U subotu ćemo dati sve od sebe. Bit će to jedno dosta začinjeno predjelo, a u svakom slučaju, barem u pulskim okvirima nešto drugačije od svega što se svira, kažu članovi benda a to su gitaristi Zoran Mučić-Debac i Tomislav Gortan-Tomo, basist Marko Matijašić-Mrlja i bubnjar Michel Percan-Pačo

Iza članova pulske grupe Stormera su nastupi u pulskim bendovima kao što su Flanger Danger, Popeye, Blokkade runner i drugima, a u subotu će otvoriti 4. Prvi maj geri na Kaštelu gdje nastupaju i Them Moose Rush, Repetitor i Vojko V. Za taj nastup kažu da će biti pun energije i show u okvirima koji mogu izvesti na tom koncertu, a trajat će 40 minuta.

- Dat ćemo sve od sebe. Bit će to jedno dosta začinjeno predjelo, a u svakom slučaju, barem u pulskim okvirima nešto drugačije od svega što se svira, kažu članovi benda a to su gitaristi Zoran Mučić-Debac i Tomislav Gortan-Tomo, basist Marko Matijašić-Mrlja i bubnjar Michel Percan-Pačo. Susreli smo se s njima na probi u podrumu Rojca gdje smo uživo čuli dvije pjesme i uvjerili se koliko sva četvorica uživaju u ovome što rade. Sva četvorica imaju svoj posao kojim se bave izvan svirke, pa im ovo dođe kao svojevrsni "hobi za radničku klasu", kako smo to definirali, no Debac napominje da je ovo za njih više od hobija.

Postoje dvije godine i izvode metal rock instrumentale, a nastup na Kaštelu bit će im treći. Ime malo podsjeća na bend Rosa Nera u kojem je Debac nekad bio, ali kaže da s tim nema veze nego je bend dobio ime po pjesmi.

Puno novih pjesama

Iako će na Kaštelu održati tek treći nastup u dvije godine, Debac kaže da su bili vrlo aktivni, napravili puno pjesama i promijenili basista. Kako zvuče, može se čuti na YouTubeu gdje se nalaze dvije pjesme snimljene uživo u Kotaču, a jedna je studijska. Album namjeravaju snimiti na jesen.

Ipak, zašto uopće sviraju, zašto ne dignu ruke od svega, pitamo ih pomalo cinično.

- Jer je lijepo, kaže Mrlja, a ostatak benda uglas odgovara da im to nije posao. Svi se bave nekim poslom i imaju obitelji, a ovdje dolaze uživati.

- Uživam k'o svinja, to je najljepše, izravno odgovara Debac. "Još ako si nađeš ekipu s kojom si okej i s kojom je vibracija odlična, ne bih to zamijenio za ne znam što", kaže dok pričamo u prostoriji okruženi zvučnicima i instrumentima.

- Tu u prostoriji je centar svijeta, uzvraća Mrlja, a Pačo napominje da je u pitanju isključivo gušt.

Ta prostorija je tu, u podrumu Rojca, daleko od svjetala pozornica i na ovakve prostore su se sva četvorica naviknula. Ipak, Mrlja je bio dio grupe Popeye koja je jedno vrijeme bila prilično popularna i aktivna kako s koncertima i spotovima.

- To je bilo lijepo, ali za taj put koji sam prošao, može se reći da sam se ispucao. Dvanaest godina sam svirao istodobno s dva benda - Popeye, Mad Face (kasnije Anger). Išao bih s jedne probe na drugu, s koncerta na koncert. Da se opet tako nešto desi, bilo bi super, ali bitnije mi je raditi dobru mjuzu s dobrom ekipom, gledati kako pjesme nastaju ni iz čega, to je najljepše, razmišlja Mrlja.

- Ta kemija mi je najbitnija. Niti imamo refrene, niti solaže, sve se vrti, preklapa se jedno i drugo, sve je zvučno, kaže Tomo. No, odakle takva promjena stila, s obzirom da su svi prije toga svirali u sastavima koji su imali vokal.

- Stil je nastao spontano, 80 posto pjesama nastaje iz improvizacija i sessiona koje radimo prije toga i onda iz toga izvlačimo što smatramo da je bitno. Što se tiče vokala, možda za godinu dana, na dvije pjesme možda će biti vokali ili neće, ali to moramo osjetiti, odgovara Tomo.

- Ovo je stihija! To nas ful puni, ubacuje se Debac, a ostatak grupe se nadovezuje da bend bez vokala mora biti stvarno zanimljiv da drži publiku zainteresiranom i kažu da su ih na prva dva koncerta publika i organizatori su to jako dobro prihvatili.

- Prepuštamo se nekoj spici, opušteno, što ti dođe, a slušamo svašta, kaže Pačo, ali sve se vrti oko rocka i metala. Debac to sažima u komentar da stil koji se izvodi ispada kao neki hommage svega što netko sluša.

Činjenica da nemaju vokala znači da se nitko ne mora truditi da ih razumije, što im daje priliku da nastupaju izvan granica Hrvatske, bez te jezične barijere i imati puno širu publiku. Pitanje je hoće li to iskoristiti.

- To je korak koji mora doći s vremenom, uzvraćaju Debac i Mrlja, no imaju li želju i ambiciju napraviti taj korak? "Imamo naš put kojim se ne ide na silu", kaže Tomo koji objašnjava da im ne bi odgovaralo da upadnu u mašineriju koja bi im određivala što da rade.