Sunce će zalaziti, tako da će ambijent biti fluidan i melodije će odražavati što se bude događalo oko nas. Oko stare, male crkvice su masline i prekrasna priroda, tako da se nadam mirnom ugođaju. Duhovni ambijent crkvice će potaknuti napjeve koji bi mogli iskrsnuti iz neprekidne improvizacije, veli Mišković

Domagoj Mišković, pulski gitarist održat će u nedjelju, 14. lipnja u 19.30 sati koncert u Fažani pored crkve sv Elizeja.

Rođen je u Vukovaru, a djetinjstvo je proveo u Puli, gdje je osnove gitare stekao pod mentorstvom danas nažalost pokojnog profesora Ivana Štekara.

Izvrstan mentor

- Neka mu duša nastavi svojim putem, ostavio je lijepih utisaka kako meni, tako i ostalim učenicima, bio je netipičan te sam mu zahvalan na tome. Nakon Pule studirao sam u Salzburgu na Mozarteumu u klasi eminentnog Eliota Fiska, koji je jedan od divova klasične gitare, a nakon studija radio sam neko vrijeme u pulskoj glazbenoj školi. Potom sam osjetio potrebu da tražim nešto novo, te živio sam u Americi, u New Yorku gdje sam, nakon niza raznih poslova u ugostiteljstvu, radio i u jednoj privatnoj glazbenoj školi gitare. New York je ostavio duboki trag u meni, ta "kozmička juha" od grada razriješila je dosta sumnji i spoticanja koja su mi se događala.

- Što pripremate za koncert ispred crkve sv. Elizeja 14. lipnja. Predstavite ukratko repertoar.

- Repertoar će biti meditativan, improviziran, bez ikakvih pripremljenih tema i melodija. Sunce će zalaziti, tako da će ambijent biti fluidan i melodije će odražavati što se bude događalo oko nas. Oko stare, male crkvice su masline i prekrasna priroda, tako da se nadam mirnom ugođaju. Duhovni ambijent crkvice će potaknuti napjeve koji bi mogli iskrsnuti iz neprekidne improvizacije. Mislim da će biti samo jedna točka, no ništa nije sigurno, sve ovisi o trenutku.

- Bavite se pedagoškim radom i koncertiranjem. Kako uspijevate sve to uskladiti?

- Trenutno ne radim, imam privatno jednog učenika putem vibera, ali većinu života sam proveo radeći u glazbenim školama. Zadnjih nekoliko godina sam vrlo malo koncertirao, cijelo vrijeme sam posvetio meditaciji, istraživanju solo improvizacije, zvuka i slikanju na platnu. Taj proces, i pogotovo rad s predškolskom djecom u New Yorku, me transformirao kao čovjeka. Rad s malenom djecom je predivan i doveo me do suočavanja s vlastitim glazbenim predrasudama i ukorijenjenim zapadnim konceptima glazbe koje sam vukao kroz godine. U edukaciji male djece kreativnost je u svakom trenutku važna jer maleni su puni energije i ne mogu jednostavno sjediti na miru i prihvaćati statične metode rada. Rekao bih da je kroz taj rad moj glas uspio naći samilost za mene i za njih te sam uspio pronaći hrabrosti i ljubavi i jednostavno svirati ono što mi je bilo na srcu cijelo vrijeme.

- Koje glazbeno razdoblje preferirate kao najzahvalnije za partiture za gitaru?

- Gitara je svestran instrument, romantika i moderna su naravno poznati period, ali i barok ima nepresušan izvor dragulja. Očiti primjer je Bach, no možda u budućnosti čujemo i više francuskih čembalo majstora iz 17. i 18. stoljeća.

- Planovi za budućnost?

- Namjeravam još više prigrliti život oko mene i biti više živ nego što jesam, biti suosjećajan s Puljanima s kojima trenutno živim, nastaviti istraživati fascinantne dimenzije zvuka, boja i svijesti. Živim s Lindom i uskoro čekamo malog Rumija ili Bodhija, još nismo izabrali ime. Nadam se sreći i ljubavi i još više suosjećanja za nas troje (četvero ups! Jer tu je i mačkica Mia!). Veselim se jednostavnom životu uz prirodu. Možda bude i neka mistična planina u pozadini pejzaža, ali ne bih previše planirao.