značaju, ali i potrebi postojanja ovakvog Centra u Istri, pričali smo sa socijalnim pedagoginjama Tihanom Frleta i Anom Pandža koje rade u Centru kao stručne suradnice. Na početku su izrazile zahvalnost Istarskoj županiji koja je prepoznala važnost otvaranja Centra za sigurniji internet i samu tematiku.
Opasnosti više nisu negdje daleko
U kratkom periodu Centar je edukacijama i radionicama obuhvatio značajan broj djece, mladih i stručnjaka, kao i roditelja te udomitelja. Vidljivost Centra je konkretna, a to se vidi i po pozivima škola i različitih institucija iz svih dijelova Istarske županije. Jedan od načina da njihovu prisutnost osvijeste svi oni koji ih potencijalno trebaju, jest i ovaj način. Jer, problem je velik, a svijet "globalno selo". Internet to na najplastičniji način pokazuje. Bez obzira u kojem dijelu svijeta se nalazimo, nismo nedodirljivi virtualnoj stvarnosti, pa time ni opasnostima koje ona nosi.
- Digitalna stvarnost nije odvojena od naše svakodnevice, a telefon svi uvijek nosimo uz sebe. On je sredstvo kojeg i djeca nose, kako bi roditelji u svakom trenutku znali gdje su i što rade. Međutim, bez obzira što su od ranih dana tehnološki prisutni, nisu svjesni rizika kod dijeljenja osobnih podataka te upuštanja u komunikaciju s nepoznatim osobama. Stoga roditelji trebaju znati što djeca rade, komunicirati i propitkivati. Benefiti tehnologije postoje, ali postoje i rizici. Zato djecu treba naučiti kako se zaštititi i odgovorno koristiti tu tehnologiju, pojašnjava Frleta.
Premda prednosti tehnologije nitko ne osporava, potencijalne opasnosti vrebaju čak i u kontroliranim fizičkim prostorima - primjerice u dječjoj sobi u neposrednoj roditeljskoj blizini, veli Pandža.
- Oni pritom jesu fizički sigurni, ali istovremeno mogu biti u kontaktu s različitim predatorima i ostalim opasnostima s kojima se putem tehnologije mogu susresti. Naš svijet doista jest globalno selo u kojem se jako brzo izmjenjuju informacije te se jako brzo može stupiti u kontakt s bilo kime. Prije smo mislili kako se takve opasne pojave događaju daleko od nas, na drugom kraju svijeta, međutim te su opasnosti prisutne svugdje na svijetu, pa i kod nas, upozorava ona.
Ono što se jednom objavi može ostati zauvijek
Djecu je važno naučiti što je to digitalni trag i kako takvi podaci ostaju trajno, premda postoje određeni alati kojima se oni mogu ukloniti. Unatoč tome netko može podatke, fotografije i videozapise sačuvati te ih kroz dogledno vrijeme ponovo objaviti. Stoga je jako važno naučiti djecu da vrlo pažljivo razmisle i biraju koje će sadržaje objaviti javno, kako bi se izbjegli budući neželjeni scenariji, podsjeća Frleta.
Dijeljeni sadržaji, u bilo kojem obliku, mogu tako otići i u potpuno krivi smjer.
- Tu su, naravno, video sadržaji koji se odnose na njihovu intimu, u trenucima kad su zaljubljeni i uvjereni da je to dugotrajna ljubav. Nakon prekida nastaju problemi s nedozvoljenim, osvetničkim dijeljenjem. Važno nam je da mladi to nauče. Za to imamo na našoj web stranici alat Take It Down, preko kojeg se ti sadržaji mogu ukloniti, ali kao što smo spomenuli, naglasimo im da netko to može imati arhivirano, te im se kao bumerang može vratiti za koju godinu. Moraju biti spremni na to. Zato je važno nakon takvih situacija obaviti individualno savjetovanje, opisuje ona.
Opasnosti koje vrebaju s interneta svjesni su i roditelji i djeca, a na pitanje tko je svjesniji, teško je dati jednoznačan odgovor. Djeca su, po prirodi stvari, tehnološki spretnija, dok je roditeljima ponekad teško držati korak i pratiti sve trendove i nove platforme, veli Panža.
Roditelji ne moraju znati sve, ali moraju pitati
- Mislim da je dosta izazovno danas biti roditelj. Trudimo se pomoći im s različitim sadržajima i materijalima, kako bi ih upoznali s tim trendovima i potencijalnim opasnostima. Primjerice, pojašnjavamo im što je to Snapchat i kako se on koristi. Roditelje potičemo da razgovaraju sa svojom djecom, da ih pitaju što im se kod Snapchata sviđa i što ih zanima, te s čime se susreću, opisuje ova socijalna pedagoginja.
Poznati američki biolog, sociobiolog i dvostruki dobitnik Pulitzerove nagrade, Edward O. Wilson, izjavio je tijekom jedne rasprave kako je "Pravi problem čovječanstva da: imamo paleolitske emocije, srednjovjekovne institucije i božanske (bogom dane) tehnologije." Upravo na tom tragu Frleta podsjeća kako čovjek jednostavno ne ide u korak s tehnologijom, a iako tehnološka roditeljska vještina i nije pritom presudna, podsjeća nas da kroz kontrolu djetetova života u virtualnom svijetu moramo preslikati istu vrst brige koju iskazujemo i u fizičkom svijetu.
- Vrlo je slično napraviti paralelu kroz pitanja: gdje ideš, s kim ideš, do kad ćeš biti. I u virtualnoj stvarnosti potrebno je sve to znati, na kojoj je aplikaciji, s kime se tamo dopisuje te kako se dijete pritom osjeća, pa i poslije dopisivanja. Moraju postojati jasna i dosljedna pravila i granice vezane i za vremenska ograničenja. Tu je poželjno korištenje aplikacije za roditeljski nadzor koja je kvalitetna, jer djeca onu manje kvalitete lakše zaobiđu, podsjeća Frleta.
Zlostavljača žrtva nosi u svom džepu
Progovoriti o nasilju ili ugrozi na internetu djeci nije jednostavno, kao što to često bude i u neposrednom, fizičkom svijetu. Cyberbullying (op. a. elektroničko nasilje, nasilje na internetu) u našem je društvu itekako prisutno.
- Prema našem istraživanju, brojke su visoke, a djeca se jako rijetko zbog toga obraćaju odraslima, jer nemaju povjerenja u njih. Naime, pritom misle da će ih oni osuđivati i da će na kraju sami biti krivi za to što im se dogodilo. Radi li se o cyberbullyingu ili nekakvim ucjenama na temelju fotografija koje smo već spominjali, tužno je da oni često ne vide potporu odraslih, već se češće obraćaju umjetnoj inteligenciji, blokiraju tu osobu i pokušavaju zaboraviti da se išta događa. Međutim, to što se događa teško je zaboraviti, jer za razliku od "klasičnog, fizičkog nasilja" koji se prije možda događao na hodnicima škole i od kojeg se moglo u jednom trenutku pobjeći kući, od elektroničkog nasilja koje je prisutno 24/7 nemoguće je pobjeći. Zlostavljača žrtva nosi u svom džepu, upozorava Pandža.
Jedna od jako važnih poruka, ističu one, jest da žrtva nikad nije kriva te na tome intenzivno rade s mladima. U tu zamku lako upadnu i oni koji diskutiraju o ovakvim pojavama, pa i sama djeca. Međutim, upravo je zato važno da djeca mogu i anonimno prijaviti da im se nešto događa, nakon čega ih u Centru upute u mogućnosti koje imaju. Prvi korak je važan, a svi segmenti podrške su pritom važni i na ovom mjestu se mogu dobiti.
- Od najranijih godina važno je stvarati odnos povjerenja u kojem će dijete znati da će, ma što god napravilo, kod roditelja naići na pomoć i podršku. Ukoliko takvo što izostaje, tu nastaju životno opasne situacije i otuda važnost takve stabilne baze, apostrofira ova socijalna pedagoginja.
Sa svim ovim pojavama ne odskačemo od ostatka svijeta, pa se mladi susreću i sa cyberbullyingom, ucjenama temeljem eksplicitnog sadržaja, te u svemu ima jako puno njihova srama i straha. Tim više, prijavljivanje problema i razgovor o njemu, čin je hrabrosti koji svakako treba pohvaliti. U Centru to komuniciraju i s roditeljima. Roditelji pritom u svemu mogu prepoznati i svoju odgovornost. Po bilo kojem pitanju vezanim za ovu problematiku, a koji muči roditelje, u Centru će dobiti partnera i savjetodavca. Poruka je da se u svakom trenutku, bez obzira koliko situacija izmakla kontroli, može reagirati. Također, Centar je i mjesto na kojem se mogu prevenirati neželjeni scenariji i štetne posljedice.
Pred nama je nova školska godina, a Centar će i dalje biti prisutan po školama, jer njihova djelatnost nije statična i vezana za središnju lokaciju. Grupni i individualni pristup pruža dovoljno mogućnosti, ovisno o samom korisniku usluga Centra. Odgovornost je na svim segmentima društva, kroz institucije, a najveći izazov za roditelje jest postavljanje zdravih granica. I na takva pitanja u direktnom kontaktu mogu se dobiti korisni savjeti i načini na koje to učiniti. Učenje primjerom je također važan segment, naglašavaju socijalne pedagoginje, stoga nije nevažno kakav se primjer daje djeci. S obzirom da je roditeljski pristup odgoju u doba tehnologije i najveći izazov, u konačnici je dobra vijest da roditelji i djeca nisu sami, već postoje oni koji će pomoći sa svim korisnim smjernicama.
Više od 34 posto učenika doživljava elektroničko nasilje barem jednom mjesečno
deSHAME 3 je nacionalno istraživanje, a provodili su ga Centar za sigurniji internet (CSI), A1Hrvatska i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Na nacionalnom reprezentativnom uzorku od 1.727 učenika viših razreda osnovnih škola iz svih županija Republike Hrvatske u sklopu platforme #BoljiOnline i projekta SIC-CRO, rezultati govore da više od 34 posto učenika doživljava elektroničko nasilje barem jednom mjesečno.
Najviše su pogođeni učenici 8. razreda, gdje se s primanjem neprimjerenih, seksualiziranih sadržaja od poznatih osoba susrelo više od četvrtine djece (25,3 posto). Više od četvrtine učenika barem jednom je primilo seksualne ili neprimjerene sadržaje od nepoznatih osoba interneta.
Udio naglo raste u višim razredima osnovne škole, dosežući gotovo trećinu djece u 7. i 8. razredu - u 8. razredu čak trećina djece (31,5 posto) prima seksualizirane i neprimjerene sadržaje od nepoznatih osoba. Gotovo svako sedmo dijete (14,8 posto) u osnovnoj školi barem jednom je dogovorilo susret uživo s osobom upoznatom putem interneta, što predstavlja značajan sigurnosni rizik. Uočava se jasan trend rasta s dobi gdje takve susrete dogovara 8,2 posto djece u 5. razredu dok se najveći skok bilježi u 7. razredu, gdje gotovo svaki peti učenik (19,3 posto) priznaje da je dogovorio susret s osobom koju je upoznao online.
Centar za nestalu i zlostavljanu djecu
Ova vodeća organizacija djeluje dvadeset godina u području zaštite djece od zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja putem interneta. Kroz dugogodišnje iskustvo zaštite djece i mladih od seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja na internetu uočili su potrebu za osnivanjem nacionalnog Centra za sigurniji internet. Linija HELPLINE: 0800 606 606 odnosi se na Besplatnu pomoć i savjet, svakim radnim danom, od 8 do 16 sati. Na liniji HOTLINE može se prijaviti ilegalni sadržaj. Na službenoj stranici CSI.hr dostupni su edukativni materijali namijenjeni djeci, roditeljima, nastavnicima i stručnjacima, s ciljem podizanja svijesti o sigurnom i odgovornom korištenju interneta. Telefon Centra za sigurniji internet je 091 608 3214.
*Sadržaj realiziran u suradnji s Istarskom županijom
