Istarski vojvoda Ivan (druga polovica 8. st. – prva polovica 9. st.) bio je prvi imenom poznati upravitelj franački upravitelj Istre. Vladajući s državnoga dobra kraj Novigrada, uvodio je franački feudalni sustav: ukinuo je mjesnu samoupravu i postavio mjesne upravitelje, nametnuo nova podavanja i radne obveze, posjednicima oduzeo zemlju u gradskom kotaru te na njoj dopustio naseljavanje Slavena.

(Arhiva)

Optužbe protiv vojvode Ivana

Nezadovoljstvo gradova iskazano je 804. godine na Rižanskome saboru.

Rižanski sabor sazvan je na poticaj Karla Velikoga i njegova sina Pipina, kralja Italije, kako bi se pred carskim izaslanicima riješile žalbe Istrana protiv navodnih zloporaba vlasti franačkoga upravitelja Istre vojvode Ivana i gradskih biskupa. Karolinzi su bili zainteresirani udovoljiti željama Istrana jer je u to vrijeme bizantsko ratno brodovlje bilo u Jadranu, pa je postojala opasnost da se Istrani odluče vratiti pod vlast Carigrada.

Na skupštini su, osim Ivana, bili gradeški patrijarh Fortunat, Karlovi izaslanici svećenik Izon i grofovi Kadolah i Ajon, biskupi Teodor, Lav, Stauracije, Stjepan i Lovro (vjerojatno biskup Pule, Poreča, Trsta, Pićna i Novigrada, ali im se ne može odrediti pripadnost) te »ostali uglednici i narod pokrajine«, među kojima su izabrana 172 predstavnika koja će govoriti u njihovo ime. Predstavnici gradova i kaštela iznijeli su niz žalbi na postupke biskupa da su im povećali neka podavanja i uveli nova. Ipak najveći broj pritužaba odnosio se na vojvodu Ivana. Njega su optužili da je porez namijenjen carskoj blagajni (344 zlatnika), koji su plaćali gradovi i kašteli, prisvojio premda je već imao vrlo visoke prihode od brojnih imanja (npr. carski veleposjed u Novigradu s 200 kolona) i ribolovilišta. Žalili su se da im je uzeo šume i neke posjede koji su im donosili prihode od ispaše i žirenja te da je na njihovu i crkvenu zemlju naseljavao Slavene koji su mu za to plaćali podavanja.

Zamijenio je nekadašnje bizantske dužnosnike, dok je svojim sinovima, kćerima i zetu dodijelio podložnike. Zemljoposjednicima je oduzeo oslobođenike i vlast nad pridošlicama. Nije im dopuštao da u pratnji imaju slobodne ljude, nego su ih u rat smjeli pratiti samo robovi. Konje koje im je uzimao kad je išao u vojni pohod poslije je darivao svojim ljudima, a darove koje su slali caru prikazivao je kao svoje. Uveo je i neka nova podavanja i obveze: morali su davati živež za prehranu vojske, raditi na dvoru (obrađivati zemlju i vinograde, graditi kuće i vapnenice, hraniti pse), obavljati za nj prijevoz svojim brodovima po moru i rijekama, a uveo je i nov obračun poreza na stoku.

Ivan je u odgovoru na optužbe uglavnom pristao sve vratiti na prijašnje stanje, osim što je tražio da Slaveni, tamo gdje ne čine štetu, ostanu na zemlji koju su naselili. Od optužbi posebnu su pozornost povjesničara zaokupile one u kojima se posjednici žale carskim izaslanicima da je vojvoda oduzeo neobrađene zemlje gradskim općinama i Crkvi te na njih naselio Slavene od kojih za to ubire zakupninu.

Vojvoda je najvjerojatnije pod pritiskom carskih izaslanika izjavio da ukida sve namete, ali oduzete šume i pašnjake i dalje je smatrao krunskim dobrom, dok je za Slavene naveo da će i dalje ostati tamo gdje ne čine štetu, a ako gdje čine štetu, premjestit će ih na mjesta gdje je više neće činiti.

(Arhiva)

Slaveni, čvrst politički i vojni oslonac

Ne navodi se odakle je vojvoda doveo Slavene, također, nakon Rižanskog sabora nema vijesti je li vojvoda ispunio svoju obvezu i sa spornih zemalja udaljio dijelom ili možda sve Slavene.

Slaveni su bili čvrst politički i vojni oslonac vojvode Ivana. Njegova vlast oslanjala se na tri uporišta: njegove suradnike i službenike, istarsku Crkvu (biskupe), te Slavene kao vojnu snagu. Stoga Ivan nikako nije namjeravao iseliti Slavene iz Istre, već ih samo preseliti s pojedinih spornih zemljišta.

Rižanskom saboru i Slavenima vojvode Ivana pozabavio se povjesničar Maurizio Levak u knjizi »Kolonizacija Slavena u Istri u početnom razdoblju franačke uprave« (Zagreb, 2007.). On smatra da su Slaveni već dva stoljeća naseljeni u Istri. Navodi da je veliki dio njih bio zadužen za obranu granice i nadziranje putova još za bizantske vlasti, te da su tu ulogu nastavili obavljati i za franačke vlasti. Štoviše, oni su bili najvažnija vojnička snaga na koju se vojvoda oslanjao u Istri, za razliku od starosjedilaca koji su također sudjelovali u obrani, ali nevoljko.

Levak napominje da se u ispravi s Rižanskog sabora ne spominje točno područje naseljavanja. No prema sastavu predstavništva istarskih općina, autor kaže da je najviše predstavnika bilo iz južne i zapadne Istre. Stoga su na saboru ponajviše došle do izražaja njihove pritužbe od kojih je jedna od bitnijih i oduzimanje općinskih zemljišta i naseljavanje Slavena na njima. Autor napominje da tome u prilog govore i građevine. Naime, u to su doba (8/9. st.) velike crkve građene izvan gradskog središta. Podizala ih je franačka vlast, ali na području na kojem je imala svoje ljude (u ovom slučaju Slavene). Izuzetak predstavlja jedino Novigrad u kojem je bilo središte Ivanove vlasti i gdje je katedrala građena u središtu grada.

Dijalekatska slika također govori u prilog autorove teze. Naime prije novih naseljenika, u Istri se također nalazilo slavensko, tj. hrvatsko stanovništvo, o čemu svjedoče pojedini toponimi i dijelovi toponima (poput: vas, meja, kamik...) kojih nema u novijim ikavskim dijalektima (ali postoje u starijim ekavskim, kakvi su i dalje poznati u sjevernoj i središnjoj Istri). Jedini poznati slučaj naseljavanja većeg broja Slavena među romanskim stanovništvom sačuvan je upravo u ispravi s Rižanskog sabora. Ranija, a i kasnija, pojedinačna naseljavanja ne bi ostavila takvog traga u toponomastici.

Karolinško carstvo u Istri

Razdoblje Karolinškog Carstva u Istri počelo je krajem 8. stoljeća (oko 788. godine) kada je franački kralj Karlo Veliki osvojio poluotok, čime je Istra postala franačka marka i važna rubna provincija.

Karolinška vlast donijela je snažan utjecaj na crkvenu arhitekturu, kiparstvo i društveno uređenje, ostavljajući iza sebe vrijednu baštinu. Najznačajniji tragovi tog doba u Istri uključuju: crkvu Sv. Marije Velike (Bale). To je jedan od najvažnijih spomenika karolinške dominacije na ovim prostorimaj. Krajem 8. stoljeća ondje je izgrađena velika trobrodna bazilika s tri apside i samostan..

Novigrad u vrijeme Karolinga

U vrijeme Karolinga Novigrad je poprimio obilježja grada i imao najveći politički i crkveni utjecaj u čitavoj svojoj povijesti. Stvorivši jedinstvenu državu na tlu srednje Europe, prvu nakon propasti Zapadnog Rimskog carstva, Karlo Veliki je u njoj pokrenuo veliku obnovu kulture.

Istra je prva među hrvatskim regijama došla u doticaj s novim zbivanjima na tadašnjoj europskoj pozornici. U sastav franačkog carstva ušla je potkraj 8. st. te funkcionirala kao rubna provincija. Iz Novigrada kao sjedišta nove vlasti regijom se širio karolinški utjecaj. Veliki ujecaj na kulturne i društvene prilike imao je novigradski biskup, također karolinški štićenik. Iz karolinškog razdoblja potječu ostaci ciborija biskupa Mauricija. Nekoć se nalazio u novigradskoj katedrali, a danas je izložen u gradskom muzeju Lapidarium.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam