Hrvatska je trenutačno u situaciji da se traži od građana da plaćaju sve obaveze koje su imali i do sada, da se ne pita je li netko stradao u potresu i kako će do krova nad glavom, da se ugostitelje i turističke radnike ostavi da se snalaze kako znaju i umiju. Da se donosi "korona zakon" koji će omogućiti dodatni pomor, da je sve više onih na burzi rada, a da banke čine sve da uspore proces moratorija koji će ionako rijetki moći koristiti. I Vladine mjere moći će koristiti samo odabrani. Sve ide sporo, neefikasno, loše

Hoće li ekonomske posljedice u Hrvatskoj biti gore i od svega ovoga što sada proživljavamo? Što nas tek čeka? Je li se moglo i moralo reagirati brže i efikasnije da se ne potopi dobar dio gospodarstva?

Sve su to pitanja koja ne muče samo malu Hrvatsku, već i moćnu Ameriku. U njoj je samo posljednjih dana 695.000 ljudi ostalo bez posla, usprkos tome što je najavljen rekordno visok paket pomoći. Naši susjedi Slovenci reagirali su brzo, donijeli su prvi paket koji su gospodarstvenici i građani daleko bolje prihvatili nego hrvatski državljani. I sada Vlada najavljuje drugi paket, koji će valjda ipak biti efikasniji i djelotvorniji od mjera koje su, u najvećem broju slučajeva, bile prazna puška.

Snađi se, druže

Hrvatska je trenutačno u situaciji da se traži od građana da plaćaju sve obaveze koje su imali i do sada, da se ne pita je li netko stradao u potresu i kako će do krova nad glavom, da se ugostitelje i turističke radnike ostavi da se snalaze kako znaju i umiju. Da se donosi "korona zakon" koji će omogućiti dodatni pomor, da je sve više onih na burzi rada, a da banke čine sve da uspore proces moratorija koji će ionako rijetki moći koristiti. I Vladine mjere moći će koristiti samo odabrani. Sve ide sporo, neefikasno, loše.

Ljudi u ovakvim situacijama nemaju mogućnosti ni da se bune, da traže, da mole, ali ih se i dalje zove ako izostave plaćanje neke režije ili rate kredita. Zagrepčani, koji su prošli jednu od najtežih katastrofa u povijesti grada, potres kakav nije zabilježen 140 godina, dobili su samo jednu pravu informaciju - snađi se, druže.

Nije dobro. Sada je već jasno da sve ovo što nas je snašlo neće trajati mjesec, dva, da je turistička sezona najvjerojatnije u potpunosti uništena, da se dio gospodarstva neće još dugo oporaviti. Ove mjere koje su na snazi malo će koga spasiti, pa čak i odgoditi krah. A iluzorno je razmišljati kako će gospodarstvenici moći podmiriti nastale obaveze za koji mjesec, kada do tada neće zarađivati gotovo ništa.

Pitanje je i kako će ljudi dalje živjeti ako im se drastično smanje plaće i prihodi. Kako će obaveze plaćati oni kojima banke neće odobravati moratorij? Što će biti s onima koji se neće uklopiti ni u aranžmane s državom, zbog onih famoznih 200 kuna duga? Iluzija je da će bilo što kod nas ići glatko, bit će tu bezbroj administrativnih prepreka, papira, dokumenata, nemogućih zahtjeva, na što je birokracija ionako istrenirana.

Sve ove mjere su i krajnje nerazumljive za običnog čovjeka. Za razliku od slovenskih, pa i srpskih mjera, koje su mnogo jasnije i direktnije. Da o austrijskim i ne govorimo. Pitanje je može li se u ovakvim uvjetima uopće preživjeti uz minimalac, jer hrana nije jeftinija, nego je sve skuplja. Registraciju auta treba napraviti, a ni to nikako nije jeftinije. Neće se trošiti na koncerte i kazališta, ali ionako su Hrvati za to izdvajali malo novca.

Sada većina zemalja radi da se osiguraju jeftiniji krediti, ali i tu je Hrvatska u specifičnom položaju. Svi su već i sada puni kredita, pa je pitanje kako bi ih sutra uopće mogli vraćati. Premalo se spominje središnja banka koja bi trebala postati i centralno mjesto gdje će se donositi krucijalne odluke.

Šuplji prijedlozi

I prijedlozi koji su ovih dana došli iz SDP-a su šuplji. Ništa tu previše mudrog nije bilo, osim malo populizma i puno maštarije. Svatko u ovim vremenima očito želi ugrabiti svoj dio slave i svoj dio zasluga koje bi iskoristio kada sve to prođe. To rade i neki Plenkovićevi ministri, manekeni, poput Marka Pavića čiji je televizijski nastup izgledao groteskno. Nasmijan, pun optimizma koji je frcao na sve strane, ministar je obećavao brda i doline i dokazivao našu nevjerojatnu uspješnost korištenja EU fondova. "Vidite da se svuda oko nas gradi", uz razdragani je smiješak govorio ministar, kao da je pao s Marsa.

A, kako stvari stoje, ni Zagrepčani koji su posebno pogođeni neće od svih tih mjera imati baš puno koristi. Osim šatora i deka koji pristižu od europskih partnera. A ljudima treba odmah reći na što otprilike mogu računati, što ih čeka u budućnosti, hoće li itko misliti na njih. U ovom času mnogi koji su ostali bez krova nad glavom žive u uvjetima kakvi nisu zabilježeni, a osim beskrajnih fraza o pomoći, ništa konkretnog za sada. Mjere na čekanju.

Za sada malo znamo, ali još manje osjećamo sve te puste najavljene mjere na našoj koži. Prije svega one koje bi trebale ljudima olakšati da prežive koji mjesec. Kada krene i rigorozni zakon koji će suspendirati veliki dio radničkih prava, bit će samo gore, ne bolje. Možda će nogometaši Dinama, koji su glatko odbili smanjenje plaća, nekako preživjeti sa crkavicama od tisuća eura, ali običnim će ljudima to biti daleko teže. Čini se da bi država ipak o njima trebala voditi veću brigo nego o bahatim nogometašima.

Naši eurozastupnici javljaju da je Europska unija za Hrvatsku osigurala 1,15 milijardi eura, od ukupno 37 milijardi koliko je predviđeno za članice. Sredstva će biti namijenjena zdravstvenim sustavima, malim i srednjim poduzećima, tržištima rada i drugim ugroženim dijelovima gospodarstva. Možda će to osigurati i hrvatskoj Vladi veći manevarski prostor za drugi dio mjera koje bi trebale biti konkretnije i jasnije. Povećavat će se sredstva i za Fond solidarnosti, i to su dobre vijest. Ali, iz EU-a smo često čuli dobre vijesti, ali smo ih malo osjetili na vlastitoj koži. Treba se nadati da sada neće biti tako.

I onda najbitnije. Dok će se štititi samo i isključivo javni sektor, privatni će se potopiti. A on je motor gospodarstva i bez njega uskoro ni javni sektor neće moći opstati. Ekonomski analitičar Željo Ivanković kaže da vladine mjere nisu stvorile osjećaj povjerenja. "Ne zna se što se s mjerama želi postići."

Premijer s druge strane tvrdi da će trebati i puno vremena da se zbroje štete od zagrebačkog potresa. "Oštećen je i veliki broj institucija, od zgrada Vlade i Sabora, brojnih ministarstava do velikog broja kulturnih ustanova, sakralnih objekata. Mislim da ćemo razmjere štete utvrđivati kroz jedno dulje vrijeme, kada eksperti uspiju sve popisati i procijeniti", kaže Plenković, ali bez poruke Zagrepčanima što će se odmah učiniti. Prije svega da im se olakša život u krajnje dramatičnim okolnostima. Šator i deka nisu rješenje. Još manje samo konstatacija da su štete velike i da će sigurno doći još prijava za oštećene objekte.

Najbolje što imamo

Kasnimo, kao uvijek. Neefikasni smo, kao uvijek. A ovo više nisu vremena za kašnjenje. Vlada i sve državne institucije moraju što prije krenuti s odlučnim mjerama da se stvore uvjeti da preživi gospodarstvo, ali i građani. Iz dana u dan, iz sata u sat sve je manje vremena za odlučne i prave poteze. Ne dođu li brzo, čeka nas zaista teška budućnost.

Hvalimo se da zdravstveni sustav funkcionira besprijekorno, ali ni to, nažalost, nije zasluga države. Više je riječ o nevjerojatnom profesionalizmu naših zdravstvenih radnika, liječnicima koje je sustav doveo do dna, ali su pokazali ne samo da imaju znanje, već i nevjerojatnu volju u pomaganju ljudima. Dobro je govorio bivši ministar zdravstva Milan Kujundžić da je zdravstveni sustav možda i najbolje što imamo, a svi su samo čekali da ga ruše i kritiziraju.

Ni sad država nije učinila baš mnogo. Liječnici, sestre, ljudi u prvim redovima i dalje nisu dobro zaštićeni, imamo jako puno zaraženih ljudi iz zdravstvenog sustava, pa je očito da se ni tim ljudima nije mogao osigurati minimum zaštite. Bez obzira što ministar zdravstva optužuje neke liječnike za petu kolonu. Mnogo je gore što je i on tolerirao da danima liječnici i sestre nemaju ni minimum zaštitne opreme. Za to nema opravdanja, bez obzira što svi znamo da je teško nabaviti maske i sve ostalo.

Živimo u strašno teškim vremenima i jedino što može biti izgovor inertnom sustavu je to što se sa tako nečim još nismo susreli. Ali, druge zemlje su mnogo brže i efikasnije, donose hitne mjere, provode ih. Budemo li čekali, hrvatska budućnost neće biti blistava.

Povezane vijesti

• Mjere zaštite od koronavirusa: Na graničnom prijelazu Kaštel TRIDESETAK PRIJEVOZNIKA S KAMIONIMA ČEKA VEĆ SEDAM SATI
• RAT S VIRUSOM BUDI STRAHOVE, svjesne i nesvjesne. Ovaj rat je još gori jer NE VIDIMO NEPRIJATELJA
• NOĆNA MORA NA BREGANI: Putnici dva dana na granici za ulazak u Hrvatsku. Službenici im izgubili dokumente