O ženama koje nisu bile privilegirane time da budu prikazivane zbog svoje carske povezanosti saznajemo, uglavnom, iz arheoloških nalaza grobnih spomenika. Takav je jedan pronađen u Puli i posvećen je stanovitoj Obeliji Maximi. Lice je oštećeno, ali istraživanja pokazuju da se radilo o osobi koja se doselila iz drugoga kraja ili se radilo o supruzi nekog imigranta u naš kraj
Česta je kritika povijesti, kao struke, njezino preskakanje opisa uloge i životnih uvjeta žena u prošlosti. U povijesnim udžbenicima i literaturi općenito, češće se spominju konji nego žene, tvrde mnogi, a stranice obiluju ilustracijama velebnih građevina davne povijesti. To je nepošteno, s obzirom na značajnu ulogu koju su žene podnosile u izgradnji davnih društava koja su se, sa svoje strane, zamarala ratovima i stvaranjem velikih carstava te izgradnjom načelno nepotrebnih graditeljskih ostavština kao što su hramovi, piramide, amfiteatri i carske palače. O nekim detaljima vezanim za ženski antički svijet pisale su i naše arheologinje Vesna Girardi Jurkić i Kristina Džin.
Krajem 1980-ih, na ulazu u Ulicu Sergijevaca iz smjera Foruma pronađen je vrijedan arheološki nalaz. Tijekom priprema temelja za novu zgradu banke, otkriveni su ostaci jedne kuće iz antičkog rimskog razdoblja. Ostaci tog objekta inkorporirani su u unutrašnjost prizemlja novoizgrađene banke, koja je danas zatvorena i zjapi prazna. Cijeli ovaj antički prostor čeka na novu valorizaciju, a osobno smatram da rješenje otvorenog, ali nevidljivog dijela iza zgrade banke je jako, jako daleko od idealnog.
U jednoj prostoriji pronađena je mramorna glava ženske osobe, datirana u 1. stoljeće, za koju se smatra da predstavlja izgled Julije Agripine Mlađe (15.-59. g. n. e.), supruge cara Klaudija i maćehe njegovog nasljednika, Nerona. Po ovome nalazu, malo prije spomenuti arheološki ostatak nosi naziv Agripinina kuća.
Najvjerojatnije se njezina bista tamo nalazila u sklopu kulta štovanja carskoga kulta.