OMILJENO KUPALIŠTE TURISTA I MJEŠTANA
DIVLJA LJEPOTA ŠIŠANSKOG PRIOBALJA: U šišanskoj divljini sunce prži stres, a more ispire gorčinu
U ovoj divljoj ljepoti zapravo je najljepši upravo nedostatak ničega što bi turistički pregalac mogao ponudio svom gostu. Samo miris soli, lovora i smilja
U civilizaciji sam se osjećao kao totalni idiot. Čak su me i ljudi tako tretirali, a na ovom otoku takvog osjećaja nema, otkrio je Masafumi Nagasaki, vremešni Japanac kojeg su nedavno vlasti zbog bolesti nasilu otrgle iz njegova komadića raja, pustog otoka Sotobanari na kojem je živio posljednjih 30-ak godina. Nagasaki je čak naumio na otoku umrijeti. Volio bih da me ubije tajfun, izjavio je jednom novinaru. U jednom je naletu tajfuna ostao bez odjeće, naučio je preživjeti bez mesa i ribe. Za apsolutnu sreću nije mu bila potrebna ni odjeća, ni obuća, ni velebna kuća, ni društvo.
Na šišanskim plažama kupam se 40 godina. Ovdje se osjećam baš kao Nagasaki. Sunce prži stres, a more ispire gorčinu. Duboko plavetnilo liječi poput najboljeg psihijatra. Prešu je vrag odnio po putu. Dok gulim kožu u škrapama u pozi gmaza, povremeno bacajući pogled na pučinu, sretna sam što na ovoj plaži nema ni tuševa, ni asfalta, ni pedalina, ni šoping centra. Samo miris soli, lovora i smilja. U ovoj divljoj ljepoti zapravo je najljepši upravo nedostatak ničega što bi turistički pregalac mogao ponudio svom gostu. Izuzetak je ljupki mali drveni bar u uvali Kala koji se stopio s prirodom, i u čijoj barci postavljenoj u sjeni makije možete pijuckati hladno piće dok saharski zrak žari stijene. Cijelu Monte Madonnu, zajedno s područjem desno od Kale, pa sve do Ližnjana, sve do konca 80-ih nadzirala je vojska. Na bijelom putu bio je postavljen jež, a na njemu, uz zabranu ulaska, natpis: Fotografieren verboten. Tko bi se pokušao neopazice okupati, mogao bi uživati 10-ak minuta, koliko bi trebalo vojniku da se spusti s brda, s njemačkim ovčarom na povodcu. Lorda bi, onako tamnog i prijetećeg, hranio i vodio posebno obučen vojnik. Nije bilo šanse da mu se itko drugi približi. Gore, na brdu, četiri topa čuvala je Pariza. Opaka poput Lorda. Kad gledam ratne filmove u kojima nacisti kažu logorašima u prugastim košuljama "idite, slobodni ste", a zatim za njima puste pse, sjetim se Lorda i Parize.
Možda upravo boravku vojske treba zahvaliti što je ovo područje, usprkos sve većoj opsadi kupača, još uvijek ostalo sačuvano, što se nije pojavio nadobudni investitor i izgradio sedam milijuna ležajeva. No, pritisak je golem, turista koji nelegalno kampiraju i ostavljaju za sobom smeće sve je više, pa su općinari na ulazu u područje lani postavili visinsku rampu ne bi li spriječili ulazak kampera. Šišanska plaža u špici počinje nalikovati Verudeli i da nije škrapa, ovdje bi bilo kao u kutiji sardina. Šišanci Alen Antelli i Elvis Orlić s djecom Reneom, Roccom, Andyjem i Nikom svakodnevno se kupaju kod bara.
- Ovdje je more drugačije nego na drugim plažama. Puno je izvora slatke vode, a u Kali ih je najviše. Na nekim mjestima je baš ledeno. Ovdje je ipak Kvarner, otvoreno more, kaže Alen. Sviđaju im se hladovina u šumici, mir, tišina.
- Od 10 sati počinje gužva. Stranci su otkrili besplatne plaže, ne plaćaju ulaz ni ležaljku. Pristupačno je, divlje. Volio bih da se naplaćuje ulaz jer bi prihod odlazio Šišanu. To bi bilo bolje i za ljude, i za Općinu, i za prirodu, smatraju ovi Šišanci. Nekom smeta bijeli put, meni je auto kao svinjac, ali nema veze, opere se, kaže Elvis, koji se protivi bilo kakvoj betonizaciji. (Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ, snimio Danilo MEMEDOVIĆ)
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
