Nekadašnji predsjednik Republike dr. Ivo Josipović, povratnik u SDP i profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu i Muzičkoj akademiji, kaže da mu nije namjera kandidirati se na nekim predstojećim izborima, ali kako će i dalje aktivno djelovati u stranci i političkom životu. Odbija i zamisao da postane SDP-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba iako je Milana Bandića pobijedio u drugom krugu predsjedničkih izbora 2009. godine i time pokazao popularnost među stanovnicima glavnog grada. Josipović se uključio i u aktualne rasprave o cijepljenju sa čime smo i započeli intervju Glasu Istre.

- Postoji li, po Vašem mišljenju, opasnost od kršenja ljudskih prava u doba pandemije s obzirom na neke najave mjera protiv onih koji se ne cijepe?

- Naravno da postoje rizici. U određivanju eventualnih mjera treba biti vrlo skrupulozan i jasno obrazložiti njihovu eventualnu primjenu. Naime, to što se neki ne žele cijepiti znači povećan rizik od zaraze za ostalu populaciju i to se vrlo jasno mora reći. Teško itko može očekivati da, ako znanost kaže da su zbog svoje želje da se ne cijepe opasni za ostale ljude, neće imati nikakvih ograničenja. Vidim, za sada najveći dio politike razmišlja kako će ipak dovoljan broj ljudi biti cijepljen da se uspostavi nešto poput „imuniteta krda“ te da neće trebati posezati za mjerama kojima se ograničavaju prava necijepljenih. I ja bih to volio, želim punu slobodu i za sebe i za ostale građane. Ali, zar bi vi svoje stare roditelje poslali u dom zajedno s onima koji se ne žele cijepiti? Ili poslati svoju djecu u vrtić s onom djecom čiji roditelji ne dozvoljavaju cijepljenje!? Da, valja poštivati odluku svakoga od nas da se podvrgne ili ne podvrgne tome, kako znanost kaže, vrlo malo rizičnom medicinskom postupku. Ali, s druge strane, ljudi koji se ne žele cijepiti ne mogu očekivati od ostatka društva da budu njihovi taoci i da se izlažu riziku teškog i opasnog oboljenja. Eventualne mjere moraju biti donesene zakonom, u postupku koji se traži za mjere kojima se ograničavaju ljudska prava, razmjerne i dobro obrazložene.

- Podržavate li zahtjeve za aktiviranje članka 17. Ustava RH odnosno „izvanrednog stanja“ i što bi to značilo u realnom životu?

- Mislim da nema uvjeta za aktiviranje članka 17. Ustava. Barem za sada, dovoljan je članak 16. Ustava u kombinaciji s odredbom o načinu donošenja zakona kojima se donose organski zakoni. Nisam siguran da se značaj članka 17. Ustava interpretira na odgovarajući način. I danas se donose zakoni kojima se ograničavaju pojedina ustavna prava. Recimo, Zakon o kaznenom postupku. Takvi se zakoni donose apsolutnom većinom svih zastupnika. Čitam interpretaciju da bi se svi takvi zakoni sukladno članku 17. Ustava morali donijeti dvotrećinskom većinom u Saboru. Nelogično je da u redovitom režimu trebamo za takve zakone natpolovičan broj zastupnika, a da u izvanrednom režimu, u kojemu u pravilu treba vrlo brzo i efikasno odlučivati tražimo dvotrećinsku većinu. S obzirom da se Sabor može sastajati, ne bi se mogao primjenjivati režim donošenja zakona na prijedlog Vlade i supotpis premijera i predsjednika. Tako bi vrlo lako moglo doći do paralize sustava. Bilo bi zanimljivo analizirati na što se zapravo odnosi odredba članka 17. Ustava o dvotrećinskoj većini, da li samo na odluku o uspostavljanju izvanrednog stanja ili i na svaku odluku koja ima za posljedicu neko ograničenje ustavnih prava. Članak 17. stavak 1. Ustava jedna je od loše sročenih ustavnih normi i ne izgleda sasvim logična i koherentna.

- Koji su najvažniji politički događaji u Hrvatskoj u protekloj 2020. godini?

- Bez sumnje, to su pandemija i potresi. Iako izvorno to nisu politički događaji njihove političke reperkusije su enormne. Neke od njih tek će nastupiti.

Milanović dobar, ali neobuzdan

- Predsjednički izbori bili su prije godinu dana. Koji su najbolji, a koji najlošiji potezi predsjednika Milanovića?

- Mislim da je Milanović svoju dužnost do sada obavljao dobro i u duhu Ustava. To znači da je, s jedne strane, korektno obavljao one poslove koji su mu izričito stavljeni u nadležnost, ali i da je igrao onu političku ulogu koja je inherentna ustavnoj poziciji predsjednika. Kada je trebalo, podržao je Vladu, a nije se libio javno pokazati neslaganje s njenim pojedinim potezima. Mislim da mu je lošija strana neobuzdan rječnik pa je često generirao u javnosti dojam pretjerane svadljivosti. Mislim da mu je takva bila i neoprezna izjava koja se odnosila na BiH. Ali, sve-u-svemu, smatram, uspješan je u ulozi predsjednika.

- Ljetni parlamentarni izbori odabrali su HDZ i Andreja Plenkovića za daljnje vođenje države. Smatrate li njegovu većinu od 76 saborskih mandata dovoljnom da se održi cijeli mandat?

- Da, mislim da će biti dovoljna. Ne samo da za glavne partnere ima tzv. manjinske zastupnike koje svojim iskustvom i autoritetom vodi Milorad Pupovac, nego se do sada, u nekoliko mandata, upravo SDSS pokazao kao najpouzdaniji partner HDZ-a. Osim toga, smatram da Plenković ima i nešto rezerve u pojedinim formalno oporbenim zastupnicima koji bi u slučaju teškoća pomogli održanju vlade.

- Koliko je pametno bilo nadmetanje Milanovića i Plenkovića na osobnoj razini kojem smo svjedočili proteklih mjeseci?

- Stvar je i osobnih afiniteta kako vrednujemo političare i njihove aktivnosti. Osobno, nisam nikada bio sklon javnim i neumjerenim prepucavanjima, posebno ne onima osobne naravi. Smatram ih lošim. S druge strane, mnogi, pa i dobar dio medija u takvim svađama beskrajno uživaju, potičući zapravo klimu svađalaštva koja se često svodi tek na to tko je veći baja. Dobro je da su ti sukobi sada jenjali i da se vidi kako premijer i predsjednik mogu surađivati.

- SDP, gdje ste se vratili, promijenio je predsjednika i izgubio rejting. Zašto „Ibleru“, ako možete reći, tako loše ide? Zbog konkurencije na ljevici, Zeleno lijeva koalicija i Radnička fronta dobivaju glasove koje je nekad imao SDP?

- Na žalost, sadašnje je stanje rezultat dugogodišnje devastacije stranke, povlačenja velikog broja intelektualaca i odlaska mnogih članova. Borba za fotelje, one u stranci i izvan nje dovela je do snažnih sukoba. Žrtva takvog stanja bio je i Bernardić, sad to prijeti i Grbinu. Mislim da Grbin sad ipak ima bolju situaciju i da može ojačati stranku. Svaki razuman član stranke mora vidjeti kako dosadašnji sukobi nisu imali smisla i da se treba okrenuti zajedništvu. Oporavak neće biti lagan, ali, optimist sam. I prije izbora za predsjednika stranke govorio sam da je najvažnija zadaća novog predsjednika završiti građanski rat u SDP-u. Naravno, dobre politike i prisutnost u javnosti, uključivši i „teren“ su neophodni za uspjeh. SDP ima novo vodstvo i članovi, bez obzira koga su podupirali na stranačkim izborima, trebaju stati iza novoga vodstva.

Povezane vijesti

• Maja Šarić prelazi u stranku dr. Josipovića?
• Josipović i Čačić zajedno na izbore
• Dva lijeva bloka dobivaju izbore