Pod naslovom "Taj stari Pjer, novinar slojevite pojavnosti" Glas Istre objavio je 25. listopada 2016. iz pera Mate Ćurića In memoriam pioniru istarskog novinarstva, čovjeku koji je ostavio traga na gotovo svim stranicama Glasa Istre: od naslovnice i zadnje do pulske i istarske kronike, kulture, njegova carstva sporta.

Kolega Ćurić o kolegi Pjeru Ladavcu piše: "Pjer i Glas Istre, Pjer i fešte, atletičar kratkih staza u mladosti, plivač, skakač u vodu, potom neizlječiv zaljubljenik u sport i novinarstvo, posebno biciklizam, boks, boćanje i naravno atletiku, pisac, kroničar, urednik, ali i fotoreporter, jedan od onih prvih Orelovih (Alojz Orel, urednik fotografije u Glasu Istre) učenika koji su preuzimali njegov posao i nastankom dnevnika 1969. uzidavali svakodnevno događaje iz cijele Istre, a i šire, u stranice novina".

Prisjetiti se Pjera znači ujedno ispisati povijest Glasa Istre. On je bio i ostao legenda s najdužim neprekinutim stažom u Glasu - 42 godine! Mate napominje kako se gasio polako i prisjeća se kako su u tadašnjem tjedniku sa Željkom Žmakom, Ljubomirom Rakočevićem, Branimirom Bimbašićem Bimbom, Draganom Jankovićem, kao dopisnicima Novog lista iz Pule pod vodstvom Ljube Buršića, krenuli u avanturu zvanu Glas Istre.

(Arhiva Glasa Istre)

"Prije toga taj su dnevnik punili, prelamali u olovu, slagali špigle, lektorirali, korigirali u Tiskari na obali, a onda uz Škrbeca (op. Stanislav Škrbec, glavni urednik Novog lista, 1968. - 1979.) i Milorada Kovačevića (op. glavni urednik NL-a, 1979. - 1983.) s one strane Učke, Žmaka kao glavnog urednika, Rakočevića kao zamjenika i Pjera kao ‘Katicu za sve’, čika Bane (op. Branislav Mihajlović), s ove strane kreće svakodnevna avantura kada se iz ‘crvenog’ stvara ‘plavi’ Glas. Tu su još uvijek oni prvi začetnici ovog lista, Šanto Kranjac, Just Ivetac, Mario Hrelja… Zatičem ih i sam početkom ‘80-ih, zajedno sa Ševom (Tihomir Stanišić), Danielom (Načinović), Vladom (Mandić), Ratkom (Radošević), Milicom (Buršić), Davidom (Marijan Fištrović), Mirom (Sinčić), Zvjezdanom (Vučić), Nikolom (Trgovčić), Pjerom (Ladavac), Denis (Balde), Milevojem (Marijan), Volčićem (Ivo) i ostalima… i zajedno bijemo bitke za više prostora u Novom listu, a onda za potpuno cjelovit Glas Istre napravljen i završen u Puli i spreman za tisak u Rijeci", piše Čurić.

Zapravo treba reći da nije bilo novinarstva i novinara u Istri koji svoj put nije počeo u Đornalu i koji nije upoznao Pjera i društvo.

Pjera je, prisjeća se Ćurić, zauvijek pisanjem zarazila prof. Ljubica Ivezić u Istarskom borcu 1954. godine.

Povezane vijesti

• Konferencija Glasa Istre i partnera sutra u rovinjskom Grand Park Hotelu
• Susret o urbanoj mobilnosti u Puli: Grad po mjeri čovjeka, grad kao prometni hub
• Domaći i međunarodni stručnjaci o strateškom razvoju prometa u Puli - uz uvjet da ostane grad po mjeri čovjeka