Tradicionalni godišnji susret istarskih narodnih pjevača, kantadura, 26. po redu, održan je u nekadašnjoj školi u Baratu u Općini Kanfanar.
Unatoč kiši i naglom padu temperature, Barat je i ove godine bio domaćin ovog susreta koji je jedinstven po tome što je to jedina manifestacija posvećena prezentiranju isključivo dvoglasja tijesnih intervala, odnosno pjevanja »na tanko i debelo«.
- Riječ je o specifičnom folklornom stilu pjevanja koje je prepoznatljivo za područje Istre te je kao takvo uvršteno u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a dio je i UNESCO-vog reprezentativnog popisa nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Susreti kantadura održavaju se od 1996. godine kada je s ovom vrijednom manifestacijom započeo pokojni Renato Pernić, a u svojim je počecima manifestacija bila putujućeg karaktera, odnosno susreti su se održavali po različitim mjestima Istre. No, ovaj se susret od 2004. godine održava u Baratu te se stoga i može reći kako je ovo selo postalo »domom istrijanske kante«, a Baračani su pravi domaćini koji su se i ove godine pobrinuli da se kantaduri dobro osjećaju u Općini Kanfanar. Tradiciju organiziranja susreta naslijedio sam od oca, rekao je organizator Daniele Pernić.
Jedan od kantadura koji je bio u Baratu bio je Željko Perković (80) iz Smoljanci.
- Moren vam reći da kantan 50 lit. Navadila me mater. Do penzije san dela u fabriki stakla u Puli, a od 1998. lita više ne delan. Dobro je da se ovakove manifestacije održavaju jer, nas kantadura, je sve manje. Ja kantan samo na debelo, rekao je Željko Perković, a na smotri je bio i Elio Babić (85) iz mjesta Selina u Općini Sveti Lovreč.
- U naših Babići, njih 90 posto su nekad kantali. Kantali su moj otac, barbi i njihovi barbi. Navadija san se kada san ima deset lit. Imam industrijske zube pak kantan na debelo. Inače, u životu san naviga, a najviše san dela na Kamen Pazin. U penziji san od 1997. godine, a sada delan u kampanji. Ali moren van reć da je ovo lito slabo. Od 20 kvintali grojza na kraju san naša 50 kili, rekao nam je Babić.
- Ja san se navadi sam kantati. Dokle san pelja kamione. U kamionu bin sluša CD pak san se sam navadija. Svako leto san tu u Baratu, a večeraska ću sa Milanom Orlićem - Grgom i Mauriciom Mirkovićem kantati »Jedan brod mi plovi«, rekao nam je Luciano Kliman (66) iz Pazina.
Dugogodišnja sudionica susreta istrijanskih kantadura je i Nevia Kožljan iz Kulturno umjetničkog društva »Barban« iz Barbana. Ona danas prenosi svoje bogato znanje mladima.
- Samo ću van reć. Dok san živa kantan. Iz kantadurske san fameje. Između ostalog, ja van učin dicu kantati po domaću. Onako kako su mene vadili. Već 40 lit san u Barbanu i delan s dicon. Voditeljica san kantadura. Večeraska smo dopeljali mladu ekipu. Tu su Nika i Lana Broskvar.
Zajedno sa Mihaeolom Koromanom kantati će »Jedne mi noći«, a Karlo Krnjus i Lucija Krelja će kantati »Kada san se s dragom rastavija«. Bepo i Tedi Trošt i ja zakantati ćemo jenu staru kantu »Švikni Marko«, istaknula je Nevia Kožljan. Pjevanju na tanko i debelo srodno je i osebujno tradicijsko tarankanje. Oba su načina pjevanja tehnički vrlo zahtjevna. U nedostatku glazbala, takvim se pjevanjem izvodi i folklorna glazba za ples.
Susret je počeo balunom kojeg su izveli članovi Kulturno umjetničkog društva Dvigrad, nakon čega je uslijedio nastup više desetaka kantadura pristiglih iz cijele Istre. Nakon službenog dijela manifestacija se, zbog kiše, održala podno crkve svetog Petra u Okovima u Baratu u nekadašnjoj školi koja je danas društveni dom u kojem djeluje Boćarsko društvo Barat.
Organizatori manifestacije su Općina Kanfanar, Turistička zajednica Općine Kanfanar i Daniele Pernić. Manifestaciju je otvorila predsjednica Općinskog vijeća Općine Kanfanar Ivana Maružin Mrzlić, a voditljica je bila Dorina Tikvicki. Podsjetimo, u jesen 2009. godine pjevanje na tanko i debelo uvršteno je na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine.