(Arhiva Glasa Istre)
Toga dana na naslovnici Glasa Istre objavili smo priču bez kraja - NK Istra 1961 žalbom arbitražnom sudu željela je izbjeći ispadanje iz prve lige. "Samo HNS spašava Puljane" stajalo je u naslovu članka, a drugi udarni članak bio je onaj o vladinoj najavi legalizacije bespravne gradnje u pulskom naselju Monte Turco. "Sve će nam legalizirati!" - istaknuo je tada predstavnik stanara toga naselja Jozo Tipurić. Međutim, nama je najznanimljiviji bio članak s druge i treće koji je govorio o zaštiti autohtonih istarskih jela.
(Arhiva Glasa Istre)
U vrijeme kada se očekuje velika navala turista u špici sezone, na svakom kantuniću Pule, Rovinja, Poreča, Umaga, Novigrada niču novi restorani, zalogajnice, konobe, oštarije. Svi se, pisali smo, diče svojim jelovnicima koje izlažu nasred ulice u plastičnoj foliji, vješaju se nove reklame koje velikodušno pozivaju na ćevapčiće, patagonijske lignje s pomfritom, pljeskavice i bečki odrezak s listom zelene salate i limunom kao nezaobilaznom dekoracijom, čvrsto ukorijenjenom zadnjih pedeset godina. Gosti se ne pozivaju samo šarenim, vrištećim reklamama, nego se doslovce vuku za rukav, a pritom restorateri najčešće ne nude tradicionalna istarska jela.
To je tada bila slika jadranske, pa tako i istarske gastronomije u većini slučajeva, čast vrhunskim izuzecima. A više od 70 posto turista svrstava odlazak u restoran na drugo mjesto svojih aktivnosti za vrijeme godišnjeg odmora na moru. Očito je to bio i shvatio ondašnji ministar Damir Bajs koji je u suradnji s Hrvatskim kuharskim savezom, Hrvatskom obrtničkom komorom i Hrvatskom gospodarskom komorom, godinu dana ranije, pokrenuo hvalevrijednu inicijativu brendiranja i promoviranja hrvatske domaće kuhinje.
Naime, Ministarstvo turizma izradilo je i promoviralo Pravilnik o utvrđivanju standarda "Hrvatska autohtona kuhinja" koji definira oko 500 autohtonih hrvatskih jela - od predjela do deserta - koja se mogu na jelovnicima hrvatskih restorana i time se izdvojiti od ostalih. Iz Ceha ugostitelja Obrtničke komore Istarske županije poručili su kako je već, onda, u Istri posebnu oznaku moglo dobiti od 80 do 100 ugostiteljskih objekta. Govorilo se kako su mnogi takvu oznaku mogli dobiti već početkom naredne godine.
Na popisu petstotinjak autohtonih hrvatskih jela, od istarskih jela, našli su se fuži, njoki, pljukanci, krafi, štrunci, fritaja sa šparogama, Nonina kanavaca, špaleta u vinu, domaća tjestenina s tartufima, juha od leće i povrća s maslinovim uljem, maneštre, jota, domaće kobasice i ombolo s kuhanim kupusom. Istarski žgvacet od domaće kokoši, janjetine ili teletine, cukerančići, fritule, kroštule, smokvenjak. Svakom restoranu čiji jelovnik sadrži više od 70 posto autohtonih jela pripast će posebna oznaka koja će ga time isticati, pisali smo te godine.
(Arhiva Glasa Istre)
Da je bespravna gradnja rak rana našeg društva poznato je oduvijek, a iduća priča, o kojoj smo tada pisali, tiče se pulskog naselja Monte Turco, na kojem se godinama gradilo mimo zakona - bez ikakve dozvole. U tom su naselju neki gradili svoj skromni dom, a pojedinci palače s apartmanima za iznajmljivanje. Vlada RH bila je netom prije objavila kako će omogućiti legalizaciju bespravne gradnje pa je nekim bespravnim graditeljima pao kamen sa srca. Većina vlasnika bespravnih objekata na Monte Turcu, a bilo ih je oko 300, primili su vijest s veseljem. Tvrdili su da su svjesno gradili bez papira jer im je, navodno, lokalna vlast obećavala legalizaciju.
U sportskoj rubrici glavni članak, pogađate, bio je posvećen NK Istri 1961 koja je pokušavala žalbom izbjeći igranje u Drugoj HNL.
(Arhiva Glasa Istre)
- Odlučili smo uložiti žalbu Arbritražnom sudu HNS-a na prijavu Gorice za nastup u Prvoj HNL jer smatramo da za sve klubove moraju vrijediti ista pravila, rekao je tada našem listu jedan od direktora pulskog nogometnog kluba Andrej Sazonov.
"Evolucija istarske glazbene baštine" naslov je recenzije novog albuma istarskog kantautora Franka Krajcara pod nazivom "Indivia" koja je izašla u rubrici "Mozaik". Korištenje istarske ljestvice i instrumenata poprilično je često zadnjih godina u raznim skladbama pop, etno i sličnih glazbenih pravaca, no rijetki uspijevaju oporu istarsku ljestvicu i specifičan zvuk roženica i miha skladno stopiti s drugim žanrovima, tako da ravnopravno u aranžmanu pariraju s instrumentima specifičnim za rock sastav, poput električne gitare. No, upravo takav fusion, i to vrlo uspješan na svom albumu "Indivia" uspio je ostvariti multiinstrumentalist, skladatelj i kantautor Franko Krajcar.
(Arhiva Glasa Istre)
Novim albumom "Indivia", kroz 11 pjesama, autor se vraća korijenima, iskonskim istarskim melodijama, češćem korištenju roženice i ostalih autohtonih istarskih instrumenata, no svemu tome daje i novu dimenziju, skladnim spajanjem s rockerskim, ponegdje i metal gitarskim rifovima. Ipak, ova zanimljiva glazbena priča nije puko izdistorzirano ponavljanje zadanih glazbenih obrazaca, već obiluje i majstorskim aranžmanskim rješenjima, koja pretežno zadiru u domenu jazza.
Na albumu su i dvije bonus pjesme - "House of the King" Jana Ackermana te "Jobrni je jobrni", kojom je sudjelovao na prošlogodišnjoj Dori, a ukupno donosi još šest kantautorskih, dvije obrade istarskih napjeva, dvije obrade tradicijskih pjesama i jednu obradu autorskih instrumentala. Ipak, tih 13 skladbi predstavlja skladnu cjelinu, pomalo mistično-ambijentalnog raspoloženja, a u tu glazbenu priču Krajcar slušatelja uvodi sasvim lagano - skladbom "Rumena si", komornom izvedbom tradicionalne melodije uz pratnju klavira, ali i jazzerskim aranžmana vokala. Već sljedeća skladba, "Grotta", uspješno balansira između rockerskih rifova i solaža s minimalističkim tekstom, a slična receptura je primjenjena i u naslovnoj skladbi "Indivia", s pomalo pinkflojdovskim gitarskim rifom.