Priznavanje studiranja u radni staž dvosjekli je mač
Veća prava bez plaćanja doprinosa znače niže mirovine u budućnosti
(Arhiva Novog lista)
Studentima u Poljskoj pet godina studiranja priznaje se kao osam godina radnog staža. Ne plaćaju se dodatni doprinosi, a konačni uvjeti za buduću mirovinu i iznos koji će primati nakon umirovljenja značajno se mijenjaju zahvaljujući tih dodatnih osam godina radnog staža. Hrvatskim studentima ne smiješi se ovakva budućnost. Njima se u radni staž ne priznaje ni vrijeme provedeno na studiju, niti vrijeme koje su tijekom studija proveli radeći preko student-servisa. Nezadovoljni time, studenti su već nekoliko puta pokušali ishodovati da im se studentski rad barem djelomično prizna kao radni staž, no u tome do dan-danas nisu uspjeli.
Europski primjeri
Sada su im se pridružili umirovljenici, i to politička platforma Umirovljenici zajedno, koji su od Vlade zatražili da u cilju popravljanja demografske slike i zadržavanja visokoobrazovanog kadra u Hrvatskoj razmisli o priznavanju godina studiranja kao radnog staža prilikom odlaska u mirovinu. Kako su došli na tu ideju, i zašto misle da je ona održiva u mirovinskom sustavu koji ionako puca po šavovima, objasnio nam je Milivoj Špika, koordinator Platforme.
- I u ovom trenutku mirovinski sustav nema tolike prihode da bi se mirovine isplaćivale na temelju doprinosa. I sada se on dobrim dijelom isplaćuje iz proračuna. A ovaj naš prijedlog ni na koji način ne utječe na tu činjenicu. Mi smo samo iznijeli okvirni prijedlog da Vlada razmisli o načinu i modalitetu da se rok studiranja, i to redovnog studija, prizna u radni staž, ne prejudicirajući koji će to biti model, kaže Špika.
U Europskoj uniji, navodi, cijeli niz zemalja priznaju vrijeme studiranja u staž. U nekim državama se to odražava i na visinu mirovine, a neke su dopustile svojim građanima da otkupe staž za onaj dio godina koji su proveli na studiju. Neke zemlje imaju mogućnost da se rad uz studij prizna ako se zarađuje oko 60 posto prosječne plaće, pa se onda priznaje broj mjeseci u kojima je to ostvareno, do maksimalno jedne godine. Takav model imaju, na primjer, Slovenci i Španjolci. U Njemačkoj se školovanje od 17. godine života pa nadalje prenosi u bodove koji donose veću mirovinu. Priznaje se maksimalno osam godina školovanja, a fakultet se ne mora ni završiti, dovoljno je polaziti ga određeni broj godina. Belgija i Austrija omogućile su studentima priznavanje vremena studiranja u konačni obračun mirovine, ali svaki mjesec svog školovanja moraju otkupiti. U Austriji se uz takav otkup može u prijevremenu mirovinu, a u Belgiji ne.
- Ako je cijeli niz zemalja Europe našao model kako da prizna trajanje studija u radni staž, i to na više načina, i ni na čiji teret, a sve te zemlje mi gledamo u leđa i sve su nam dalje, onda ne vidim razlog zašto i Hrvatska ne bi razmišljala o tome kako da onaj najkvalitetniji, najobrazovaniji dio stanovništva zadrži u zemlji. Jer naši ljudi s najvišim obrazovanjem sve češće odlaze u inozemstvo. Ne odlaze nam električari, mehaničari, keramičari, oni sad ovdje imaju veću plaću i od ministara i od predsjednika Vlade, idu nam najobrazovaniji, koji onda svoje znanje vani naplate po priličnoj cijeni, ističe Špika.
S druge strane, dodaje, radnik u Hrvatskoj ima katastrofalnu produktivnost, dok taj isti radnik u zemljama koje se drukčije odnose prema obrazovanju, ima dvostruko ili trostruko veću produktivnost, a vrlo često se nalazi i u upravljačkim strukturama. Dok je u Hrvatskoj s 24 posto visokoobrazovanih to tabu tema, nabrojene države studiranje priznaju u radni staž iako imaju više od 40 posto obrazovanih, dodaje predstavnik Umirovljenika zajedno.
- Ako se hoćemo ugledati na zemlje u okruženju koje imaju dvostruko veće mirovine i plaće, ne mislite li da bi od njih trebali pokupiti dobre stvari? Naš je prijedlog da Vlada razmisli o toj mogućnosti, pa u dogledno vrijeme, sukladno mogućnostima, počne o tome razmišljati. Mi smo u zadnjih 30 godina lošijim odnosom prema vrednovanju rada došli do toga da smo stvorili nevjerojatne razlike u plaćama i mirovinama. Ne može se to sad više popravljati, nema prostora ići na neoporezivi dio plaće da biste povećali neto-plaću. Treba razmišljati da umjesto satnice koja je kod nas 12 ili 13 eura, a u susjednoj Sloveniji 23 do 24 eura, moramo dizati bruto plaću. Bez toga nema kruha, ističe Špika.
Ni potvrda za rad
S ovakvim se prijedlogom bezrezervno slaže Ivan-Pavao Boras, predsjednik Studentskog zbora Sveučiišta u Zagrebu. Predstavnik najbrojnijeg sveučilišta u Hrvatskoj smatra da bi to pozitivno utjecalo na odluku o studiranju i smanjilo drop-out sa studija.
- I mi smo tu opciju već spominjali, ali nije bilo pozitivnog odgovora. Tražili smo da nam rad na studentski ugovor uđe u mirovinski staž. Ne kompletan, nego pod nekim koeficijentom, jer studenti u Hrvatskoj na studiju provedu malo više od šest godima, a to poslije uvelike utječe na vrijeme stupanja u mirovinu, kao i na iznose mirovina, ističe.
Studenti smatraju da bi tako mogli ranije doći do mirovine, ranije bi napunili potreban radni staž, a to bi im bio nekakav bonus koji bi dobili od države kao podršku ostanku u Hrvatskoj. Htjeli bi, ističe Boras, i da im se sve ono što odrade preko studentskih ugovora negdje bilježi, jer danas za poslove koje su radili ne dobivaju čak ni običnu potvrdu kojom bi mogli dokumentirati vlastito radno iskustvo kod traženja novog posla.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
