RAZGOVOR
Domagoj Terzić, profesor glazbe, gitarski virtuoz, osnivač i direktor BaRoMus festivala: GRAD BEZ KONTINUITETA U KULTURI NIJE GRAD
Domagoj Terzić (Milivoj MIJOŠEK)
Veliki prijatelj BaRoMus Festivala i sjajan poslovni čovjek jednom mi je prilikom rekao "potrebno je trajati u vremenu, jer na taj način postaješ kulturna činjenica". Upravo te riječi dugo su mi odzvanjale u ušima i naposljetku postale i moj kredo djelovanja
Koncertom Zagrebačkog kvarteta okončan je ovogodišnji, 16. BaRoMus Festival u Rovinju. U odnosu na prijašnje festivalske edicije, koncerta je bilo manje, održana su četiri koncerta, no publika je bila daleko brojnija, čak i od najoptimističnijih očekivanja. Direktor i osnivač BaRoMus Festivala Domagoj Terzić ima razloga za zadovoljstvo, ali i ponos jer je u ovim za glazbu posebno nezgodnim i teškim vremenima glazbenicima osigurao nastupe i posao, a publici željnoj ozbiljne glazbe četiri fantastična koncerta, za koje se tražila stolica više.
Glazba je život, ne može stati
- Kako ste organizirali, odnosno kako sete uspjeli održati 16. BaRoMus Festival?
- Ova je godine u svakom pogledu bila izazovna po mnogo čemu. Počevši od planiranja, pregovaranja, manje-više uspješnog balansiranja pa sve do onog nazovimo to tako stanja osobnog "kriziranja", sumnji i postavljanja pitanja da li mi sve ovo treba, i po kojoj cijeni? Ipak, nakon početnog oklijevanja, ili oklijevanja koje mi je dolazilo u fazama odlučio sam da život - a glazba je i moj život - ne može stati.
- Što je prevladalo u korist života, odnosno glazbe?
- To da nema predaje. Jer, upravo kao i život - kad jednom stane nema povrataka. Tako je i s glazbom jer samo izvedbom ona živi. U protivnom kad srce i muze utihnu, nestaje život i glazba. Osim toga, imao sam i jedno veliko breme na svojim leđima - činjenicu da sam to bio dužan svojoj publici koja me redovito prati više od desetljeća, ali i zadatak, da kao čovjek i muzičar ne ostavim svoj grad bez visoke kulture, koju Rovinj bez obzira na trenutnu situaciju i okruženje, u svakom trenutku zaslužuje i mora imati. Druga misao i vodilja koja mi se nametala i koja me uporno tjerala naprijed bila je ta da grad bez visoke kulture prestaje biti nešto što možemo nazivati gradom, kao i da grad bez kontinuiteta u kulturi nije grad. Možda sam jače i potegnuo u želji da i sam doprinesem održavanju imidža Rovinja kao grada kulture i lijepe umjetnosti. Jer bez tog identiteta i njegovog kontinuiranog održavanja mogli bi postati jedan veliki lunapark.
Ulaganje u kulturu nije trošak
- Kultura prije svega. Kultura kao zrak i voda?
- Upravo tako. Čak i razgovarajući samo o ekonomskim okvirima i neovisno o pandemiji koronavirusa važno je reći da kao društvo još uvijek nemamo razvijenu i raširenu svijest o tome da svako ulaganje u kulturu nije trošak, već investicija koja kroz svaku uloženu kunu vraća trostruko. K tome, ono što kultura donosi svakom pojedincu ne može se sažeti u par rečenica, pa čak ni u roman. To je čitav Svemir. Ono što doista glasno i jasno želim reći to je da nam je visoka kultura vrlo važna, posebice u ovim teškim vremenima.
- Dakle, jasno i glasno se borite za visoku kulturu. Ranije Vas nije bilo u medijima?
- Uvijek me bilo onoliko koliko sam ja želio da me bude, a to je isključivo bilo u prigodama kada sam imao što i za reći. Da, može se reći da dugo nisam govorio, jer sam odlučio komunicirati svojim radom i pustiti da BaRoMus govorio sam o sebi. Sigurno je i to da uvijek ili na početku nije bilo sve ružičasto, ali ono u čemu sam uspio, i na što sam i kao umjetnik i kao direktor Festivala ponosan je to da je festival postigao i ima najvišu razina kvalitete u ozbiljnoj glazbi. Jednom riječju, nisam dopustio i nikad neću dozvoliti da BaRoMus Festival postane malom ljetnom dosjetkom.
Kontinuitet, upornost i strpljenje
- Možemo reći da ste u svojim nastojanjima uspjeli. BaRoMus je iznimno posjećen i ima svoju glazbenu, vjernu publiku?
- Tako je, i to je rezultat permanentnog ulaganja. Naime, i sam se festival održao zahvaljujući povjerenju publike, koju sam stekao tijekom 16 godina njegovog postojanja, ali i zbog konkretne, nerijetko i samo moralne pomoći mojih sugrađana i brojnih suradnika. Naime, u svemu, pa tako i u festivalima kontinuitet je vrlo važan u ostvarivanju cilja. Uz to, važna je i upornost kao i strpljenje. Jedan od velikih prijatelja Festivala jednom mi je rekao "kako je potrebno trajati u vremenu, jer na taj način postaješ kulturna činjenica". Te su mi riječi dugo odzvanjale u ušima i na neki način, postale moja nit vodilja, baš kao i misao velikog Tesle koji je rekao kako čvrsto vjeruje u pravilo kompenzacije, i kako su istinite nagrade uvijek u razmjeru s radom i žrtvama.
- Kad ste spomenuli žrtve, bilo je i žrtvovanja u korist manjeg broja koncerta? Planovi za slijedeću godinu?
- Naravno, pa koronavirus nas je sve zadesio. Konkretno, ove je godine program bio osmišljen po principu - Quattro, tj. Četiri kvarteta, četiri koncerta za 16 godina, a moram dometnuti i da je prvi koncert započeo 16. srpnja nastupom fantastičnog gitarskog kvarteta.
Što se tiče slijedeće godine i planova. Vjerujem da ću zimu pred nama (is)koristiti za poboljšanje festivala, ali i za vlastito usavršavanje. Smatram da nam je ova kriza donijela i dala mogućnost da stvorimo još nešto bolje i kvalitetnije na svim poljima, te da nam je dala prostora i vremena za nove kreativne impulse. Na krizu gledam kao na novu mogućnost u novom (ne)normalnom, odnosno kao mogućnost kojom će se moći upravljati ali i mijenjati na bolje.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
