76 PLENKOVIĆEVIH RUKU U SABORU
OSTAJU SVI TEŠKAŠI IZ BIVŠE VLADE Moćni Davor Božinović, sve utjecajniji Zdravko Marić, čvrsto sidro u desnom korpusu Tomo Medved
Arhiva
Premijer je imao mogućnost sastaviti kabinet od ljudi za koje smatra da nemaju opterećenja na leđima, pogotovo ne kada je riječ o korupciji. I s takvim ministrima bit će mnogo lakše raditi, bez straha da će im mediji iz dana u dan kopati mračne tajne iz prošlosti
Nova vlada, većina poznatih lica, manje ministarstava, ali za Andreja Plenkovića ugodnija pozicija. Na srdačnom susretu predsjednika i premijera na Pantovčaku, gdje su dva stara druga sa Zrinjevca ugodno ćaskala ususret 22. srpnju kada će biti održana konstituirajuća sjednica Hrvatskog sabora, našle su se mnoge teme, pa i ona vruća, o trajnoj zabrani ustaškog pozdrava Za dom spremni.
Koliko Milanovića i Plenkovića čeka tvrda ili meka kohabitacija tek će se vidjeti, ali ostaje činjenica da drugo poluvrijeme hrvatskog premijera počinje u kompliciranoj ekonomskoj situaciji, ali i činjenice da prave, tvrde, jake opozicije nema. Ono što danas predstavlja SDP i sklepano društvo iz Domovinskog pokreta, uz asistenciju uskrsnulog Mosta i bljesak pokreta Možemo ipak je za Plenkovića ugodnije od suradnje sa žetončićima koja se mogla urušiti svakog trenutka.
I koliko sadašnji i budući premijer starta u relaksiranoj situaciji nakon trijumfa na izborima, toliko ostaje, bar za sada, saznanje da je dovoljno da se netko iz koalicije, ne daj Bože, razboli od korone, pa da ponovo budemo u pat situaciji. Nije zato čudno što je i Milanović u trenutku kada je Plenkoviću povjerio mandat za sastav vlade rekao da se nada da će ”tih 76” biti zdravi, čili i veseli i prisutni i da će moći raditi. Mi dodajemo, ako kojim slučajem netko od njih u međuvremenu ne zaglavi na kojoj svadbi ili noćnom klubu.
”Tih 76” Plenković ima i oni su kompaktniji i sigurniji od 76 iz prošlog mandata. Hoće li se taj broj širiti također ostaje da se vidi, ali vrlo vjerojatno hoće. U pobjednički vlak svi vole ući, pogotovo što HSS-u slijede burni dani i nije isključeno da će nakon Kreše Beljaka doći do pregrupiranja i vraćanja starim partnerima, HDZ-u.
Plenković će startati s manje ministarstava, ali će svi teškaši iz bivše vlade ostati. Smanjenje od 20 na 16 nije dramatično, ali je ipak neko smanjenje. Doduše, kod nas uz svako smanjenje ostaje opasnost da se u novom preslagivanju poveća broj zaposlenih, ali to je već druga priča koja se toliko udomaćila da nije isključeno kako će i ovaj puta biti primijenjena.
Uz glavnog i odgovornog Plenkovića, kako ga je nazvao Milanović u novoj vladi bit će i četiri potpredsjednika. Moćni Davor Božinović, sve utjecajniji Zdravko Marić, čvrsto premijerovo sidro u desnom korpusu Tomo Medved i Boris Milošević, predsjednik Srpskog narodnog vijeća i zastupnik iz redova Pupovčevog SDSS-a. To je sjajan premijerov potez, kojeg će sigurno s odobravanjem prihvatiti i međunarodna zajednica, a Hrvatskoj će osigurati dodatni ugled kao zemlji koja štiti manjinska prava.
Kada se pogleda izbor četiri potpredsjednika, Plenković je učinio dobar posao. Veliko iznenađenje je baš i general Medved, čovjek bez osmijeha, koji se pokazao izuzetno vještim i kvalitetnim političarom. Sve što je učinio posljednjih mjeseci bilo je više nego dobro, dao je značajan doprinos da proeuropska garnitura u HDZ-u trijumfira i na stranačkim i na parlamentarnim izborima. General Medved je pokazao ono što je najbolje kod jednog političara, a to je da se i unutar jedne stranke može ići malo više desno ili malo više prema centru, ali nikako u ekstreme. Zato je njegov izbor u najuži premijerski tim dobitak ne samo za HDZ, već i za Hrvatsku u cjelini.
Za Božinovića ne treba trošiti riječi, zna se što on znači u operativi, dok je Zdravko Marić dokazao da ministar financija može biti i simpatičan čovjek, za razliku od jednog Slavka Linića. Ovaj kvartet svakako će pomoći Plenkoviću da vodi vladu u izazovnim vremenima, u kojima će popularnost HDZ-a sigurno padati. Kao i svaki put do sada Plenkoviću će ići u korist slabost SDP-a, stranke koja je sada potpuno obezglavljena, s relativno malom šansom da se u dogledno vrijeme oporavi. A Domovinski pokret i Miroslav Škoro su u pelenama, dezorijentirani i bez ikakve municije da ugroze premijera.
Ovo sve što se sada događa zapravo je rezultat jedne mudre politike koju je Andrej Plenković vodio svo ovo vrijeme. I on je naučio puno od kako je četiri godine relativno fini strani teren u Bruxellesu zamijenio za ovaj domaći, pun prljavština i nepredvidivosti. Sada je premijer imao mogućnost sastaviti kabinet od ljudi za koje smatra da nemaju opterećenja na leđima, pogotovo ne kada je riječ o korupciji. I s takvim ministrima bit će mnogo lakše raditi, bez straha da će im mediji iz dana u dan kopati mračne tajne iz prošlosti.
Kada je riječ o velikom spremanju ministarstava nekih senzacionalnih novosti i nema. Sve je više, manje očekivano, neki su resori spojeni, a nekima je nadodano ono što do sada nisu imali, poput medija kulturi. U zemlji koja nema ozbiljne nacionalne novine, kao jedina u Europi, izazov je za staru, a vjerojatno i novu, Ninu Obuljen Koržinek veliki. Vanjski i EU poslovi ostat će, kako se predviđa u rukama Gordana Grlića Radmana, a od najvećeg iznenađenja, da se spoje resori obrane i branitelja neće biti ništa. Spojit će se ministarstvo rada, mirovinskog sustava i socijalne politike, a ostaje i ministarstvo turizma kojem će biti pripojen sport. Najveće će biti ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, u koje će biti uključeni resori gospodarstva, energetike, klimatskih promjena i zaštite okoliša, a mjesto je navodno rezervirano za Tomislava Ćorića.
Oko ministarstva zdravstva nema dileme, vodit će ga Vili Beroš, a spajaju se i ministarstvo pravosuđa i uprave, te ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja s ministarstvom državne imovine. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture ostaje u rukama Olega Butkovića, branitelje će voditi Tomo Medved, a ministarstvo znanosti i obrazovanja pripast će, navodno Radovanu Fuchsu, ako se do ponedjeljka ne dogodi još neka promjena. Tako se i dalje može samo nagađati hoće li Nikolina Brnjac zamijeniti Garija Cappellija i hoće li ipak Marija Vučković ostati ministrica poljoprivrede. Darku Horvatu namijenjena je nova uloga u resoru graditeljstva i državne imovine, a pravosuđe i upravu trebao bi voditi Ivan Malenica. Najzanimljivije će biti vidjeti hoće li značajan resor obrane biti povjeren Marijanu Banožiću i hoće li Nataša Tramišak preuzeti regionalni razvoj i fondove EU.
Uskoro će se sve znati, a ostaje činjenica da je kabinet pomlađen, da ima i nešto novih ljudi, ali velikih promjena nema. Uzalud sada o novoj vladi problematizira Anka Mrak Taritaš, kada je posve jasno da će njena uloga u godinama koje dolaze biti minorna, kao što je deplasirano da Domovinski pokret kuka o nelogičnosti izbornog sustava, nakon što su potučeni do nogu. Bez mandata su ostali HNS i Reformisti, što je logično, a ministarsko mjesto nije predviđeno ni za HSLS. Jedan od veterana HDZ-a, Dražen Bošnjaković odlazi iz vlade uz poruku kako je Plenković bio izvrstan šef, a kapitulaciju je bez mnogo protesta potpisao i Cappelli, iako nije do kraja jasno zašto nije zadržao resor koji je vodio.
Za Andreja Plenkovića ovaj novi početak označit će hoće li biti velikim slovima upisan u povijest kao najuspješniji hrvatski premijer koji je zemlji trasirao zaista pravi put u Europu ili će sve ostati po starom, što znači Hrvatska na samom začelju EU, zajedno s Bugarskom. Malo tko je ikada imao takvu šansu kao Plenković sada, iako su krajnje izazovna i teška vremena. Ali, za svakog premijera je svako vrijeme teško i izazovno.
Hoće li mu biti prednost ili problem što nema pravu opoziciju, teško je reći. S ovom će Plenković izaći na kraj bez ikakvog problema, iako za uveseljavanje javnosti ostaje šteta što u Saboru više neće sjediti njegov voljeni pulen, Gordan Maras. Neće biti ni Bernardićevog kupusa, neće biti ni Pernarovih sramnih incidenata, ali bez obzira što su u Sabor ušli oni koji znaju govoriti, poput Nine Raspudića, Plenković će i dalje biti iznad svih. To je za političara uvijek opasnost. Ako ništa drugo, dobri, stari hrvatski jal će raditi više nego do sada. Hrvati mogu podnijeti sve, osim nečiji uspjeh, a činjenica je da se Plenković profilirao kao jedini političar od formata, uz Zorana Milanovića. Kako je predsjednik sam sebi namijenio jednu drugu ulogu, vrlo pametno strukturiranu, Plenković ostaje kao glavni igrač koji mora pokazati svoju vještinu sada, kada je tako lako pobijedio na izborima.
Neće više biti ni opravdanja hrvatskom zaostajanju u Europi. Neće više biti ni Agrokora, ni kostura iz ormara. Sada ostaju Andrej Plenković i njegov tim, koji trebaju pokazati da Hrvatsku čeka bolja budućnost od prošlosti, pa i od ovih prvih četiri Plenkovićeve godine.
Kada je riječ o Istri i istarski političari trebaju razmisliti o mostu prema vladi, bez obzira na ideološke i ine prepreke, jer je suradnja više nego potrebna ako Istra želi i dalje biti primjer uspješne Hrvatske. Ta suradnja treba i Plenkovićevom kabinetu, jer najmanje što mogu postići je da i svi drugi u Hrvatskoj slijede Istru i njen model uspješnosti. A to je i jedina garancija da ćemo se odlijepiti od dna Europske unije.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
