Pučko otvoreno učilište Grada Rovinja osobama oštećena sluha osiguralo je titlovanje, pa će mega popularni domaći film "Svadba", 17. veljače u kino/kazalištu "Antonio Gandusio" moći pogledati i gluhe i nagluhe osobe. Potez je očekivano izazvao pohvale, ali istovremeno otvorio i jedno staro pitanje - dostupnosti kulturnih sadržaja osobama s poteškoćama u kretanju.

Naime, da bi publika došlo do prvog dvoranskog, odnosno drugog balkonskog kata potrebno je prijeći stepenice koje, kao i sama zgrada, datiraju iz 19. stoljeća. Problem nepostojanja lifta, star je i poznat brojnim generacijama. O njemu se raspravljalo i naglas govorilo, da bi u posljednjoj fazi obnove zgrade, okončanoj sredinom prošle godine, već planirana (u)gradnja lifta izostala zbog - "preambiciozne projektne dokumentacije" (čitaj: financija) i bivala prolongirana za neku buduću fazu radova.

Stoljeće arhitekture, desetljeća čekanja

Kada bi se ta faza mogla dogoditi teško je predvidjeti, jer je danas zgrada kazališta koja ponosno nosi ime glumca i režisera Antonia Gandusia, izgrađena 1854. godine po ideji ondašnjeg gradonačelnika Nicoloa de Callifija posljednjih desetljeća fazno obnavljana i sređena od krova do prizemlja, što uključuje i unutrašnje prostorije - prostor kinooperatera, nove sanitarne čvorove, svlačionice, dvoranski interijer, udobne stolice....

Podsjetimo, i da je u posljednjem građevinskom poduhvatu "teškom" gotovo pola milijuna eura uređen i dio prizemlja u kojem je godinama u "podstanarstvu" obitavala trgovina živežnim namirnicama i higijenskim potrepštinama, te je prizemlje ponovno vraćeno u okrilje kulturne ustanove postavši tako još jednim multifunkcionalnim prostorom - s organiziranim radionicama za građanstvo, povremenim i privremenim izložbama, odnosno prostorom u kojeg se, nakon izvedbe kazališne predstave, pozivaju glumci i zainteresirana publika na čašicu razgovora s nogu.

Između projekta i potreba

No, na ugradbeni lift, po svemu sudeći, sugrađani s teškoćama kretanja morat će još pričekati. Jer, teško je i pretpostaviti da će se tek uređeni prostori, ponovno i u skoroj budućnosti dograđivati, rušiti ili bušiti kako bi se u novom interijeru iznašlo mjesto za dizalo.

Da li će istu sudbinu strpljivog čekanja, imati i druga inicijativa pokrenuta od vijećnice Monike Marich, o nasušnoj potrebi izgradnje gradskih kupališta za osobe s invaliditetom, još se ne zna. Jer pitanje izgradnje pristupačnih i komunalno opremljenih plaža za osobe s teškoćama, postavljeno je tek prije nekoliko mjeseci na Gradskom vijeću Rovinja što, u lokalnom vremenu, znači da je tek započela svoje višegodišnje administrativno sazrijevanje. Valja se dakle nadati da kulturni programi, kao i opremljena kupališta neće još dugo i deklarativno ostati pristupačni svima, a stvarna mogućnost ulaza i u uživanja u istima, jasno određenima.

Povezane vijesti

• Rovinj se trese u ritmu salse
• The World prvi cruiser u Rovinju
• Talijanski carabinieri na rovinjskim ulicama