Ilustracija (Snimio Vedran Karuza)
Nasilje nad ženama i nasilje u obitelji i dalje je jedan od najozbiljnijih problema modernog društva. Nacionalni plan zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji za razdoblje do 2029. godine koji je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike uputilo u javno savjetovanje predviđa postizanje pravovremene i učinkovite društvene reakcije na nasilje, promicanje prava žrtava te razvoj svijesti javnosti o neprihvatljivosti nasilničkog ponašanja prema bilo kojoj osobi, a posebice ženama kao najčešćim žrtvama rodno utemeljenog nasilja.
Okosnice plana su psihološka pomoć žrtvama nasilja, lakše zapošljavanje i stambeno zbrinjavanje te smanjenje stope femicida.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić je u svom izvješću o radu u 2024. istaknula ozbiljnu zabrinutost jer većinu nasilja prema ženama i dalje čine njihovi najbliži – supruzi, partneri ili bivši supruzi i partneri, ali i sinovi, dok velik broj žena smrtno strada upravo nakon što se odluči prekinuti nasilnički odnos ili usprotiviti nasilničkom partneru ili nasilnom sinu.
Prema Indeksu rodne ravnopravnosti koji je Europska unija objavila za prošlu godinu, na milijun stanovnika u Hrvatskoj događa se 6,5 femicida. Do 15. godine života svaka četvrta žena u Hrvatskoj doživjela je fizičko ili seksualno nasilje, prešućuje ga više od trećine žrtava.
Prošle godine je zbog prekršaja počinjenog nasiljem u obitelji, prema podacima MUP-a, prijavljeno 6.949 osoba. Od toga je 5.318 muškaraca i 1.631 žena. Od ukupnog broja prijavljenih osoba, 89 posto ih je i okrivljeno.
Bezuvjetno je na kaznu zatvora bilo osuđeno 422 muškarca i 48 žena, na uvjetnu kaznu 1.439 muškaraca i 349 žena, dok ih je najviše dobilo novčanu kaznu i to 2.903 muškarca i 782 žene.
Preostale osobe su kažnjene nekom od zaštitnih mjera. Prošle godine dogodilo se 37 ubojstava, od čega je 18 ubijenih žena što je dvostruko više nego 2023. Od 12 ubijenih ženskih osoba, pet su ubili intimni partneri, četiri sinovi te po jednu zet, majka i sestra.
Od preostalih šest ubijenih žena, četiri su ubijene u domu za starije osobe od ruke muškarca s kojim nisu bile ni u kakvom odnosu, dok su dvije ubili poznanici. U prvih šest mjeseci ove godine, od 18 ubojstava, 10 žrtava su bile žene koje su ubile njima bliske osobe, a sedam su ubili intimni partneri.
Vizija Nacionalnog plana zaštite od nasilja nad ženama i nasilja u obitelji je, kako se navodi u prijedlogu, socijalno uključiva država u kojoj se u potpunosti poštuju ljudska prava svih osoba, a posebice žena kao najčešćih žrtava nasilja.
U njemu su definirana tri posebna cilja i to prevencija nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, unaprjeđenje zaštite i potpore žrtvama nasilja te unaprjeđenje učinkovitosti sustava intervencija u odnosu na počinitelje nasilja.
U Nacionalnom planu se predviđa i da lokalni čelnici donesu rodni proračun, odnosno da se ostvare pretpostavke da žene nakon izlaska iz sigurne kuće dobiju mogućnost stanovanja u državnim stanovima, ali i pomoć pri zapošljavanju te pristup savjetima stručnjaka 24 sata na dan.
Podaci Svjetske zdravstvene organizacije ukazuju na činjenicu o visokom udjelu žena u svijetu koje su tijekom života bile izložene partnerskom nasilju (30 %) koje je uključivalo fizičko ili seksualno nasilje.
– Nedovoljno je poduzimanje potrebnih mjera i radnji samo u situacijama kada dođe do nemilog događaja, već je potreban kontinuiran i sustavan pristup te rad na prevenciji pojave rodno utemeljenog nasilja, razumijevanju njegovih uzroka i posljedica koje ostavlja, ne samo na žrtvu, već i na društvo u cjelini.
Podizanje razine osviještenosti te rad na sustavnoj i kontinuiranoj izobrazbi o problematici rodno utemeljenog nasilja, nasilja nad ženama i nasilja u obitelji trebaju biti jedne od najvažnijih zadanosti ovog akta strateškog planiranja.
Realizacijom zadanih aktivnosti moguće je stvoriti pretpostavke za razvoj svijesti šire i stručne javnosti o neprihvatljivosti bilo kojeg oblika nasilja te potrebi stvaranja društva u kojem će se svi osjećati sigurno – navode iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, ističući kako svjedočenje nasilju u obitelji, odnosno nasilju nad majkom, ili izravna izloženost nasilju, ostavlja dugotrajne posljedice na psihosocijalni razvoj i mentalno stanje djeteta.
Međugeneracijski prijenos nasilja u obitelji ključan je čimbenik razvoja novih nasilnih odnosa u procesu odrastanja, kod dječaka najčešće kao počinitelja, a kod djevojčica najčešće kao žrtava nasilja.
Zato su jedna od strateški važnih ciljnih grupa za preventivno djelovanje djeca, a posebice mladi koji stječu prva iskustva u vezama, pri čemu se uspostavljaju prvi obrasci partnerskih, a često i nasilnih odnosa.
Osim rada s djecom, od ključne je važnosti cjeloživotno obrazovanje stručnjaka. Dodatno je potrebno unaprijediti kompetencije ovih stručnjaka za rad s posebno ranjivim skupinama, odnosno skupinama u riziku od višestruke diskriminacije (migrantice, žene s problemom ovisnosti, žene iz ruralnih područja, žene s invaliditetom, žene starije životne dobi). Iz Ministarstva ističu kako je upravljanje rizikom od ponavljanja nasilničkog ponašanja moguće utjecati na smanjenje pojavnosti težih oblika nasilja, posebice ubojstava žena.
Područje zaštite i potpore žrtvama nasilja nad ženama i nasilja u obitelji usmjereno je na osiguravanje i razvoj izravnih usluga namijenjenih žrtvama. Pritom je važno utemeljiti usluge i potrebnu pomoć i podršku na rodnom razumijevanju nasilja, njegovim uzrocima i posljedicama koje ono ima na žrtvu kako bi spriječilo sekundarnu viktimizaciju.
Bitno je dodatno unaprijediti kvalitete usluga namijenjenih žrtvama. Posebno je za istaknuti obvezu osiguravanja zbrinjavanja žrtava u kriznim situacijama putem usluge smještaja i savjetodavne pomoći.
Pritom se u skloništima za žrtve nasilja osim smještaja osigurava i sigurna okolina bez straha od ponovljenog nasilja uz potporu stručnjaka posebno obučenih za rad sa žrtvama.
Navodi se kako je i djeci žrtvama ili svjedocima nasilja potrebno osigurati stručnu pomoć psihijatara i psihologa, a stručnu pomoć u savjetovalištima centara za pružanje usluga u zajednici nadopuniti neposrednim radom u skloništima u prvim danima nakon traume.
Dodatno je za visoko traumatiziranu djecu potrebno osigurati dostupnost dugotrajnije stručne terapeutske pomoći u okviru zdravstvenog sustava, navodi se u prijedlogu Nacionalnog plana.
Psihosocijalni tretman počinitelja nasilja usmjeren je zaustavljanju i sprečavanju daljnjeg nasilnog ponašanja, osiguranju pomoći počinitelju radi stjecanja uvida u vlastito nasilno ponašanje, ali i prihvaćanju odgovornosti za vlastito ponašanje te promjeni njegova ponašanja te uspostavljanju samokontrole počinitelja nad emocijama.
– Preporuča se razmotriti provođenje nezavisne evaluacije dosadašnje provedbe psihosocijalnog tretmana kojom će se izvršiti procjena učinka samog tretmana na počinitelje nasilja, utvrditi potreba za revizijom postojećih standarda za provedbu psihosocijalnog tretmana počinitelja, kao i razmotriti način uvođenja praćenja recidivizma počinitelja koji su završili psihosocijalni tretman, ističu iz Ministarstva.