"Vatrogastvo mi je ne samo formiralo život, nego me i oblikovalo kao osobu. Imala sam četiri godine kada sam se priključila vatrogascima. Bilo je to vrijeme za koje moja mama kaže da sam puno govorila, trčala i trećega nije bilo.

Na jednom od prvih natjecanja bio je određen minimalan broj godina za cijelu ekipu 54, dok je nas devet imalo ukupno 45 godina. Svaki vatrogasni susret, svako natjecanje, a posebice boravci u Kampu vatrogasne mladeži u Fažani, jako puno su mi ispunili život. Kao djeca nismo imali priliku baviti se nekim drugim aktivnostima, ali i kasnije, u srednjoškolsko doba, kada smo se bavile i atletikom, odbojkom i drugim aktivnostima, srca nas devet, one prve ekipe, uvijek su ostala vezana uz vatrogastvo. Vatrogasci su bili prioritet", kaže Karla Črep. Već u svojoj 17. godini bila je mentorica ekipe vatrogasne mladeži DVD-a Šandorovec u Međimurju.

Disale jedna za drugu

- Kada sam navršila 16 godina, dokad možeš biti u mladeži, naša mentorica je predložila da preuzmem ekipu. Iskreno, pomislila sam, kako da budem mentorica kada sam godinu ranije s njima zajedno vježbala. Ipak, prihvatila sam tu dužnost, svjesna da imam znanja i dobro izgrađen odnos s tim djevojkama.

Navršile smo 17 godina i krenula su prva natjecanja na kojima smo potvrdile našu čvrstu, iskrenu međusobnu povezanost. Djevojke su, takoreći, disale jedna za drugu i ja zajedno s njima. Još uvijek se čudim kako sam izgradila autoritet i kako su me prihvatile kao mentoricu. U našim odnosima nikada, ni slučajno, nije bilo ni trunke strahopoštovanja, nego samo čisto, istinsko prijateljstvo.

Boravak u fažanskom kampu prava je nagrada za mlade vatrogasce, kaže Karla

Djevojke danas govore da su im vatrogasna natjecanja promijenila živote i da nakon toga svaka od njih zna da je radom, zajedništvom i vjerom u sebe apsolutno sve moguće. Naravno, vježbe ostaju u prvom planu, a starosna dob određuje vrijeme za štafetu i unutar tih gabarita treba je otrčati. Za svaku sekundu iznad zadane norme dobiva se kazneni bod. Našoj je ekipi bila zadana 71 sekunda, no u to vrijeme ni jedna ženska ekipa to nije uspijevala otrčati. Mi smo odlučile ne samo da ćemo to napraviti, već i postići još bolji rezultat.

Na 20. susretu hrvatske i slovenske vatrogasne mladeži u Rakičanu 2018. pozdravio nas je Milivoj Taslak, predsjednik Savjeta vatrogasne mladeži RH, rekao je da smo lijepa ekipa, ali kada je saznao koliko nam je godina i da moramo istrčati do 71 sekunde, kazao je da nemamo što tražiti na državnom natjecanju. Taslaka poštujemo i njegova poruka pokrenula je u nama ogroman inat, da moramo biti među najboljim ekipama. Bile smo uporne, rano krenule s pripremama, a Grad Čakovec nam je osigurao i atletskog trenera.

- Potpora obitelji vrlo je važna, a posebice za nastupe na državnim i olimpijskim natjecanjima.

- Kao vječit optimist članicama ekipe stalno sam govorila da mogu postići vrhunske rezultate. Svi roditelji nisu se s tim slagali, nisu vjerovali da je to moguće. Bila sam uvjerena da je visoki plasman moguć pod uvjetom da puno vježbamo i nema razloga da ekipi to bude nedostižno. Uostalom, Šandorovec ima 20-godišnju tradiciju uspješnog rada vatrogasne mladeži DVD-a.

Sve što danas koristim u životu naučila sam u vatrogastvu, počevši od discipline pa do upornosti - Karla Črep

U Zadru smo to zorno potvrdili na 13. državnom natjecanju vatrogasne mladeži 2018. Nastupile su 124 ekipe, a naše su mlade vatrogaskinje vježbu izvele za 49 sekundi, dok je vrijeme štafete bilo 72 sekunde i 46 desetinki. Taj rezultat nam je osigurao nastup u Švicarskoj na Vatrogasnoj olimpijadi u mjestu Martigny 2019. Hrvatsku smo predstavljale mi i ekipe iz Bedekovčine i Nuštra. Konkurencija je bila veoma jaka, a naše djevojke vježbu su vrhunski odradile za 49,1, a štafetu za 72,46 sekundi. Zauzele smo sedmo mjesto i time osvojili srebrnu medalju za plasman između 6. i 12. mjesta.

Dekanova nagrada

- Jesu li boravci mladeži DVD-a Šandorovec u Kampu vatrogasne mladeži Hrvatske u Fažani na neki način pridonijeli izvrsnim rezultatima?

- Da, definitivno jesu. Kao pripadnica mladeži boravila sam u fažanskom kampu tri, četiri godine. Tih tjedan dana 24 sata provodiš zajedno, daleko od roditelja, to je bio privilegij, svojevrsna nagrada.

U Fažani su djevojke ne samo vježbale, nego se i educirale i raspravljale kako da svaka pojedinačno pridonese uspjehu ekipe. Kao mentorica davala sam im i literaturu i ostale materijale važne za psihološku pripremu što će ih osnažiti u uvjerenju da je moguće postići vrhunske rezultate. Mogu reći da smo još kao djeca, kao pripadnici mladeži, živjeli za Fažanu. Znalo se da prve tri najbolje ekipe na gradskom natjecanju u Čakovcu idu u Kamp u Fažanu. Naravno, svi su se trudili za što bolji plasman.

- Kamp vatrogasne mladeži u Fažani posljednja je oaza za odmor mladih na cijeloj našoj obali. Nekada je od Savudrije do Dubrovnika (primjerice, Slano i vila Kaboga) bilo puno takvih objekata za mladež koji su komercijalizirani.

- Istina, Fažana je stvarno jedini prostor okupljanja vatrogasne mladeži izvan natjecateljskih okvira. U Fažani se provodi vrijeme bez ikakvog pritiska, vodi se stručno i tu je mladima omogućeno da se upoznaju i da do izražaja dođe zajedništvo, prijateljstvo i neke važnije ljudske vrednote od natjecanja. Hrana je kvalitetna i sadržaj boravka zanimljiv. Kroz igrice, kupanje, upoznavanje vatrogastva, dani prođu za tren, ali zajedništvo je definitivno izuzetno bitno u životu vatrogasne mladeži.

- Koliko je vatrogastvo utjecalo na vaš poslovni profil, na posao? Danas ste uspješna poslovna žena.

- Sve ono što danas koristim i što me oblikovalo kao osobu naučila sam u vatrogastvu, počevši od discipline do crte upornosti, koji su mi bili baza svega u poslovnom, ali i sportskom smislu.

Ogleda se to u mojoj aktivnosti u Odbojkaškom klubu, kroz menadžment, organizaciju natjecanja, treninge, liječničke preglede i slično. Zanimljivo je da sam upravo u vatrogastvu naučila što je ispravno i neispravno, upoznala dobre i loše odluke, dobre osobe i one druge malobrojne pojedince koje vatrogastvu nisu privukle plemenite zadaće, nego neke sasvim osobne ambicije i interesi. Kao odrasla osoba znam se postaviti prema svima kako treba.

Po struci sam ekonomistkinja, a radim u prodaji, kao menadžer za ključne kupce. Još kao dijete željela sam zanimanje u kojem ću puno komunicirati s ljudima i puno putovati. Danas moram graditi svoj osobni brend na LinkedInu. Trebam znati način na koji osoba, odnosno određeni biznis posluje i u skladu s tim ponuditi softver korištenja koji bi mogao riješiti njihove probleme i unaprijediti poslovanje. Taj radni proces dugo traje i treba dosta vremena da se dođe do klijenta i radnog uspjeha. Vrlo je bitno kako se nositi s odbijanjem suradnje, što se događa svakodnevno i nužna je velika upornost u radu. Upravo to sam naučila u vatrogastvu.

- Upornost je bila nužna i za veliko priznanje, dekanovu nagradu Međimurskog veleučilišta u Čakovcu.

- Ideja za dobivanje dekanove nagrade rođena je iz inata. Završila sam preddiplomski studij i vidjela da dekanove nagrade dobivaju i studenti koji su bili samo za sebe, nisu bili voljni nesebično pomagati kolegama. Vidjela sam to kao odlična studentica koja uz studentske ima i brojne obveze u raznim aktivnostima i zaključila sam da moram studij završiti s peticom. To sam ostvarila i za to sam nagrađena.

Povezane vijesti

• Proslavljena 20. obljetnica kampa vatrogasne mladeži
• OPĆINA FAŽANA KONTRA DRŽAVNO-ŽUPANIJSKE TVRTKE: Brijuni Rivijera iznajmljuje 50 mobilnih kućica u zoni gdje one ne bi smjele biti?
• Kamp u Fažani otvorio svoja vrata mnogobrojnoj vatrogasnoj mladeži