Fašisti su nekažnjeno spalili tršćanski dom 1920. godine
Ljubljana traži da se zgrada Narodnog doma vrati slovenskoj manjini u Italiji. Današnja slovenska politika smatra da je tršćanski Narodni dom simbol slovenske borbe za nacionalnu emancipaciju. Ne spominje Hrvate. Ako je kulturni dom proizvod hrvatsko - slovenske sloge iz davnih Dobrilinih vremena zašto ne bi i danas postao mjesto druženja tršćanskih Slovenaca i Hrvata
Prekjučer, 13. srpnja bila je 98. godišnjica od spaljivanja tršćanskog Narodnog doma, simbola hrvatsko - slovenske višestoljetne nazočnosti u Trstu. Toga dana, 1920. godine, tršćanski su fašisti organizirali napad na zgradu u kojoj su bile smještene vodeće nacionalne institucije Slovenaca i Hrvata. Talijanski su povjesničari suglasni u ocjeni da je napad rezultat vojno - fašističke zavjere što znači da su crnokošuljaši usko surađivali s talijanskim vojnim vlastima. Zapalili su Dom jer su znali da će se talijanska vojska držati po strani i da će potom sve pokriti velom šutnje. Začeci talijanskog fašizma usađeni su u ruševinama tršćanskog Narodnog doma. Uzgred, tršćanska tragedija popraćena je cijelim nizom napada na hrvatske kulturne institucije u Istri od Pule pa sve do Kopra, palili su i uništavali narodne domove posvuda.
Otvoren 1904.
Kada je 1904. svečano otvoren Narodni dom u Trstu urbanistička situacija u tom djelu grada bila je sasvim drugačija od sadašnje. Zdanje je niknulo na širokoj poljani uz rub kartezijanskog reda ukrštenih ulica tzv. terezijanskog naselja, sklopa velebnih palača koje su podignute na prostoru bivše solane po volji i naumu Marije Terezije koja je carskim dekretima slila u Trst ogromni kapital u cilju razvoja bescarinske luke.
Na današnjem trgu Oberdan nalazila se vojarna okružena poljanom rascjepkanom u nekoliko građevinskih parcela. Još 1901. godine slovenska banka Tržaška hranilnica in posojilnica kupila je parcelu po nalogu inicijativnog odbora slovenskih i hrvatskih poduzetnika i političkih djelatnika radi osnivanja dioničkog društva Narodni dom koji je utemeljen 7. srpnja. Narodni dom je dominirao prostorom. Tek mnogo kasnije niknule su druge zgrade tako da je danas bivši dom Slovenaca i Hrvata u Trstu gotovo nevidljiv.
Valja se usredotočiti na nekadašnju impozantnost višekatne palače, proniknuti u simboliku po mjeri tadašnjeg Trsta koji je bio središte izuzetno ljute nacionalne borbe Slavena i Latina. Godinu dana nakon izgradnje Narodnog doma, u Trstu je utemeljena Jadranska banka, udruženim kapitalom slovenskih i hrvatskih poduzetnika uz učešće češkog kapitala preko banke iz Praga Živovstenska banka. Prema podacima talijanskih povjesničara i financijskih analitičara Jadranska je banka upravljala s oko 41 posto novčanog prometa u tadašnjem Trstu. Dakle, Narodni dom je bio odraz financijske moći, vidljiva, opipljiva datost postignutog stupnja nacionalne emancipacije mladih naroda. Jadranska banka je u nekoliko godina djelovanja stvorila razgranatu mrežu podružnica duž cijele jadranske obale uz jaku poslovnicu u samom Beču.
Sudbina slavenskih, u prvom redu hrvatsko - slovenskih gospodarskih i kulturnih institucija u Trstu slijedi razvoj na balkanskoj političkoj sceni. No, tom prigodom valja obratiti pažnju na začetke, a kad su začeci u pitanju iz Trsta treba nužno skrenuti u Istri. To sam i učinio.
Slovenska politika smatra da je tršćanski Narodni dom simbol slovenske borbe za nacionalnu emancipaciju. Ne spominje Hrvate, u povijesnim sintezama koje su upućene široj javnosti, politika se zadržava na vlastitoj nacionalnoj povijesti u smislu: “mi smo to izgradili i na nama se okomio bijes fašista”. (PIŠE Elio VELAN)