Divljina u kojoj vrijeme staje i svatko može opet biti dijete

FOTOGALERIJA / Džunglu, zapušteno zemljište i korunu na rtu Kamenjak, Vlado Leček je pretvorio u mjesto za opuštanje, zabavu i uživanje u prirodi

| Autor: Doria Mohorović


Popularni Safari bar na rtu Kamenjak obilježio je tri desetljeća postojanja, a njegov pokretač i vlasnik Vlado Leček - veliki 80. rođendan. Mjesto je to gdje vlada zen, svojevrsna divljina u kojoj vrijeme staje, no istovremeno je, reći će mnogi koji ovdje dolaze, posljednjih trideset godina prošlo u trenu.

Povodom dvostrukog rođendana razgovarali smo Vladinom kćerkom Evom Leček koja s bratićem Markom Karlovčecom dugi niz godina vodi ovaj robinzonski bar, smješten na krajnjem jugu Istre.

Bingo, to želim!

Ističe da je ovo jedino mjesto, a promijenila je više adresa tijekom života, na kojem se stvarno osjeća kao doma. Taj osjećaj dijeli sa svojim ocem, ali i ostatkom obitelji, koji su u toj divljini, koja je kroz godine postupno rasla, našli svoju sreću.
- Otac je dugo godina radio kao konobar u Švicarskoj. Naradio se i zaradio, bilo mu je svega dosta i išao je u invalidsku penziju. Kupio je 1991. godine ovdje zemlju i nastanio se tu. I, više ga ni kičma nije boljela. To obično bude tako kad je čovjek sretan, zadovoljan i ispunjen, kad posluša sebe i napravi ono što mu unutarnji glas govori, kaže nam Eva pa priča dalje.

(Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)Eva Leček u razgovoru s našom novinarkom (Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)

- Agentu za nekretnine rekao je da bi neku zemlju daleko od ljudi, a blizu mora. Agent ga je doveo tu i rekao: "Super je cijena, ali problem je što nema struje i vode." Na to je Vlado rekao: "Bingo, to želim, hoću totalnu divljinu!", ispričala nam je Eva Leček.

Zanimljivo je da, tek nakon što je kupio parcelu, Vlado shvatio da je ondje s društvom provodio vrijeme, družeći se u ćakuli uz vatru.
Kako nam je otkrila Eva, otac Vlado je u početku na parceli imao fast food kućicu za držanje stvari, ali bez namjere da je koristi. Inspekcija ga je prijavila, i to dva puta unatoč tome što kućica nije bila u funkciji. Na kraju je inspektor Vladi predložio da otvori fast food, a čak mu se i pridružio na proslavi 30. godišnjice.

(Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)(Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)

Budite kao djeca

Safari bar se kroz vrijeme dosta promijenio, no i dalje počiva na onoj prvotnoj viziji - da se na tom mjestu, okruženom trstikama, bambusom i velikim ručno napravljenim igralima, ljudi opuste, zabave i uživaju u prirodi.

Većinom su uz njih radnici koji su ondje posljednjih 15 do 20 godina i postali su dio obitelji. U ugostiteljskoj kućici još uvijek nemaju ni struju ni vodu, no na to su se, kaže, naviknuli. Većinom se oslanjaju na solarnu energiju.

Ponuda jela i pića i dalje im je poprilično jednostavna. No, kaže da moraju ići ukorak s vremenom, stoga ju planiraju proširiti.

(Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)Vlado Leček ove je godine proslavio 80. rođendan (Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)

- Kod nas je to jako teško jer imamo mali prostor, malu opremu i par grillova. Čak i čuda napravimo s time. Ponuda nikad neće biti ni ogromna, no ono što imamo je friško i nadam se da smo uspjeli održati kvalitetu kroz ove godine, kaže nam sugovornica, navodeći kuriozitet - u početku njihova rada, kategorija beach bara još nije postojala.

Eva nam otkriva da je Vlado, kad je osmislio igrala, a po kojima je Safari, među ostalim, i najprepoznatljiviji, želio da se ljudi prisjete svoje dječje igre i slobode.
- Otac koji je odrastao u Međimurju, imao je vrlo teško djetinjstvo. Već s 11 godina radio je u rudniku. S igralima je htio poslati poruku, a nju sadrže i naše majice, na kojima piše »Budite kao djeca, slobodni od stega ovog života i neka vaša igra bude bar malo nalik dječjoj«. To nam je i neka vrsta slogana. Ljuljačku je napravio u tim dimenzijama da se svi osjećaju kao djeca. Zaboravili smo se igrati, zaboravili smo se ljuljati, zaboravili smo taj adrenalin. Zato je htio da ljudi ožive to dijete u sebi, rekla je Eva, pričajući kako je nastao inventar u baru.

(Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)I Google, i Tripadvisor, i mnogi drugi znaju gdje je Safari (Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)

Stolovi s imenima

Sve je krenulo s jednim stojećim stolom, pa je od naplavina napravio klupu, i onda je to postupno ukomponirao u prirodu.

- Jer, kako ćeš ovdje staviti plastične stolice? Još uvijek dođu ljudi, ovi malo stariji, pa kažu: "Lipa, ja ću ti sve to pokositi ‘ko ćeš", prepričava nam kroz smijeh Eva.

Osim lokalnog stanovništva koji dolaze u Safari i ljeti i zimi, u bar se posljednjih trideset godina vraćaju i Austrijanci, Nijemci, Slovenci i drugi strani gosti. Neki od njih su i dali ruku kad bi se parcela bara uređivala. Tako su nastale i takozvane Američke stube.

- Svake godine nešto renoviramo, pa smo jedne godine u travnju kopali stepenice od zemlje. U pomoć nam je uskočila jedna simpatična Amerikanka koja se ondje slučajno našla, i na kraju je bila bolja od naših radnika. Poslije smo ih nazvali American steps, priča nam Eva.

(Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)Eva Leček (Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)

I svakom su stolu, kaže, dali svoje ime. Umjesto brojeva, kako je to inače regulirano u ugostiteljskim objektima, tu su "Veli ljulja", "Mali ljulja", ovisno gdje i pored čega se stol nalazi. Dio kraj mora, iznad plaže Mala Kolumbarica, nazvali su Bahamima.

Posljednjih nekoliko godina, gotovo da nema tog turista koji tijekom svog odmora u Istri nije posjetio Kamenjak i Safari. Zasluga je to najviše društvenih mreža, Googlea i Tripadvisora jer obitelj Safari bar nikad nije reklamirala.
- Prije bi bilo od usta do usta, sada je to drugačije. Ali mi se i dalje trudimo da ostane ona ista ideja s početka. Iako se beach bar od njegovih početaka promijenio gotovo do neprepoznatljivosti, nadamo se da je ipak ostala ona ista duša. U njemu već dvadesetak godina rade isti ljudi, to nije samo posao, to je familija, poručila je Eva Leček.

(Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)Istarski Bahami  (Snimio Milivoj Mijošek/Glas Istre)

Velik teleskop iz sojenice

Ispričala nam je Eva i o sojenici, koja se još uvijek može ondje vidjeti, a u kojoj je nekad bio postavljen teleskop. Kako tvrdi, bio je to jedan od najvećih ikad napravljenih teleskopa u Europi, a odlično su se mogli vidjeti Saturn, njegov prsten, kao i drugi planeti.

Kalamari, kalamari!

Eva nam priča da je Vlado, koji slovi kao veliki društvenjak, uvijek imao goste na parceli, a osobito u vrijeme kada rampa nije postojala.
- Prijatelji bi znali doći i tijekom noći, pa skoro da nikad nije spavao. Tijekom dana bi posluživao i tako bi, dok još nije bio self service, u rukama nosio ćevapčiće i vikao: »Kalamari, kalamari!«, priča nam Leček jednu u nizu anegdota iz Safarija.

(Privatna arhiva)Jedan od najvećih teleskopa u Europi nalazio se upravo ovdje (Privatna arhiva)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter