Blagdan Sveta tri kralja, Bogojavljenje ili Vodokršće, jedan je od najstarijih katoličkih blagdana. Prema događajima opisanima u Evanđelju po Mateju, tri kralja ili mudraca "s Istoka", prateći betlehemsku zvijezdu repaticu, došli su u Betlehem pokloniti se novorođenom Isusu.

U hrvatskoj tradicijskoj kulturi Sveta tri kralja označavaju svršetak božićnoga vremena.

Za mudrace se u Evanđelju rabi grčka riječ magoi, koja ima različita značenja: mudraci, učenjaci, zvjezdočitači, magičari i sl., a najvjerojatnije potječu iz Perzije. To su bili ljudi koji su umjeli odgonetati tajne iz predane ljudske mudrosti i uočavati znakove u prirodi. Tražili su istinu o sebi i svemiru te su krenuli na put i izdaleka došli u Betlehem.

U kršćanskoj tradiciji stvaranju današnje slike o "tri kralja" pridonijeli su teolozi iz 3. stoljeća Origen i Tertulijan. Origenu se pripisuje simbolično tumačenje triju darova: zlato upućuje na Isusovo kraljevsko dostojanstvo, tamjan na njegovo božanstvo, a smirna na njegovu smrt. Tertulijan je mudrace pretvorio u kraljeve pozivajući se na svetopisamske tekstove proroka Izaije i Psalama.

U srednjem vijeku jedan je talijanski umjetnik izradio mozaik triju kraljeva te iznad svake figure ispisao imena: Gašpar, Melkior i Baltazar. Prema toj predaji, Gašpar znači čovjek iz područja Kaspijskog mora, Melkior kralj svjetla, a Baltazar "gospodar koji čuva kralja".

Predstavnici tada poznatoga svijeta – Azije, Afrike i Europe

Nije poznato tko je prvi tri kralja prikazao kao predstavnike triju kontinenata: Azije, Afrike i Europe. Zbog toga se na slikama jedan od kraljeva često prikazuje kao crnac, što se tumači porukom da se svi narodi i cijeli svijet trebaju pokloniti Isusu Kristu.

Tri se kralja od srednjega vijeka uglavnom prikazuju tako da je jedan starac, drugi sredovječni muškarac, a treći mladić. Smatra se da se tim motivom htjelo naglasiti kako svi ljudi – od djece do staraca – trebaju u Isusu prepoznati svoga Gospodina i Boga.

Prema Matejevu Evanđelju, mudraci su, prateći betlehemsku zvijezdu, došli s Istoka kako bi se poklonili Kristu. U Jeruzalemu ih je primio kralj Herod, koji ih je pokušao prevariti s nakanom da mu otkriju mjesto Isusova rođenja kako bi ga mogao ubiti.

Kad su pronašli Isusa, Gašpar, Melkior i Baltazar darovali su mu tri dara: zlato kao kralju, tamjan kao Bogu i plemenitu mast – smirnu kao čovjeku. Potom im je Bog zapovjedio da se ne vraćaju Herodu, pa su se drugim putem vratili u svoju zemlju.

Tri kralja predstavljaju poganske narode koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo objavom rođenja Spasitelja. Prema predaji, nakon smrti triju kraljeva njihove su relikvije prenesene u Carigrad, zatim u Milano, a potom u katedralu u njemačkom gradu Kölnu, gdje se i danas nalaze.

Melkior je zaštitnik putnika i Svjetskog dana mladih, a Baltazar oboljelih od epilepsije. Spomendan se u Katoličkoj crkvi slavi 6. siječnja kao blagdan Bogojavljenja.

Bogojavljenje, blagoslov vode i "križec"

Bogojavljenje je kršćanski blagdan kojim se slavi objava Boga čovječanstvu u ljudskom liku – u osobi Isusa Krista.

Prvi spomen Bogojavljenja nalazi se u tekstima Klementa Aleksandrijskog na prijelazu iz 2. u 3. stoljeće, a prvi spomen kao službenoga crkvenog blagdana potječe iz sredine 4. stoljeća.

Krajem 4. stoljeća na Istoku se, pod utjecajem Zapada, uvodi blagdan Božića, pa Bogojavljenje gubi značenje blagdana u kojem su se slavili svi događaji vezani uz Isusovo rođenje i skroviti život do krštenja, ali ostaje svetkovina Božje objave u kojoj se spominje pohod triju mudraca.

Nakon Drugoga vatikanskog sabora božićno vrijeme završava prvom nedjeljom nakon Bogojavljenja, kada se slavi Krštenje Gospodinovo, pa se blagdan naziva i Vodokršće.

Isusovo krštenje i čudo na svadbi u Kani Galilejskoj, gdje se Isus na početku svoga javnog djelovanja objavljuje kao onaj koji ima moć pretvoriti vodu u vino, posredno navješćuju i ustanovljenje euharistije.

Među hrvatskim katolicima razvio se običaj blagoslova vode na blagdan Bogojavljenja, a tom se vodom potom blagoslivljaju kuće i obitelji.

U sjeverozapadnoj Hrvatskoj bio je raširen običaj tzv. "križeca", odnosno blagoslova kuće. Tom bi prigodom cijela obitelj bila na okupu, a kuća temeljito očišćena kako bi se spremno dočekao svećenik. Nakon blagoslova kuće i ukućana, svećenik bi redovito bio počašćen jelom i pićem te darivan.

Povezane vijesti

• Polnoćka u Betlehemu
• Blagdan je Sveta tri kralja ili Bogojavljenje
• Došli su kolejani da vas malo razvesele i van zakantaju