Barboj pokraj Umaga
Festival usporenog putovanja: Svjetske priče u stoljetnom masliniku
(Snimio Zvonimir Guzić)
Nekoliko stotina zaljubljenika u putopisne avanture okupilo se tijekom dva dana u stoljetnom masliniku u Barboju pokraj Umaga, u potrazi za pričama s dalekih svjetskih putovanja. Na trećem izdanju Festivala usporenog putovanja kojeg organizira Goran Blažević i sam putopisac i avanturist, gosti su briljirali u nadahnutom prepričavanju svojih avantura koje su im se urezale u trajno sjećanje.
Prva večer, na kojoj su nastupili Hana Matović – putnica na monociklu – i Marko Kovač, koji je podijelio priču o svom pješačenju od Zagreba do Splita, bila je posvećena lokalnim rutama i putnicima koji su savladali zahtjevne dionice unutar naše regije. Bila je to svojevrsna uvertira u drugi dan festivala, kada su pozornicu preuzeli svjetski putnički globtroteri. Maslinik simboličnog imena "Pachamama Oasis", u kojem je dvadesetak posjetitelja provelo noć u šatorima i automobilima, u finalnoj večeri je privukao još veći broj znatiželjnika i ljubitelja "laganog koraka".
U idiličnom okruženju stoljetnih maslina, uz pucketanje logorske vatre, mnoštvo je sjedilo na travi, balama slame ili drvenim panjevima, upijajući priče o dalekim svjetskim destinacijama. Gosti su svoje priče obogatili video projekcijama, dijeleći snimke i fotografije s putovanja koje su publici dodatno približile njihove doživljaje i emocije.
Prvi koji je drugog dana festivala stao pred publiku bio je legendarni svjetski putnik Oliver Tič, poznat i kao Oli the Walker. Ovaj neumorni hodač iz Slovenskih Konjica podijelio je dojmljivu priču o svom hodu dugom gotovo 25 tisuća kilometara – od najjužnijeg grada Južne Amerike, Ushuaije u Argentini, sve do daleke Aljaske. Njegov put, koji je trajao 993 dana, bio je više od običnog fizičkog izazova, koji je nakratko u jednom dijelu bio prekinut zbog pljačke u Kolumbiji, gdje je ostao bez novca, mobitela i putovnice, ali je i nastavljen. Oliver je na toj avanturi dobio i nerazdvojnog suputnika. Na dijelu puta pridružio mu se pas lutalica Carlitos, kojeg je pronašao u Peruu, spasio i udomio.
Njihova zajednička priča dirnula je publiku i podsjetila da su najsnažniji trenuci na putovanju često oni gdje dijelimo empatiju i razumijevanje. Kroz fotografije i video isječke, Oliver je oživio krajolike, gradove i ljude koje je susretao na svom putovanju duž Panameričke ceste – od vrućih prostranstava Latinske Amerike do zabačenih tundri Aljaske. Na kraju je publika saznala da Oliver i Carlitos nisu gotovi sa svojim avanturama, trenutno su usred početka nove svjetske šetnje kroz više kontinenata, u potrazi za novim pričama, susretima i tišinama koje samo pješak može pronaći. Uskoro nastavljaju živjeti svoj putujući san kroz Afriku, Australiju i natrag Azijom prema Europi.
U nastavku večeri je Snežana Radojičić iz Beograda, poznata pod imenom Ciklonomad ispričala svoju priču. Podijelila je iskustva sa svog svjetskog putovanja na biciklu koje je trajalo trinaest godina. Od svih zemalja koje je obišla, njih preko pedeset, posebno je se dojmio Japan. Ne toliko zbog veličine ili krajolika, već zbog kulture discipline, poštovanja i za naše pojmove neshvatljivog poštenja.
-U Japanu sam prvi put shvatila što znači mir kao dio svakodnevnog ritma. Ljudi tamo nisu nametljivi i ne žele smetati, ali ako im se obratiš, bit će ti uvijek na usluzi. Fasciniralo me njihovo poštenje i njihov način kako cijene tuđi rad i vrijednosti, rekla je svjetska putnica.
Jedna od najdubljih etapa njezina puta bila su iskustva kroz svjetske pustinje od Gobi i Takla Makana u Aziji, preko Atacame u Južnoj Americi, pa do surovih vjetrova u Patagoniji.
-U pustinji ti nema što skrenuti pažnju. Nema buke, nema boja. Samo vjetar i ti. I upravo tamo gdje nema ničega najviše se susretneš sa samim sobom, rekla je.
Snežana je opisivala dane bez vode, noći u minusu, ali i osjećaj slobode koji se ne može opisati.
Jedan od vrhunaca njezine priče bio je život u selu jednog autohtonog plemena u planinskoj džungli Kolumbije, gdje je provela šest mjeseci. Na kraju svog izlaganja, Radojičić je istaknula da su sva ta iskustva ostavila trag na njoj te promijenila način na koji doživljava slobodu, sigurnost i smisao života.
Publika je u tišini uz svjetlost logorske vatre upijala njene riječi, osjećajući da je svaka rečenica proživljena u stvarnim situacijama.
U sklopu festivala, u masliniku je dva dana bio parkiran i Bookmobil spisateljice i prevoditeljice Maje Klarić, Goranove supruge, u kojem su posjetitelji mogli pronaći neke od knjiga gostujućih putopisaca.
Na kraju se domaćin Blažević zahvalio gostima i brojnim posjetiteljima na podršci, najavivši ponovni susret i sljedeće godine.
Festival usporenog putovanja organiziran je uz pomoć Grada Umaga, Gradske knjižnice Umag i Kulturne udruge Fotopoetika.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
