BIOLOG IZ CENTRA ZA ISTRAŽIVANJE MORA INSTITUTA "RUĐER BOŠKOVIĆ" U ROVINJU
Andrej Jaklin: Zbog turizma smo zapadnu obalu Istre zasuli tucanikom i sad 50 metara od obale gotovo da nema života u moru
Biolog na radnom mjestu
Biolog dr. sc. Andrej Jaklin viši je znanstveni suradnik u Centru za istraživanje mora Instituta »Ruđer Bošković« u Rovinju, izvanredni profesor na Fakultetu prirodnih znanosti Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, podvodni fotograf i znanstveni ronilac, instruktor ronjenja s dvije zvjezdice. U rovinjskom Centru je proveo cijeli svoj radni vijek, počeo je raditi u proljeće 1985., a krajem ove godine odlazi u mirovinu. Specijalnost su mu morski puževi, uža specijalnost goli morski puževi kojih ima oko 170 vrsta u Jadranu, te ekologija životnih zajednica prvenstveno tvrdog, hridinastog dna, njihova dinamika, sastav i promjene u vremenu i prostoru.
Svoje zarone je prestao brojiti kada ih je bilo 3.000, a to je bilo prije 15 godina. Roni s kolegama, s ekipom iz Instituta. Nekad su to i komercijalni projekti, nevezani uz Ministarstvo, već znanstvena istraživanja za vanjske naručitelje, razne kompanije. Pa je tako radio i za Inu kontrolu obraštaja na nogarima plinskih platformi. Takva istraživanja traži od Ine Ministarstvo zaštite okoliša zbog mogućeg utjecaja na okoliš, ali s obzirom na to da to nisu naftne, nego plinske platforme, Jaklin kaže da lošeg utjecaja de facto nema.
Kod takvih komercijalnih istraživanja, uspijeva li znanost ostati objektivna, odoljeti pritiscima iz centara moći? Bilo je kontroverznih informacija i o potonuloj plinskoj platformi Ivana D.
- Govorim za sebe, ali i cijela ekipa s kojom surađujem, mi držimo do svog renomea, da uvijek stojimo iza onoga što napišemo, a tu su i fotografije, znanstveni dokazi. Istina je da smo plaćeni, ali nakon što smo odradili prvu studiju, dobili smo nastavak projekta upravo zbog toga jer smo objektivni. To vam je kao kad radite sudska vještačenja. U startu, u prvim pregovorima najavimo da ćemo napisati ono što jest, ne ono što je naručitelju dobro, pa ako na to pristanu, idemo dalje. Što se mora tiče, ne bih rekao da je Ina zagađivač. Potencijalni rizik postoji, ali ponavljam, nije nafta, nego je plin. Radili smo istraživanje i na platformi Ivana D nakon što je potonula. U nevremenu, orkanskom jugu, pukao je nogar, vjerojatno zbog nekvalitetne izrade, zamora materijala, i jednostavno se izvrnula na dno. Kompanija je očistila akumulatore i svu opremu, ostalo je željezo. Iznad te plinske platforme, kao i cijelog plinskog polja, trebalo bi biti zatvoreno područje, zabranjena plovidba, naglašavam, trebalo bi, međutim Talijani uredno kočare preko polja, vidimo ih kad tamo radimo, pa im pomiču cijevi i moraju angažirati ronioce da se to vrati. Naš prijedlog je bio da se platforma ostavi na dnu, ovako kako jest. Čak i na stranu financijski efekt, jer bi vađenje koštalo desetke milijuna dolara, to je 400 tona željeza, a ta konstrukcija je sada kao umjetni greben. To je područje, što se tiče biološke raznolikosti, relativno siromašno, jer je sedimentno dno. Međutim, po tim platformama buja život, ima riba, dolaze kornjače, dupini. To su oaze hridinastog dna usred poljane i naš je prijedlog da ostane na dnu mora. Još se čeka odluka Ministarstva zaštite okoliša, ali negativnog efekta apsolutno nema.
Greanpeaceovci su tvrdili da iz te bušotine istječe plin u more?
- Mi moramo dobiti »milijun papira« da možemo raditi istraživanje na platformi, mjesec dana treba da prikupimo sve dozvole od MUP-a, Ministarstva, a oni se pojave, penju po platformi i onda pričaju gluposti, da »curi plin, otrovni oblak prijeti Puli«. Dobro je da postoje zaštitari prirode, ali ne treba nam takav senzacionalizam. Ja sam bio tamo, iz bušotine ne izlazi apsolutno ništa. Platforma je velika cijev koja je pukla i pala na dno. Po toj cijevi su išle cijevi za plin i kako imaju elektromagnetne ventile, u trenutku havarije, čim su vidjeli da nema platforme, zatvorili su ih. Dakle, iz bušotine nije izlazio niti balončić plina, međutim pored toga svako toliko bi izašao lagan mjehurić. Na cijeloj zapadnoj obali Istre, od Savudrije pa nizbrdo, postoje mjesta koja se nazivaju bromboli, zato jer kad je bonaca, more tamo radi »bruć, bruć«. To su mjesta na kojima prirodno izlazi plin, nekad više, nekad manje, i oko tih izvora onda bakterije i oksidacija metana stvaraju biokonkrecije, a podloga je to za prihvat organizama čvrstog dna. Stvara se biogeni kalcij i formacije na tom dnu, to su ti »bromboli«. Ravno dno i tvrdi otočić i tu lagano »kaplje« plin. Rekao bih da je to i kod potonule platforme. Ali to su različiti slojevi u Zemljinoj kori, to nije plin iz kaverni koje se komercijalno iskorištavaju, već sitne količine plina u međuslojevima. Početkom prošlog stoljeća Talijani su istraživali i opisali 30 i nešto tih brombola duž zapadne obale Istre. Najpoznatije su blizu Rovinja, Van Lima, Va Marići... To je vjerojatno počelo curiti puno prije nego što se čovjek uopće pojavio.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
