Franko Zidarić je 75-godišnji osebujni Labinjan s mnogim talentima i zanimacijama. Franko je više od četrdeset godina prisutan u labinskom sportskom životu, osnivač je predsjednik i trener Atletskog kluba »Albona«, osim toga posjeduje osebujan glas pa je ujedno i jedan od prvih pjevača crkvenog zbora, a svoju je marljivost potvrđivao radeći i u Župnoj prodavaonici.

Kao sin Bazilia Zidarića, zvonara crkve Rođenja Blažene Marije Djevice u Starom gradu Labinu, Franko je odmalena pomagao svom ocu, jer zvona je trebalo ručno pokrenuti i to više puta dnevno, a otac je bio sve stariji. Po gradskom zvonu zvonika sv. Justa koji ove godine obilježava 400. obljetnicu postojanja, stanovnici staroga grada oduvijek su ravnali svoje satove, ali i obaveze i navike, a ranijih godina zvonjava je obavještavala i o smrti i sprovodu župljana.

S ocem na zvonjenje

Početkom 70-ih godina prošlog stoljeća, prije više od pedeset godina Franko Zidarić je u potpunosti preuzeo obavezu zvonara labinskog zvonika sv. Justa, vodio je, a to čini i danas, brigu o cjelokupnom stanju zvonika i zvona.

- Davno sam krenuo sa svojim ocem koji je preuzeo posao zvonara i sakristana, a ja sam mu pomagao. Kasnije, kada se razbolio i više nije mogao obavljati tu obvezu u župnoj zajednici, ja sam to preuzeo i naslijedio svoga oca u tom objektu. U međuvremenu smo, prije tridesetak godina, za vrijeme velečasnog Vilima Grpca zvonik otvorili za posjetitelje jer s njega puca prekrasan vidik na cijelu panoramu. Do prije pet godina sam to vukao mehanički u svim prigodama, za blagdane, pogrebe, svakodnevno uz tradicionalno zvonjenje tri puta na dan. Sada je zvono podešeno elektronski i automatizirano pa je puno lakše, ali ja sam tu prisutan cijelo vrijeme. To mi puno znači jer s godinama se čovjek stopi s tim, iz ljubavi prema tom objektu, ali i zbog tradicije jer me otac puno naučio o zvoniku, o načinu i tehnici zvonjenja i kako brinuti o svemu tome.

Pjevao je u crkvenom zboru i radio u župnoj prodavaonici (Snimio Branko Biočić)

Neki put je malo i teško jer sada dolaze i gosti, najviše turisti, dok domaći, nažalost, manje jer izgleda da nisu zainteresirani. Ima gostiju svakakve vrste ali to je jedna fantastična ponuda grada Labina s obzirom da u Istri, u našoj biskupiji, ima jako malo zvonika na koje se možete popeti. Ovo je jako atraktivan objekt i tko god se popne, oduševljen je. Tu sakupljamo i priloge za održavanje zvonika i ostalih sakralnih objekata jer su troškovi dosta veliki, govori nam Franko Zidarić koji je do 2003. godine svakodnevno tri puta dnevno primao uže zvona sv. Justa u svoje ruke i kampanil.

Iako je zvono sada automatizirano, zvonik sv. Justa i dalje treba Franka. Od 1992. godine kada je zvonik saniran, Franko se dragovoljno primio još jedne obaveze. Otvorio je vrata gradskog zvonika posjetiteljima pa je Sv. Just, sa svojih 25 metara visine, postao gradska atrakcija s koje se pruža jedan od najljepših pogleda na Kvarnerski zaljev i Učku.

Više od trideset godina Franko neumorno, šest mjeseci u godini, u jutarnjim, a potom i u večernjim satima svojim prisustvom omogućuje pristup zvoniku, prima goste i govori im o povijesti Labina i zvonika.

- Moj otac mi je na samrti rekao, Franko, čuvaj zvonik, i ja to radim poštujući njega, zvonik i tradiciju, skromno veli Franko koji je, na sreću svih župljana, održao obećanje dano ocu, zvonaru Baziliu.

Franko je otrčao brojne maratone (Snimio Branko Biočić)

Stoga je bio malo razočaran jer je bio zaboravljen prilikom predstavljanja projekta obilježavanja 400. obljetnice zvonika sv. Justa jer je jedina živuća osoba koja već pet desetljeća zvoni i brine o zvoniku. No, labinski gradonačelnik Valter Glavičić je osjetio potrebu da u toj obljetnici Franka predloži za gradsko priznanje koje će mu biti uručeno na svečanoj sjednici u povodu Dana grada Labina sredinom kolovoza.

Franko je prije dvije godine na prijedlog labinske Sportske zajednice dobio i Nagradu Grada Labina za životno djelo zbog svojih sportskih aktivnosti u atletici. Naime, Franko je i sportaš, bivši maratonac, a sada sportski djelatnik u Atletskom klubu Albona, koji ove godine slavi 30. obljetnicu djelovanja.

Malo trenera

- Osamdesetih sam se, na inicijativu profesora Horvata koji me pozvao na stadion, počeo baviti rekreativnim trčanjem. Krenuli smo zajedno, a ja sam nastavio malo ozbiljnije, išao sam na utrke, otrčao sam jako puno utrka do 30 kilometara, uličnih i polumaratona, državnih prvenstava za veterane, ali na onom pravom maratonu od 42 kilometra nisam sudjelovao zbog zdravstvenih problema. Kasnije smo 1993. godine osnovali Atletski klub koji i danas djeluje i ima brojno članstvo. Imamo puno djece, a malo trenera pa ja isto pomažem u radu za bacačke discipline, navečer kada stignem. U jedno doba života stigne se i jedno i drugo, prijepodne doći zvoniti i biti na usluzi zvoniku i Župi, a navečer trenirati mlade atletičare i praviti programe te vikendom ići na natjecanja, kaže Franko.

- Drago mi je da sam u sportu, a što se tiče župne zajednice malo sam sada rezerviran, nisam nametljiv i ne želim da me se favorizira. U skromnosti radim ono što radim i ja sam zadovoljan, zaključio je Franko Zidarić koji u budućnosti želi samo puno zdravlja, da njegov Atletski klub Albona opstane, da postane još jači i bolji te da im Grad pomogne da članovi Kluba iz kontejnera pored stadiona prijeđu u pravu svlačionicu.

Povezane vijesti

• Mozaik kao slikarstvo za vječnost
• Obitelj Diminić - Štifanić pomaže svome zavičaju
• Povezat će se duhovni, kulturni i povijesni značaj labinskog zvonika