Djeca su se kao nekada ponovo igrala graničara, lastika, školice, zazveckale su i "ščinke", a zabrundali su i poznati zvuci balinjera sa karića kojima su se spuštali duž Trgovačke ulice. Skakalo se u vrećama i utrkivalo s jajima u žlici, i nikome nije padalo napamet da dobrih nekoliko sati uopće pomisli na mobitel

Grad Vodnjan i Udruga za informiranje građana Vodnjanski đir omogućili su malima i velikima, da se svojevrsnim vremeplovom, barem na jedan dan, vrate u neka prošla vremena, te se prisjete starih igara i običaja, koje je današnji moderan i užurban životni tempo, malo potisnuo u zaborav. Narodni trg u Vodnjanu pretvorio se ponovo u igralište kojim su odzvanjali brojni veseli i uzbuđeni dječji glasovi. Cijelo poslijepodne djeca su se kao nekada ponovo igrala graničara, lastika, školice, zazveckale su i "ščinke", a zabrundali su i poznati zvuci balinjera sa karića kojima su se spuštali duž Trgovačke ulice.

Sjećanja na neke bezbrižne dane

Skakalo se u vrećama i utrkivalo s jajima u žlici, i nikome nije padalo napamet da dobrih nekoliko sati uopće pomisli na smartphone i ostale gadgete. Djeca su dobivala upute za sve igre, a bilo je i dosta sugestija starijih koji su ih s uzdahom i radošću u očima pratili "iz gledališta". Svima su se probudila još živa sjećanja na nekadašnje lijepe i bezbrižne dane koje su, pogotovo ljeti, provodili u raznim igrama do kasno u noć, kako su se i gdje skrivali, kako su nonama i mamama uzimali lastike iz kutije s koncima da bi ih iskoristili za igru, kako su se samostalno izrađivale razne igračke od drva, pa i karići, a nije izostala ni ona izreka "nekad su nas roditelji batinama tjerali u kuću...". Nekada smo uglavnom imali i samo jedne cipele i jedne tenisice koje su se morale dobro čuvati za školu, izlete ili treninge, pa nije bila rijetkost da djevojčice potpuno bose preskaču lastik, i da kući dođu stopala crnih kao ugljen.

Graničar, igra koju su generacije djece ili mrzile ili voljele, nerijetko je sa sobom donosila i masnice, što od padanja, što od prejako bačenih lopti koje su se zaustavljale u našim tijelima. Ovakva prisjećanja proširila su se i na sve ono ostalo što je nekada sačinjavalo normalno djetinjstvo i odrastanje na ulici uz mnoštvo prijatelja iz svih dijelova grada, a tome su potpomogli i stari uporabni i ukrasni predmeti i igračke koji su se mogli razgledati ili kupiti na nostalgičnom buvljaku.

Stare igre i glazba iz 80-ih godina

Da bi Nostalgija Fest bio potpun, pobrinuli su se organizatori i prilikom odabira nagrada za djecu koja su se pokazala najspretnija u spomenutim igrama. Pa su osim pehara, dobili i slatke paketiće u kojima su ih čekali nekad popularno piće Pipi, bomboni 505 s crtom, Čunga Lunga žvakaće, Jadro napolitanke, te Braco i Seka čokolade. I ne samo to. Za dobru glazbenu pratnju na veselom popodnevu brinuo se DJ Matko Banković uz muziku 60-ih i 80-ih godina koju je puštao s vinila, što je bio pravi glazbeni užitak za sve nostalgičare.

Dolaskom na Nostalgija Fest moglo se ujedno dati podršku humanitarnoj udruzi Naš San Njihov Osmijeh i njihovoj hvalevrijednoj akciji „Jedna za druge“, te barem jednim artiklom potpomoći punjenju njihovog skladišta iz kojeg će se narednih mjeseci opskrbljivati najpotrebitije obitelji diljem Hrvatske. U program Nostalgija Festa uključile su se i vodnjanske udruge koje su djeci prezentirale stare igre, ali i nudile informacije o svojim cjelogodišnjim programima. Eto, od silne topline i dragosti u njedrima koje je neminovno izazvala cjelokupna atmosfera na ovom divnom događaju, mnogima su zasuzile i oči, kako to već obično i biva na ovakvim retrospektivama života.

Dogodine opet?

Neki su izrazili nadu da će se djeca sada malo više doista i igrati kada su vani, kad su već naučili neke nove igre i otkrili neke nove mogućnosti. A mi se nadamo da će i sva druga djeca, koja nisu u subotu stigla u Vodnjan, imati prilike to učiniti slijedeće godine. (Patricija SOFTIĆ, snimio Tihomir GERŠNER)