(Foto: NP Brijuni)
Na proljeće 2024. godine, u suradnji Javne ustanove Nacionalni park Brijuni i Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, započeto je arheološko istraživanje brončanodobnog tumula na Vrhu Kosir (Rankun) na otoku Veli Brijun. Iskopavanje je trajalo od ožujka do travnja, a kulminiralo je otkrićem cjelovitog ljudskog kostura koji je metodom C14 datiran u polovicu 14.st., preko 3000 godina nakon gradnje tumulnog groba u koji je ukopan. Takav tip ukopa u arheologiji nazivamo sekundarnim ukopom. Više o ovom otkriću i izazovima koje predstavljaju revizijska istraživanja možete pročitati ovdje.
U ožujku 2025. godine, arheolozi su se vratili na Vrh Kosir kako bi dovršili istraživanje. Cilj je bio utvrditi krije li se još ljudskih ostataka pod kamenjem ovog drevnog grobnog humka. Naime, osim spomenutog kostura, na suprotnoj strani tumula pronađena je i odvojena ljudska čeljust, kao i niz sitnih košćica raspršenih diljem nalazišta. Mogućnost da su sve te kosti pripadale istom pojedincu isključena je budući da je sveukupno pronađeno preko 50 ljudskih zubiju.
(Foto: NP Brijuni)
Arheologija se često uspoređuje s forenzičkom znanošću. Arheološki iskop nije samo grubo uklanjanje sedimenta koji se stoljećima nataložio preko ruševina, već pedantni, detektivski posao sakupljanja dokaza. Zadirući u zemlju zadiremo u sve dublje slojeve prošlosti. To je jedan destruktivni čin prilikom kojeg arheološki kontekst biva nepovratno uništen, stoga je ključno nalaze pažljivo sakupiti, a svaki korak detaljno dokumentirati.
Nažalost, metodologija istraživanja nije uvijek bila toliko temeljita. Kada su prva arheološka istraživanja provedena na Vrhu Kosir, prije više od jednog stoljeća, neki podaci, ključni za kasniju interpretaciju nalazišta, nisu zabilježeni. Tumul se, naime, sastoji od tri osnovna dijela: grob (ponekad zidan, no u ovom slučaju napravljen od teških kamenih ploča s pokrovom), suhozidni vijenac koji ga okružuje (ovdje promjera 7 metara) i plašt (kamena gomila koja se ističe u krajoliku i prekriva vijenac i grob, a koja na Vrhu Kosir nedostaje). Izvorno istraživanje ne bilježi nikakve podatke koji se odnose na zatečeno stanje tumula. Ne znamo stoga je li u to doba plašt bio sačuvan i razložen tijekom iskapanja, ili je uništen već u nekom ranijem razdoblju. Također, ne znamo je li procijep u sjeverozapadnom dijelu vijenca bio zatečen ili proizveden naknadno.
(Foto: NP Brijuni)
Čitav članak Veseljka Bašića o rezultatima arheoloških istraživanja možete pročitati na linku.