bajkoviti prizori
Naš najveći otok okovan snijegom i ledom: "Kao da živimo u Gorskom kotaru ili na Velebitu, a ne na Cresu..."
(Snješko ponad Belog / Foto ELIANA ZET SOLINA)
Snježna mećava nošena levantom prohujala je i preko najvećeg hrvatskog otoka Cresa. Desetak i više centimetara snijega uz jak vjetar zadali su mnogobrojne probleme otočanima i na kušnju stavile dežurne službe i institucije. Posebno je bilo teško kroničnim bolesnicima i starijoj populaciji u izoliranim selima od Tramuntane na sjeveru do Beleja na jugu. Odsječen nanosima zaleđenog snijega iz zaseoka Grmov javio nam se kronični bolesnik Dubravko Balenović:
– Grmov je potpuno odsječen. Zapusi su ogromni! Ralica do nas nije mogla proći jer je preširoka i nema gdje razgrtati snijeg. Morala bi rušiti gromače. Gradonačelnik Gregorović je aktivirao tvrtku koja je došla s posebnim radnim strojem da riješi ovu situaciju. Pomogli su mi i stanovnici iz obližnje Martinšćice koji su čistili nanose kako bi omogućili prolaz terenskim vozilima. Osim toga, u selu smo imali problema i s opskrbom strujom, ali manje nego prije. Od kada je hladnoća popustila, stanje se poboljšalo.
Damir Kučić, načelnik stožera civilne zaštite područja Grada Cresa i predsjednik DVD-a Cres kazao je:
– U ovakvim izvanrednim okolnostima bili smo i ostali na raspolaganju u hitnim slučajevima, pogotovo u teško dostupnim mjestima i onda kada su bili izravno ugroženi životi ili imovina.
Ograničeni resursi i solidarnost
Na to se nadovezao gradonačelnik Cresa Marin Gregorović:
– Imali smo izvanrednu situaciju s ledom i snijegom koja se jako rijetko događa. Zahvaljujem svim ljudima na strpljenju i službama koje su žurno izašle na teren. Koje su dale sve od sebe u ovim za nas neuobičajenim vremenskim uvjetima. Od početka nevremena na našem velikom i rijetko naseljenom području radimo u suradnji sa županijskim i državnim službama kako bi osposobili prometnice prema prioritetu. Poručio bih da su u ovoj nesvakidašnjoj i intenzivnoj snježnoj nepogodi naši ljudi pokazali veliku solidarnost i empatiju jedni prema drugima. Pohvalio bih i službe koje su ovih dana odradile profesionalno svoj dio posla.
Komunalne službe bile su pripravne i na terenu su napravile sve što su mogle u odnosu na raspoložive resurse. Bilo je i onih koji su očekivali više, što ćemo uzeti u obzir pri analizi propusta. Uz probleme, vjerujem da su mnogi ljudi s radošću prihvatili snijeg koji za otok i otočni turizam predstavlja jedinstvenu razglednicu. Ponavljam kako se nadam da ćemo s obzirom na ovo iskustvo sljedeći put biti spremniji. Komunalnu opremljenost usklađujemo sa specifičnostima otoka Cresa koje do sada nisu uključivale ovakve zimske nepogode.
Puno ulažemo u protupožarnu zaštitu i komunalnu infrastrukturu. Kako smo zapravo mala zajednica, nakon ove nepogode ćemo ići u smjeru osposobljavanja raspoloživih ljudi i njihove integracije u sastavnice civilne zaštite da bi se svi zajedno učinkovitije nosili s ovakvim rijetkim, ali ipak zahtjevnim zimskim situacijama.
Bajkovita Tramuntana
Za malobrojne stanovnike sjevernog i divljeg dijela Cresa – Tramuntane snijeg i hladnoća nisu problem kao za one u gradu.
– Cesta je očišćena. Možda ne tako brzo kako sam očekivala. No, mogli smo se kretati. Kod nas snijeg padne češće nego u Cresu. Bili smo spremni. Djeca nam imaju zimske radosti. Naša šuma Tramuntana pod snijegom je još bajkovitija. Mi smo vam ovdje svi povezani. Svi si pomažemo međusobno.
Provjeravamo svoje starije kojih nema puno u selu. One koji su tu obilazimo redovno i oni se osjećaju zbrinuto i sigurno. Ako se čovjek ovdje prepusti ljepoti netaknutog snijega u kombinaciji s morem, onda se život čini još ljepšim nego što on zaista je, istakla je Eliana Zet Solina iz Belog.
Važnost prioriteta
Poviše Belog, u srcu ledom i snijegom okovane Tramuntane, u selu Ivanje probili smo se kroz zamete do Tomislava Bandere Anića koji izolirani obiteljski život zimi opisuje ovako:
– Mi smo gotovo potpuno opremljeni i spremni. Ne može čovjek biti spreman baš na sve, ali kada živite ovdje s obitelji, ne smijete si dozvoliti iznenađenja.
Deset godina sam na Tramuntani i naučio sam da ne treba ignorirati stvarnost, a priroda vas najbolje nauči kako to (ne)činiti. Realno govoreći, unazad nekoliko dana ovdje je palo oko dvadeset centimetara snijega. Ima i velikih zameta. Ispred kuće mi je pogled nevjerojatan, podsjeća na Gorski kotar ili Velebit. Sličan snijeg sam ovdje doživio davno, negdje početkom prošlog desetljeća.
Život u selu Ivanje razlikuje se od života bilo gdje drugdje na otoku. Najzabačenije je naselje na otoku Cresu, s osam kilometara šumske ceste koja za vrijeme nevremena postane opasna i neprohodna. Tom istom cestom moja žena i kći od 4 godine idu za grad Cres, jedna na posao, a druga u vrtić. Svaki nam dan počinje s pregledom vremenske prognoze, a ovakve snježne neprilike mogu se predvidjeti barem dan unaprijed te se još bolje pripremiti.
Ovaj veliki snijeg i tvrdi led u Tramuntani na mene djeluje pozitivno, oboji Tramuntanu u zimski ugođaj, a najvažnije, donese reset prirodi koji sve više izostaje. To je dio života ovdje. Nije mi teško jer volim ovaj život u divljini Tramuntane. Svejedno mi je jel’ pada snijeg, kiša ili je vrućina. Ciklus života i smrti je ovdje sporiji i stvari su jasnije! Meni i mojima je dovoljno to što imamo.
Dalje, Anić nam je, kao djelatnik Centra za posjetitelje i oporavilišta za bjeloglave supove Beli, ispričao kako na ovoj hladnoći žive bjeloglavi supovi.
– Ovi naši supovi u oporavilištu sada ćube. Kada ih rehabilitiramo, puštamo ih u prirodu. Njima hladnoća ne smeta, prilagodili su se uvjetima na Kvarneru. Supovi koji su vani sada se gnijezde. Tako da ovaj snijeg vjerojatno i njima čini poteškoće. No, oni točno znaju što im je činiti.
Kvarnerski supovi su jedinstveni ne samo po tome što se gnijezde iznad mora, već je i većina gnijezda okrenuta na istok, otkuda ih šibaju snijeg i bura, kaže Anić.
Stoga po uzoru na veličanstvene supove treba prihvatiti realnost života na otoku.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
desktop8
