Prva je subota u godini i prvi sajmeni dan u Istri. Unatoč hladnom vremenu i oblacima, unatoč praznim takuinima nakon Božića i Nove godine, u Vodnjanu je živo. Samanj se ne propušta i trgovati se mora.

- Ide, ide prodaja. Istina, malo su se istrošili ljudi, osjeti se to, ali solidno je. A tako je svake godine: u prva dva mjeseca promet malo padne, bude ovako-onako, ali opet oko Uskrsa krene. Nećemo se žaliti, radi se i živi se, kaže Ljuljzim iz Rijeke, trgovac odjećom u središnjem dijelu vodnjanskog sajmišta. Ljuljzim putuje po sajmovima u Istri i u Dalmaciji; dva je tjedna na putu, dva tjedna je kući.

Nema čega nema

Nešto je manje trgovaca bilo nego inače, ali i ove su subote su vozila trgovaca stigla sa svih strana. I nema čega nema u Vodnjanu: tekstila iz Turske, papuča s Dalekog istoka, peradi iz Zagorja, krumpira iz Like i Pazina, meda s istarskih livada i šuma, žitarica i krmiva iz Slavonije, maslinovog ulja iz okolice, mandarina i nektarina iz Neretve... Svega se nađe: od rukom iskovanog alata do elektroničkih gadgeta. A kupaca od Pule do Savičente. Prve subote u mjesecu svi putovi vode u Vodnjan.

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

Pitamo Ljuljzima smijemo li ga fotografirati, a on malo oklijeva. Kolegica mu sa susjednog štanda dovikuje: "Ajde, Ljimi, bit ćeš u novinama". Može? Ma može! Škljoc. Hvala i sretno!

Oko štandova vesela atmosfera, stvara se gužva. Meteorolozi najavljuju niske temperature pa neki traže toplije gaće, čarape i trenirke. Drugi nakon blagdanskih gozbi trebaju veći konfekcijski broj hlača i košulja.

Ali zeleno je povrće ovih zimskih dana poseban hit. Štand OPG-a iz Gračišća vrvi gužvom. "Ljudi se trebaju očistiti od prejedanja", dobacuje neka šaljivčina. Na sajmu uvijek ima onih koji se dolaze zabaviti dobacivanjem.

- A ne, nije ta gužva oko povrća samo nakon blagdana. Ljudi su naučeni da je roba domaća i friška. I dolaze nam na svaki samanj. Čuda lit se poznamo i više manje su to sve stalni kupci, objašnjava nam Marija dok kupcima na vagu stavlja glave broskvi.

Na štandu joj je sve puno zeljastog povrća, česna, kapule, kumpira... Čak i crne rotkvice, koja se rijetko viđa, a često preporučuje za razne tegobe.

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

- Ja sam se na tome zgojila. Rodom sam Varaždinka i mi smo je još kao djeca sadili. Crna rotkvica najviše se koristi za bronhitis. Izdubi se iznutra, stavi med i nema boljeg za bronhitis, priča Marija iz Gračišća.

Oko ulaza na sajmu uvijek je mjesto rezervirano za domaće OPG-ove. Vjerni kupci znaju što žele: domaći fažol, jabuke, kumpir, ulje, med, mendule...

- Mogu vam reći da smo zadovoljni ponudom. Istrošili smo se, ali treba i jesti i obnoviti zalihe. Nakon blagdana nam treba vitamina. Kupujemo na sajmu voće, povrće, sir, sve što treba, kaže Ljubica koja do Vodnjana poteže s pulskog Velog Vrha. Neki kupuju, drugi dođu samo na ćakulu, razgledavati ili kritizirati. Te je ovo preskupo, te ovo ne vrijedi. Isplati li se kupovati na sajmovima ili su cijene bolje u trgovinama?

- Je, istina je da da su cijene ovdje dosta visoke. Ali znamo da kupujemo domaće. Domaće i kvalitetno treba platiti malo više, zaključuje Đulijana

Dobro i domaće kupuje se i kod proizvođača mesnih prerađevina Danijela Ermana. Mnogi opsjedaju njegovi poznatu prodajnu kućicu s natpisom "Ja i svinja - oboje iz Žminja". Kao da se nisu za blagdane dovoljno zasitili i kobasica i suhog mesa.

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

- A ne, nisu. Nije dosta ni Božića ni Nove godine. I dobre kobasice jedu! Imam i prave čvarke. Ja sam zadovoljan iako kupci danas kupuju nešto manje. Ali to se i očekivalo, nema ni ponude prave, a ne možeš očekivati ni da je potrošnja ista kao i prije Božića, kaže Erman.

Na sajmu je u subotu bilo 60-ak trgovaca, za razliku od uobičajenih 80-ak. Izgleda da su i neki izlagači povezali praznični "most". Izostali su i ugostitelji pa su mnogi putnici ostali gladni i žedni. Valjda se ugostitelji još drže angažmana na adventima.

- U Vodnjanu sam godinama - Vodnjan mi je pravi. Godinama idem na sve ovakve sajmove, idem i u Pulu, dva tri dana na sedmicu, jer treba to prodati. A gle, imamo 80 svojih svinja. I to samo ja i žena, žena i ja – četvero nas ima, priča kroz šalu Erman.

Istarski samlji baštine dugu tradiciju stočnih sajmova. Ali već godinama u Vodnjanu, a tako je i drugdje, od stoke se prodaju samo svinje. I to po jedan kamion. Ponuda peradi kokica i patki puno je izdašnija.

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

Svinje i kokice

Svinje stigle iz Pitomače indiferentne su prema znatiželjnom novinaru i njima uopće ne smeta fotografiranje kroz rešetke kamiona. One i kokice su valjda jedine na sajmu koje ne bježe od fotoaparata.

- Općenito se slabo stoka prodaje na sajmovima. Znam jer dolazim u Vodnjan, ali i u Žminj i u Višnjan. Inače, meni ide dobro, no to je uglavnom prodaja po dogovoru, a manje po sajmovima. Evo danas ide slabo, ali tako je to: nekad bolje, nekad lošije, kaže Antun Bankov iz Pitomače. Svinju cijeni na 3 eura po kili žive vage.

Dugi niz godina dolazi u Vodnjan i često je jedini izlagač na krajnjem dijelu sajmišta rezerviranom za uzgajivače životinja.

(Snimio Zvjezdan Strahinja)

- Dobro je tu u Vodnjanu. Samo što tu na kraju sajma malo grezamo po blatu. Pa barem vi u Istri imate kamen da ga postavite da ne bude blata, priča Bankov. Naravno da se i opet neka šaljivčina mora nakačiti na te riječi pa dobaciti: "Imamo mi kamen, samo ga čuvamo za kuće za odmor, a ne za svinje."

Povezane vijesti

• SUBOTNJI ĐIR NA TRADICIONALNI SAMANJ: Nakon praznika se baš i ne kupuje, samo se gleda što se nudi na štandovima
• Otkazan tradicionalni vodnjanski sajam
• Nakon dugo vremena u Vodnjanu: ODRŽAN TRADICIONALNI VODNJANSKI SAJAM. OVAJ PUT U TRGOVAČKOJ ULICI