Arman Zalihić
Član parlamenta BiH koji govori labinjonsku cakavicu kao domoći
(Snimio Branko Biočić)
Arman Zalihić, došao je u Labin s roditeljima nakon ratnog vihora koji je zahvatio Bosnu i Hercegovinu kada su mu bila samo tri mjeseca. Ovdje je završio osnovnu i srednju školu, a zatim se uputio na studij u Sveučilište Mostar i tamo ostao.
Nakon što je ušao u politiku i bio predsjednik SDP-a Mostara i direktor NK Velež, danas je mladi 34-godišnji Arman član parlamenta BiH, izaslanik u Hercegovačko-Neretvanskom kantonu i član glavnog odbora SDP-a BiH.
Od Mostara do Labina i natrag
Arman je sin odlične bivše labinske rukometašice Karmen Kokot koja je nakon uspješnog igranja u tadašnjoj generaciji prvoligaških labudica nastavila rukometnu karijeru u jakoj prvoligaškoj Lokomotivi Mostar, gdje je upoznala Remza Zalihića, svog budućeg supruga, s kojim se zbog rata, i s dvoje djece, Armanom i Sandrom, vratila u rodni Labin gdje i danas živi sa Sandrom i radi u labinskom Vodovodu.
Danas pokojni suprug Remzo po dolasku u Labin uključio se aktivno u sport i postao direktor RK Rudar kojeg je uveo u prvu rukometnu ligu, a zatim je do smrti bio predsjednik NK Rudar. Arman je krenuo drugim putem, a iako je veći dio života proveo u Labinu, vratio se u rodni Mostar. Zanimljiva je njegova priča koju nam je ispričao za susreta u Mostaru.
- Rodio sam se 1991. godine u predvečerje rata i već s tri mjeseca zbog ratnih dešavanja s roditeljima i starijim bratom selim u mamin rodni Labin, gdje su mi živjeli nona i nono. Desničare u Mostaru volim zezati da sam završio dvije partizanske škole u Hrvatskoj, osnovnu Ive Lole Ribara i srednju Mate Blažine. Iako sam dvadeset godina živio u Labinu, ostala je neka ljubav prema Mostaru i Hercegovini, koju su mi vjerojatno usadili očevi roditelji. Tako kad bi svi na ljetnim ferijama bježali na more, ja bi po mjesec dana proveo na mostarskih četrdeset u hladu, kod bake i djeda. Na kraju, odlučio sam da školovanje nastavim na Filozofskom fakultetu u Mostaru i od tada živim ovdje. U međuvremenu postao sam suprug i otac, pa imam još više razloga koji me vežu za Mostar, govori nam Arman.
Što vas veže za Labinom?
- Meni je Labin drugi rodni grad. Tu sam odrastao i ta sredina me na neki način oblikovala. Možda je to nekima danas nevjerojatno kad me čuju da pričam na hercegovačkom akcentu, ali labinjonsku cakavicu pričam skoro kao Pino Knapić (kroz smijeh govori Zalihić). Danas me za Istru veže u prvom redu obitelj, prijatelji, a i volim svaki slobodan trenutak odmora provesti uz more.
Kako ste ušli u politiku i koju funkciju danas obnašate?
- Pa uvijek me zanimala politika i nekako je prirodno da netko tko je odrastao u jednoj lijevoj, liberalnoj i etnički tolerantnoj sredini bude ljevičar. Mladost sam proveo na Vinežu koji također nosi jedan radnički pečat, budući je to mjesto osnivanja Labinske republike. Dolaskom u Mostar na fakultet našao sam se u potpuno jednom novom ambijentu vrlo jakih nacionalnih tenzija i podjela, i kad sam odlučio da se stranački angažiram bilo je logično da to bude jedina organizirana socijaldemokratska stranka u gradu – SDP.
To uključenje u politiku bila je neka vrsta bunta protiv podjela. Nakon osam godina aktivizma 2019. godine izabran sam za predsjednika SDP-a Mostara, a godinu kasnije smo ostvarili povijesni rezultat na mostarskim izborima i ušao sam u Gradsko vijeće gdje sam se politički etablirao. Od posljednjih Općih izbora sam zastupnik u Skupštini HNK i izaslanik u Parlamentu Federacije BiH. Stranačke obaveze sam malo smanjio posljednjih godinu dana, budući da sam predao mandat predsjednika mostarskog SDP-a zbog neslaganja s nekim odlukama rukovodstva stranke, ali sam i dalje član Glavnog odbora stranke.
Kakva je politička situacija u Mostaru?
- Nacionalizma i podjela ima, ali kada govorimo o običnim građanima nije to više ni blizu one razine kako se plasira kroz medije. Većina "običnih" ljudi normalno živi i radi zajedno. Politika je već druga stvar, nacionalne stranke se trude održavati podjele i tenzije kako bi mobilizirale biračko tijelo, a svjedok sam da se onda sve lijepo dogovore iza kulisa, pogotovo kada su u pitanju njihovi interesi. Ono što me brine je vrlo slab rezultat ljevice na zadnjim izborima, a ljevica kao kohezivno tkivo Mostara mora biti jaka, ako želimo moderan i progresivan grad. Prije pet godina smo kao koalicija BH Blok napravili povijesni rezultat i puhali za vratom nacionalnim strankama i umjesto da ih na zadnjim izborima preteknemo, mi smo se zbog uskih privatnih interesa vratili tri koraka nazad.
Kako žive ljudi u BiH?
- Zadnjih godina ogroman broj mladih ljudi je otišao iz BiH u zemlje Europske unije i odlazak mladih naš je najveći problem. Ovdje je javni sektor još uvijek dosta atraktivan, međutim, očekujem da će u idućem periodu ljudi sve manje bježati od realnog sektora. Zadnjih godina u realnom sektoru značajno su rasle plaće, pa ta razlika između privatnog i javnog nije bi blizu na razini kakvoj je bila prije desetak godina. Problem je što usporedno i kod nas značajno rastu troškovi života, mada su cijene trenutno dosta niže u odnosu na Hrvatsku, ali je i prosječna neto plaća gotovo dvostruko manja i iznosi 750 eura. Mislim da su umirovljenici u najtežem položaju, a najveći broj njih prima minimalnu mirovinu od 300 eura, što je ispod svakog standarda.
Kakav je danas standard u Mostaru? Bolji ili lošiji u odnosu na druge gradove u BiH?
- Kad izuzmemo Sarajevo, standard u Mostaru bolji u odnosu na druge veće gradove u Federaciji BiH. Na žalost tome dosta doprinosi javni sektor, odnosno to što je Mostar sjedište četiri federalna ministarstva, dosta državnih agencija, direkcija, sjedište je jedne od elektroprivreda i jednog telekom operatera, dvije bolnice. Sve to donosi veći broj zaposlenih, veće porezne prihode i bolji standard. Gospodarski sektor nije za pohvalit, gotovo svi veliki gospodarski giganti su uništeni u privatizaciji, od Sokola koji je proizvodio avione, do zadnjeg primjera Aluminija.
Nedavno je objavljeno 20 najjačih tvrtki u našem kantonu po prometu, prednjače kladionice, javna poduzeća i tvrtke koje se bave trgovinom. Samo dvije koje se bave proizvodnjom sa sjedištem u Mostaru su u tih top 20. Ono što nas spašava u Mostaru je turizam, ali i tu moramo biti puno bolji, iako nekih pomaka ima. Zračna luka Mostar je napokon profunkcionirala na jednoj solidnoj razini s velikom perspektivom, ali moramo raditi na strategiji zadržavanja turista na većem broju noćenja, a ne da budemo jednodnevna stanica za turiste iz Dalmacije.
Majka vam je bila odlična rukometašica, a otac vam je do kraja života bio posvećen sportu i vrlo poznat u sportskoj javnosti, jeste li na njih povukli ljubav prema sportu? Bili ste i direktor Nogometnog kluba Velež?
- Ja sam vam odrastao u dvorani. Prvog uzleta Rudara u prvoligaško rukometno društvo se ne sjećam, drugog se sjećam i bili su to nezaboravni dani. S ocem sam uvijek puno razgovarao o sportu i drago mi je što su ga se nedavno sjetili kada je posthumno dobio nagrade za životno djelo sportskih saveza Mostara i Labina. Što se tiče Veleža, u navijačkom smislu to je ljubav, identitet i emocija, više od nogometa. Prva organizacija u koju sam se učlanio kad sam se vratio u Mostar je Velež. Nekoliko godina kasnije sam spletom okolnosti kao golobradi mladić postao direktor.
Došao sam u klub kao pripravnik da vodim odnose s javnošću, ali kako je klub bio u ogromnoj financijskoj i rezultatskoj krizi, a ja vrlo agilan u radu, postavili su me za direktora. Bio je to vrlo težak period, ali kako je klub bio pred gašenjem, drago mi je što smo uspjeli odigrati prvenstvo do kraja i sanirati neka dugovanja. Za mene je to bila dobra škola, koja se ne može naučiti na fakultetima. Kasnije se pojavio Šemsudin Hasić, vlasnik najveće distribucije lijekova u državi, i kao predsjednik kluba postavio neke nove standarde,pa je sad klub daleko stabilniji.
Kako se prate reprezentacije Bosne i Hercegovine i Hrvatske u Mostaru?
- Kao i kad su u pitanju utakmice Veleža i Zrinjskog dešavaju se neredi navijača, samo što se ovdje sve stavi u nacionalni kontekst i onda to stvara vrlo ružnu sliku u javnosti. Mislim da je tu najveća odgovornost MUP-a i da se moraju bolje uhvatiti u koštac s izgredima navijača, jer su nerijetko taoci takvog stanja građani Mostara. Ja sam po tom pitanju vrlo liberalan, neka navija tko za koga hoće, ali nitko nema pravo da ugrožava drugog, kao ni da vrijeđa ili omalovažava drugog ili državu u kojoj živi.
Kako vidite političku situaciju u BiH i Čovićeve zahtjeve za legitimno predstavljanje kroz izmjene izbornog zakona?
- Možete se s njim slagati ili ne, Čović je jedan mudar političar koji je uspio temu provođenja odluka Europskog suda preokrenuti u priču o legitimnom predstavljanju. Kao netko tko se nacionalno ne izjašnjava nikad neću pristati na mantru o ugroženosti jednog naroda samo zato što HDZ nije pobijedio u utakmici za člana predsjedništva. Taj HDZ s druge strane konzumira vlast na svim razinama, dok smo u isto vrijeme svi mi koji se nacionalno ne izjašnjavamo diskriminirani i nemamo osnovno pravo da biramo i budemo birani na sve funkcije.
Prema tome prvo moramo riješiti presude Europskog suda o diskriminaciji onih koji ne pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda pa onda možemo razgovarati o ostalom. Do tad vrijede pravila iz Daytona koja nisam potpisao ni ja ni Komšić, već Tuđman. A ako mislimo da možemo ući u EU kao zbroj tri naroda, ne uvažavajući građanski koncept, sa svim našim nacionalnim specifičnostima, koje ja poštujem, načekat ćemo se.
Kako komentirate situaciju oko eventualnog uhićenja Milorada Dodika i kako vidite rasplet?
- Tu imamo najveći test suvereniteta zadnjih 20 godina, ali će na kraju država morati pokazati da ni jedan pojedinac nije iznad zakona i ustava.
O situaciji s Dodikom
Imajući u vidu da ga štiti MUP RS-a razumljivo mi je što odmah nije upotrijebljena sila s druge strane, jer bi to dovelo do eskalacije, a to je najgori scenariji. Mislim da će od strane države i poglavito međunarodne zajednice pritisak na Dodika i njegove pomagače svakog dana biti jači što će ga dovesti u takvu izolaciju da neće više uopće imati političkog manevra, a postati će najveći teret građanima RS-a. Do sad je uvijek išao do crvene linije, sada je napravio korak naprijed i nema povratka. Na kraju će biti zapamćen kao neko tko je došao kao "dašak svježine" na krilima međunarodne zajednice, prenio na razinu države sve institucije koje ga sad procesuiraju i koje će ga, uvjeren sam, na kraju uhititi, uz odobravanje iste te međunarodne zajednice.
Da li pratite kao političar i napola Labinjan i političku situaciju u Hrvatskoj i Istri?
- Da, dosta intenzivno, jer utječe i na kretanja u BiH, nekad i posredno putem EU. Iako naravno imam stav o njihovom odnosu prema BiH, Plenkovića i Milanovića ću preskočiti i ostaviti političarima na višim funkcijama. Kad je riječ o Istri pratim lokalne izbore, a ti su u Istri često važniji od nacionalnih. Mislim da je u trci za župana Boris Miletić favorit i da ima odličan mandat iza sebe, kojim je čak uspio anulirati neke ranije javne nespretnosti. U Labinu je bitka nikad zanimljivija, ali pošto osobno poznajem obojicu potencijalnih gradonačelnika i tu ću se suzdržati komentara, neka Labinjani izaberu, rekao je Arman Zalihić koji namjerava ostati dosljedan stavovima u maksimalnoj mjeri koliko je to moguće u zemljama kakva je Bosna i Hercegovina
- Uslijed složenosti političkog sustava dolazite u situaciju da ste s nekim strankama najveći rival, dok u isto vrijeme sjedite u istoj vladi. U političkom životu ću sigurno i dalje biti prisutan i to puno aktivnije nego zadnjih godinu dana, budući da je vrlo turbulentan stranački period iza mene. A u kojoj formi i za što ću biti kandidat vrijeme će pokazati, zaključio je Zalihić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
