(Snimila Nina Orlović Radić)
Ako ne znaš koga nazvati, pozovi rovinjske vatrogasce u pomoć. Njihova požrtvovnost, brzina i spremnost da uskoče u bilo kojem trenutku nevolje, u svijetu u kojem trenutno živimo, u najmanju ruku trebala bi biti opjevana.
Njihovu posvećenost poslu imali smo prilike gledati iz prvog reda. Naime, u starogradskoj jezgri u zapuštenom prostoru (danas rupi, a nekad terasi) okruženoj kućama više vlasnika, od kojih samo jedan (a taj više nije u Rovinju) ima ključ za zidovima ograđen prostor, (u)pao je s krova mladi galeb.
Od njegovog kriještanja, izazvanog strahom, glađu i žeđu teško je bilo ostati smiren. K tome, da pozivi u pomoć budu još glasniji i jezovitiji doprinosilo je i glasanje starijih ptica koje su mjesto pada mladog tića, danonoćno nadlijetale.
Konačno, i nakon dva vruća dana/noći netko se sjetio pozvati vatrogasci i dečki su promptno iz "zagrljaja" bolne i polagane smrti pomogli ne jednom mladom galebu, već i drugom starijem za kojeg se nije znalo da leži do.
Umjesto jednom ptiću koji je, nakon što je uz pomoć visokih ljestva s jednog prozora i spretnosti mladog vatrogasca izvađen s terase gusto obrasle zelenilom i s koje čim ostalim, priča dobila sretni završetak.
(Snimila Nina Orlović Radić)
Mladi je galeb raširio krila i iz ruku vatrogasaca poletio u susret mami/ galebici koja ga je danima/noćima čekala i dozivala. I starijem se galebu, snježno bijelih krila koji je na terasi bio iznenađenje ne samo za susjede već i za spasioce, uspjelo pomoći. Oprezno utrpan u platnenu vreću, stariji je galeb odnesen i pušten jatu na zelenoj površini podno crkve sv. Eufemije.