Poreč, Porečani, te njihovi prijatelji i gosti danas su nizom crkvenih i svjetovnih svečanosti i manifestacija prigodno obilježili još jedan blagdan sv. Maura, zaštitnika grada i Porečke biskupije.
Središnji događaj bila je svečana misa u čast sveca zaštitnika koja je tijekom jutra održana u Eufrazijevoj bazilici, a koju je ove godine pred mnoštvom vjernika predvodio mons. Milan Zgrablić, zadarski nadbiskup koadjutor u koncelebraciji s biskupima Riječke metropolije i svećenicima Porečko-pulske biskupije.
Prema pasiji iz 14. stoljeća Mauro je bio redovnik koji je ubijen zbog svoje vjere u 3. stoljeću u Rimu od ruku carskih pretorijanaca. Priča kaže da su ga oni željeli i spaliti, te na morsko dno potopiti i kameni sarkofag s njegovim tijelom u kojem ga je rodbina željela brodom vratiti u rodni kraj. No, sačuvano tijelo sveca doplovilo je prema nekim pasijama do obale današnjeg Poreča.
Za razliku od pasija, u Istri i Poreču postoje dokazi da je u kasnoj antici doista postojao i živio Mauro, odnosno Maurus, koji je bio biskup, podnio mučeništvo, te bio pokopan na groblju izvan gradskih zidina.
Od nalaza natpisa sa sarkofaga Svetog Maura u oltaru svetišta Eufrazijeve bazilike 1847. godine, postalo je sasvim jasno da se radilo o lokalnom mučeniku, no ostalo je pitanje autentičnosti, odnosno vrsti povezanosti sa Svetim Maurom. Njegovo je ime isklesano na jednoj kamenoj ploči, a portret biskupa Maura prikazan je i na mozaiku, koji se nalazi u glavnoj apsidi, a koji je naručio sam biskup Eufrazije.
Svetog Maura se još od 9 stoljeća slavi kao sveca zaštitnika porečke katedrale i biskupije, a zadnja procesija, prije ponovno uspostavljene 2014., održana je 1934. godine, kada je na porečkim ulicama bila jedna od najvećih fešti jer su tada u Poreč vraćene relikvije prvog porečkog biskupa koje su nekoliko stoljeća ranije bile ukradene i odnesene u Italiju.
Od te tradicije privremeno se ponovno moralo odustati zbog epidemioloških mjera koje su bile na snazi za vrijeme trajanja pandemije koronavirusom, no nakon dvije godine stanke, relikvije su ponovno danas u procesiji nošene ulicama Poreča.
Po završetku mise, procesija je krenula iz Eufrazijeve bazilike ulicama sv. Eleuterija, Decumanus, Cardo, zatim rivom do zgrade gradske uprave, pa Negrijevom ulicom do središnjeg Trga slobode i potom opet Dekumanovom natrag do zavjetne kapele "martyrium" u bazilici u kojoj se relikvije zaštitnika grada čuvaju.
U procesiji su uz brojne Porečane sudjelovali predstavnici Porečko-pulske biskupije, župe, gosti iz susjednih biskupija i dekanata i crkveni dužnosnici, predstavnici civilnih vlasti, policije, vatrogasaca, kulturno-umjetničkih društava, mladi porečki sportaši, te mnogi drugi.
Tradicionalno je svojim sugrađankama i sugrađanima ovaj zajednički blagdan zaštitnika grada, u vlastito ime i u ime gradskih vijećnika, čestitao gradonačelnik Loris Peršurić zaželjevši da u razdoblju koje je pred njima Sveti Mauro svima donese mir, zdravlje i blagostanje.
Svjetovni dio proslave već od ranih jutarnjih sati održavao se na Trgu slobode prigodnim programima koje su priredili djeca i mladi iz porečkih škola, vrtića i udruga koje rade s mladima, a nakon procesije druženje je na tom prostoru nastavljeno do kasnih popodnevnih sati.
Uvod u današnja događanja održan je još tijekom nedjelje u Istarskoj sabornici svečanom dodjelom Nagrade sv. Mauro, koja se tradicionalno dodjeljuje u povodu blagdana gradskog zaštitnika. Ovogodišnje priznanje dodijeljeno je dugogodišnjoj ravnateljici gradskog Dječjeg vrtića Radost Divni Radola.
- Ona je čitav svoj profesionalni život posvetila radu s brojnim generacijama građana ovoga grada i sudjelovala u njihovom odgojno-obrazovnom procesu, Poreč je njen rad prepoznao te je odlučio nagraditi Nagradom Sv. Maura, stoji u obrazloženju odluke o dobitnici ovogodišnje nagrade.
- Ostavila je trag u životu gotovo svake porečke obitelji, bila je podrška, puna topline i razumijevanja, ali stručna i pouzdana.”, obraćajući se dobitnici kazao je gradonačelnik Loris Peršurić.
Divna Radola se uz puno emocija zahvalila gradonačelniku i njegovim suradnicima na velikom priznanju poručivši kako bi kad bi imala ponovno priliku birati gdje provesti život i radni vijek njezin izbor ponovno bili grad Poreč i dječji vrtić Radost.