U Malom Lošinju i Rovinju dostupno pomorsko dobro dugoročno je zauzeto koncesijama, pa nema puno prostora za nove koncesionare. To je jedan od zaključaka analize koncesija u Kuparima, Malom Lošinju i Rovinju koju su proveli stručnjaci s Instituta Ivo Pilar, predvođeni dr. sc. Sašom Poljanec-Borić. Rezultati istraživanja, u kojem je "seciran" sustav koncesija, objavljeni su u zborniku pod nazivom Turističke koncesije na pomorskom dobru: Socioekonomski pogled na harmonizaciju koncesijskih politika u Hrvatskoj u kontekstu europskog zatvorenog tržišta.

Slučaj Kupari

– Pozicije u Malom Lošinju i Rovinju su zauzete, a kvalitetu upravljanja pomorskim dobrom morat će, osim poslovnih subjekata, kontrolirati i država, jer neće biti mnogo konkurentskih tenzija – kazala je dr. sc. Poljanec-Borić. Dodala je da je drugi zaključak istraživanja da je prosječno trajanje koncesija u Rovinju, u odnosu na Mali Lošinj, dulje, što sugerira da će se budući koncesionari u Hrvatskoj pokušati "poravnati" s rovinjskom praksom.

– Što se tiče Kupara, to je posebna tema: tamo je izdana koncesija na 99 godina. Istraživanje sugerira da se radilo o geostrateškoj investiciji. Koncesiju i prava gradnje na 99 godina dobio je ruski investitor 2015. godine, godinu dana nakon aneksije Krima. Taj je investitor 2022. godine, kada je započela invazija na Ukrajinu, izašao iz posla i prodao projekt malezijskom milijarderu Ong Beng Sengu, koji je ove godine u Singapuru osuđen za korupciju. To su poslovne okolnosti u koje smo se upustili 9,8 kilometara južno od Dubrovnika.

Razumijem da naša zemlja želi razvijati turizam u Kuparima, ali mora li se to raditi u kolonijalnom geostrateškom formatu kroz 99-godišnje koncesije i prava gradnje, na dva do tri kilometra od vanjske granice EU-a? Osobno ne razumijem taj poslovni model. Mislim da smo mogli razviti i druge poslovne modele za tu lokaciju, ali ključni akteri koji su donosili odluke u vrijeme izdavanja te koncesije i prava gradnje očito su bili uvjereni da je 99-godišnja koncesija prava stvar. S obzirom na to da je postojala namjera da se i pulski Muzil aktivira kroz turističku koncesiju od 99 godina, nadam se da će ovo istraživanje utjecati na to da se u budućnosti takva opcija odbaci kao neprimjerena, kako zbog nacionalne sigurnosti, tako i zbog nacionalnog dostojanstva – zaključila je dr. sc. Poljanec-Borić.

Problem registra

Najveći problem aktualnog sustava koncesioniranja pomorskog dobra, kaže naša sugovornica, jest što turističke koncesije nisu objedinjene u zajedničkom registru koji se može pretraživati po ključu ili lokaciji, kako bi se dobio pregled ukupnih koncesioniranih površina u naseljima u cijeloj Hrvatskoj, osobito uz obalu.

– Ako imamo u nekom primorskom naselju, primjerice, šest koncesija od 15 godina, korisno je to znati jer je pomorsko dobro opće dobro. Puno dugotrajnih koncesija u takvom naselju stavlja pod upitnik dostupnost pomorskog dobra i domaćinima i turistima koji nisu u hotelu koji je dobio koncesiju. Zato je turistička koncesijska politika bitna iz perspektive vladavine prava. S poslovne strane, također je važno znati ima li u nekom naselju tri, pet ili sedam dugotrajnih koncesija. Ako ih ima, koji bi interes države ili županije bio da se izda još pet novih dugotrajnih koncesija na istom području? Postavlja se pitanje kako će se u uvjetima dugotrajnosti svih koncesija u nekom naselju odvijati turistička tržišna utakmica – ističe.

Dodaje i da, ako nema organiziranog nacionalnog registra, teško je usporediti cijenu dugotrajnih koncesija, primjerice, u Puli, u odnosu na Mali Lošinj, Makarsku ili Kupe, te koliko koja županija, s obzirom na broj dugotrajnih koncesija, zarađuje od koncesioniranja. Jedan od zaključaka istraživanja jest da bi Registar koncesija trebalo preuzeti Ministarstvo turizma i sporta. Dr. sc. Poljanec-Borić pojasnila je da jedino to ministarstvo, unutar sustava državne uprave u Hrvatskoj, ima institucionalni kapacitet prebrojati turističke koncesije po ključu i naseljima jer razumije "elastičnost" djelatnosti koja čini turističku ponudu, a kroz sustav turističkih zajednica zna koja su naselja turističke destinacije.

– Malo je vjerojatno da Ministarstvo turizma i sporta ne svrsta u turističku koncesiju luku nautičkog turizma i / ili hotelsku koncesiju na plažu – kaže znanstvenica, dodajući da je jedna od preporuka istraživanja da se sustav prostornog uređenja izravno poveže s dodjeljivanjem turističkih koncesija, tako da se one kartografski prikazuju u ISPU kao vanjski sloj unutar Nacionalne infrastrukture prostornih podataka.

Hrvatska treba službu za pomorsko dobro

Na pitanje kako ocjenjuje politiku upravljanja pomorskim dobrom, dr. sc. Poljanec-Borić istaknula je da je aktualan stihijski pristup možda bio održiv dok Hrvatska nije bila duboko integrirana u EU, ali sada više nije. Naime, u jednom će se trenutku postaviti pitanje upravljanja vlastitim resursima – upravljamo li mi njima ili to rade koncesionari vlasnici dugotrajnih koncesija?

– Što se tiče politike upravljanja pomorskim dobrom, mislim da ona odražava kaotično stanje u hrvatskom prostoru. Osobno smatram da bi upravljanje pomorskim dobrom trebala biti ovlast javnog sektora. Zašto mogu postojati Hrvatske šume i Hrvatske ceste, a ne Hrvatska služba za pomorsko dobro? To je jedinstveni resurs, faktor proizvodnje za mnoge sektore ekonomije, i moramo ga čuvati i nadgledati prema standardima koje smatramo primjerenima našem nacionalnom i gospodarskom identitetu – zaključila je.

Godine 2020. – jedna koncesija?!

Nastaje zbrka i u izvještavanju prema Ministarstvu financija, koje podnosi izvješće Vladi o provođenju koncesijske politike na godišnjoj razini.

– Kad smo započeli istraživanje 2021. godine, Ministarstvo financija izvijestilo je Vladu da je 2020. u Hrvatskoj bila – jedna turistička koncesija. To govori o tome koliko birokracija može zamagliti stvarnost, ne propitujući činjenicu da se turističkom koncesijom u administrativnom smislu ne smatraju, primjerice, koncesije hotelima na plaže ili koncesije lukama nautičkog turizma – kaže dr. sc. Poljanec-Borić, čiji je zaključak da Hrvatska često olako prepušta svoje pomorsko dobro, jedan od svojih najvrednijih resursa, "predatorskoj stihiji".

Povezane vijesti

• U tijeku je javna rasprava, a Zelena Istra poručuje da su ovakvi natječaji "za odabrane": GRAD TREBA OBJAVITI REGISTAR KONCESIONARA NA PLAŽAMA
• Devastacija pomorskog dobra i koncesije tema prvog podcasta Pokreta otoka
• Rijeka - 15 milijuna kuna koncesijskih prihoda za održavanje pomorskog dobra