Radna akcija na Petrovoj gori
Volonteri iz Istre i Srbije uređivali ostatke partizanske bolnice
(Foto: Društvo Josip Broz Tito iz Istre)
U subotu, 6. lipnja, članovi Društva Josip Broz Tito iz Istre, među kojima su bili i članovi Socijalističke radničke partije te članovi Yu Centra Tito iz Beograda, u koordinaciji s domaćinima iz društva Kordunašice, održali su radnu akciju na lokaciji vrijednog spomeničkog nasljeđa nekadašnje Centralne partizanske bolnice na Petrovoj gori.
Bolnica je započela s radom u proljeće 1942. godine. Tokom rata dograđivana je prema potrebama, odnosno rastućem priljevu ranjenih i bolesnih boraca te lokalnog stanovništva. U svojoj najrazvijenijoj fazi, 1944. godine, raspolagala je s više od trideset objekata: kirurškom salom, zubarskom ordinacijom, nekoliko bolesničkih soba, prostorijama za bolničko osoblje, energanom, dvoranom za kulturni rad, štamparijom, kuhinjom, praonicom, tuševima, kovačnicom, štalom, stražarnicom, komandnim mjestom te sistemom zemunica za smještaj pacijenata u slučaju neprijateljskog prodora. Zemunice nisu bile otkrivene tokom cijelog rata. Uz bolničku infrastrukturu nalazilo se i mjesto za ukop preminulih. Bolnica je prestala s radom 25. maja 1945. godine, a 1971. odlikovana je Ordenom narodnog heroja Jugoslavije za izvanredne ratne zasluge.
Nakon završetka rata kompleks Centralne partizanske bolnice, zajedno sa Spomenikom ustanku naroda Banije i Korduna Vojina Bakića na Petrovcu, postao je frekventno komemorativno i edukativno mjesto povijesnog nasljeđa.
Spomenik je imao višenamjensku funkciju. Sadržavao je prostor za izložbe i kulturne izvedbe te je raspolagao konferencijskom dvoranom. Na njegovu vrhu nalazio se vidikovac s kojega se moglo vidjeti Bosnu, Sloveniju i Zagreb, dok je oko spomenika bio uređen prostor za rekreaciju. Dakle, osim monumentalne, imao je i praktičnu namjenu.
U razdoblju od 1991. do 1995. godine Centralna partizanska bolnica devastirana je i opustošena. Ovaj jedinstveni kulturno-povijesni kompleks u Europi nije obnovljen te i dalje propada.
Što se tiče Bakićeva spomenika, on je nakon 1995. godine devastiran, kao i hiljade drugih spomenika. Njegova unutrašnjost je demolirana, a vanjska oplata obložena skupocjenim pločama od kvalitetnog nehrđajućeg čelika uklonjena je i odnesena gdje god je to bilo moguće. Istodobno, lokalne i državne vlasti nisu poduzele ništa kako bi zaštitile ostatke spomenika i otkrile počinitelje.
Iako je 2011. godine u Hrvatskoj pokrenut apel za obnovu sedam kapitalnih spomenika NOB-a, među kojima se nalazi i ovaj spomenik, na terenu do danas nije poduzet nijedan konkretan korak.
Zalaganje i napori koje ulažu članovi društva Kordunašice, kojima povremeno pomažu volonteri iz raznih krajeva, nisu dovoljni za obnovu ovog vrijednog spomeničkog nasljeđa, ali njihov trud barem usporava daljnje propadanje ostataka kompleksa.
Volonteri su u subotu bili podijeljeni u više radnih brigada. Čistili su pristupne puteve do preostalih objekata, obnovili nadzemne oznake na grobovima preminulih, ostaklili i prekrili oštećene dijelove krova na zgradi u kojoj se nekada nalazila suvenirnica, popravili prilazne stepenice do jedne od bolesničkih soba, prikupili i uklonili rasuti te razbijeni crijep, a upotrebljive primjerke sortirali za daljnju uporabu.
Položeni su vijenci na spomenik palim borcima u Vojniću, na mjestu ukopa doktorice Marije Schlesinger u krugu bolnice te pod ostacima Bakićeva Spomenika ustanku naroda Banije i Korduna na Petrovcu.
Sudionici su obišli i ruševne ostatke crkve u Kolariću kraj Vojnića, u kojoj su ustaše 26. travnja 1942. godine zatukle i zapalile 106 mještana okolnih sela. U tim je selima do tada već bilo stradalo oko 3.500 ljudi.
Druženje s domaćinima nastavljeno je u Vojniću do kasnih večernjih sati.
