»Z Bojžon milosti, podeštuar ud buzetskiga komuna Damir Kajin Matićev od Milana iz Kajini i Marije Škrbinerke, je deštinau da će se nedeja, na dan svete Marije Male, 8. šetembra, jušto kada zazvoni pudan, u Storen grode Buzete utpret samanj. Na samje iz artikula prviga moraju se prežentat stare užance koko su živeli naši stari pred stu let. Dok je zdinjena bandjera na Velih vratah je anka samanj utprt. Si j’di dubre voje moreju prić uboć to samanj. Kada pasaju skuzin Vela ili Mala vrata naj puzobijo na se brige, na konfužjone i barufe. Jite i pijte kuliko morete, ma senako imejte ena regula.«
Upravo su se ovog Dečižjona pridržavali svi sudionici nedjeljne Subotine po starinski u starogradskoj jezgri Buzeta. Zbog kiše koja je počela padati predvečer, održana je u nešto kraćem izdanju i s nešto manje izlagača, ali s nadasve brojnim posjetiteljima, poklonicima tradicije i običaja, i uvijek s istom emocijom, karakterističnom za ovaj pučki sajam. Nije uzalud revitalizirana tradicijska manifestacija prije nekoliko godina uvrštena u društvo najboljih tradicijskih festivala u Europi i postala ponosna dobitnica prestižne nacionalne nagrade »Simply the Best«.
Kajin Matićev od Milana iz Kajini je »biu dobre voje tega leta pa ni storiu samo en Dečižjon nego dva, tako da ne rečete na nič ne dela«, poručio je notajo od Subotine. U svom se prepoznatljivom proširenom izdanju, Subotina po starinski prvi put održala prije 20 godina, stoga je »podeštuar ud buzetskiga komuna deštinau dat Zahvalnicu zaslužnima ki su pred dvajset let spensali i pučeli delat Subotina pu starinski, samja u storin gradi Buzeti: Mariji Ribarić ud Pepeta Panuodera iz Semića, Mirjani Pavletić ud Lojzeta Strnada iz Čiriteža, Nadi Prodan Mraković ud Nadana iz Pašutići i Eleni Grah Ciliga ud Nardića Mišana iz Cerovja«.
Bolje da nestane selo nego običaj pa je u skladu s tradicijom, točno u podne na Velim vratima podignuta zastava Subotine po starinski, a kostimirana povorka predvođena stoljetnom »Sokolskom« limenom glazbom povela u buzetsku prošlost. Na svaki puni sat odvijali su se različiti popratni sadržaji kakvi su oduvijek bili sastavni dio pučkih sajmova, a zvuci tradicijske glazbe izvirali su iz svakog starogradskog kutka. Otvoren je ured notaja i Školica od Subotine po starinski, održan ples na placi pred Vela crekva. Nastupila je plesna skupina iz Italije »Associazione Serenissime ...danze 800« i »Trieste 800«, među čijim je statistima bio i austrijski car Franjo Josip, potom Folklorna skupina GD »Sokol« Buzet, održana ura za utruke, ples na Pjacalete. Prešetavali su se članovi Pehinarske gospode, kao i kulturnog društva Šavrini in anka Šavrinke iz slovenskog Gračišča, zapjevala Vokalna skupina »Vetta« iz Vrha i Muška klapa »Pinguentum« iz Buzeta. Pompjeri su na manifestaciju stigli u novim odorama, izrađenim po uzoru na odore iz Muzeja hrvatskog vatrogastva.
Kod crkve sv. Jurja, Bojan Ošo iz Pekare Ošo čiji su vlasnici potomci svetivanskih mlinara vodeničara iz doline Mirne, iz mlinarske obitelji koja je više od dva stoljeća u brašnu, na svojoj standardnoj poziciji, u staroj gradskoj pekari s originalnom krušnom peći.
- Moji su bili malinari, imeli so malin na Mirni poli izvor Sveti Ivan, kazao je Ošo i dodao: »Subotina je bila vela fešta. Se jelo sega, najbojega kaj je bilo. Pero, vajki se je šparala bela moka za storit beli kruh«. Pogled su privlačile vreće brašna s natpisom farina molino S. Giovanni d’ Pinguente, nalik na one kakve su se koristile u starom mlinu.
Među čuvarima tradicije i Vilma Jeletić, njena kćerka Iva Jeletić Prodan i Ivin sin, 4,5-godišnji Toni Prodan. Naveliko su se mijesili fuži.
- Delamo fuže koko su delali naši stariji, moja nona, mama i si ti drugi, kazala je Vilma.
Otvorena je tržnica s lokalnim proizvodima na Loparu, prezentirani su stari zanati i sačuvane obrtničke radionice. Na Pjacaletu, 59-godišnji Davor Paladin iz Šćulci pokretao je ručni mlin za kukuruz. Iz Šćulci, a ne Paladini, kako to, upitali smo, a odgovor je bio strelovit.
- Sada ću vam objasniti. Moja žena je iz Paladini, a ona se preziva Šćulac, kazao je Paladin i dodao da je kameni mlin, pištrin za mleti trkin, među rijetkim sačuvanim primjercima u Istri.
- Mi smo dvadeset godina na Subotini i uvijek govorimo da mu je 150 godina, a zapravo ima dvjesto, povjerio nam je šaljivi sugovornik, do kojeg je Zdravko Majcan iz Paladini izložio sklede od lesa, njakvice raznih veličina. Mile Lončar iz Korte, nadimka Klesar, u susjedstvu je izrađivao njakvice, a Anton Ljubičić iz Šušnjevice pleo košare, boce i bocune od vrbovog pruća.
- To je vrsta vrbe, a po domaće ovisno o govornom području, mi rečemo beke, inače zovu venke, žukve i slično, prenio je naš sugovornik.
Nedaleko Vele šterne, u starinskoj kuhinji, peterac iz Marčenegle pripremao je jedan klasični starinski obed.
- Paštu, fuže, njoke, dvi vrste gulaša, od kokoši i boškarina, malo domaćeg pršuta. Ono kaj su nekada jeli naši stareji. To je bit Subotine, pokazat kako se je nekada živjelo u tem kraju, kazali su Matija Agapito, Sanja Majcan, Ela Majcan, Nina Majcan i Neven Majcan.
U kuhinji poli Saše Krajcara rodom iz Lupoglava, koji živi u Škuljarima i radi u buzetskom »Parku«, kuhala se je domaća maneštra, palenta, tripice, a nudilo i domaće mlijeko i kafe ud cikorije. Skuhano je dvjesto litara maneštre i šezdeset litara tripica. Bilo je za prste polizati kao i svugdje drugdje gdje se je pripremala domaća hrana po tradicionalnim receptima.
Uz gunjce, harmonike trieštine i male orkeštrine, veselilo se na Loparu, Velom trgu, Pjacaletu, Veloj šterni i Baštionu..., baš kao tijekom pučke fešte kakva se je uz se je uz blagan sv. Marije Male, slavila u Buzetu na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.