U sklopu 19. regate tradicijskih plovila, koju organizira Udruga i Ekomuzej "Batana", ove je subote održan gastro festival pod nazivom "Mirisi doma". Festival je okupio desetak regatnih ekipa, koje su na Velikom molu, iza štandova nudili atraktivne riblje menije - od raznih vrsta školjaka, preko brudeta s palentom, jela s paštom i morskim plodovima, pa sve do bakalara s krumpirom.

Prava rovinjska fešta

Veliko mol, koji je za ovu specijalnu priliku dobio i veliki natkriveni šator, mirisao je plodovima mora i odisao atmosferom i ugođajem kojeg se brojni i ponešto stariji Rovinjci s nostalgijom prisjećaju iz vremena ribarskih fešta i ranije povijesti turizma.

(Snimila Nina Orlović Radić)

Izdvojiti jedan tanjur kao poseban bilo bi ravno grijehu. Jer, redom sve se isprobavalo uz čašu dobrog vina. Nakon prvog kruga "guštanja" - jer oči su u pravilu veće od želuca, a znatiželja je vele ubila mačku - valjalo je sve ponoviti. Usprkos redovima, a ne bih trebala istaknuti da je onaj najduži bio ispred lonca s brudetom članova Udruge "Batana", nije bio teško čekati.

Porcije su bile obilne, bogate ribom i ne manje važno, od srca darovane. Redovi su se kratili, "skakanjem" s jednog na drugi štand. Jer, dok se kod jednog čekalo da se školjke otvore, s drugog je pašta s morskim plodovima išla ko’ luda. I tako sve u krug. A u stankama između lonaca, mamili su izvrsni kolači.

Dakle, krenuh od prvog štanda, da nešto ne propustim. I naravno, zbog jezika i neznanja naletih na minu. Simpatični kuharski tandem, kasnije saznah da se zovu Livio i Franko, upitala sam kako im se posada zove? Na njihov usuglašen odgovor "Molaj cimu", raširim osmijeh i zaželjeh (po mojoj ocijeni Dalmošima) dobrodošlicu u Rovinj.

(Snimila Nina Orlović Radić)

- Mala, a odakle si ti ?

- Iz Rovinja!

- Ma, nisi sigurno!

- Dobro, rođena sam u Opatiji, ali tu sam već sto godina!

- Znaš, dugo sam radio kod Bevande. Jesi li čula za taj restoran ?

- I čula i bila, naravno..., i tako nakon isprika i objašnjenja, potvrde da sam Opatijka koja malo miješam pojmove, saznah da su ovi "morski vukovi", koji su radili izvrstan bakalar na bijelo, zapravo članovi pulske Udruge "Molaj cimu".

Priča o tradiciji

U drugi lov na pomorsko/kuharsku posadu išla sam na sigurno. Pravac štand "Kuća o batani" koju bih definitivo prije razgovora s Puljanima, zbog dugog reda, zaobišla.

Za ovim se štandom u režiji trojca Ferraa i na kvadrat Cherina, izdavala palenta s brudetom. Iz ogromnog lonca, u kojem su "plivale" škarpine, grdobine, grancipoveri, fulpe, pedoći, kaponi širili su se takvi mirisi koji bi i mrtve digli na noge. Aaaa!!! Dodamo li i jelovnike naših susjeda Venecijanaca i Đenovesina bazirane na morskim plodovima, samo možemo uzdahnuti i poručiti - nek’ se dogodi opet i opet!

(Snimila Nina Orlović Radić)

Dobro je, dakle. I više od toga. Jer i ove se godine Rovinju dogodila Regata tradicijskih plovila, danas vjerojatno i jedina višednevna manifestacija koja po svom sadržaju i aktivnostima "priča" tradicijsku priču ribarskog i "morskog" grada.

Fešta je to ljepote jedara i jedrenja, kao i pomalo zagubljenih /zaboravljenih obrta vezanih za prošlost rovinjskih ribara i težaka - Laska nam i to, da se zahvaljujući članovima Udruge i Ekomuzeja "Batana" (muzeja koji je uvršten u UNESCO-ov Registar dobrih praksi zaštite nematerijalne kulturne baštine svijeta) manifestacija iz godine u godinu obogaćuje novim sadržajima - od okruglih stolova i kvalitetnih radionica, izleta brodom pa sve do iznimno organizirane i pripremljene moske hrane, koja je bogatstvom plodova i kvalitete pripremljenog očarala okusom i mirisima brojne posjetitelje fešte u najljetnijoj fešti Rovinja.

Povezane vijesti

• RECEPT DANA: Krajnji je čas da isplanirate ručak za Veliki petak. Za post uoči Uskrsa nema boljeg izbora od BAKALARA NA BIJELO