Grupa Zoster dolazi iz Mostara, na sceni je više od 20 godina, a kako zvuče uživo imat će priliku čuti publika večeras u pulskom La Resistanceu na koncertu čiji je početak najavljen za 21.30.

Kako se kaže u najavi, Zoster je bend koji već godinama gradi snažan autorski identitet, a danas se s razlogom smatra jednim od najrelevantnijih imena regionalne glazbene scene. Njihova glazba i tekstovi donose spoj rocka, alternative i urbane poetike, uvijek s jasnim stavom i snažnom porukom. Tim povodom popričali smo s frontmanom i osnivačem benda Mariom Knezovićem.

(Press)

Nova prilika

- Koliko često se "družite" s Istrom, kada ste zadnji put nastupali na Poluotoku?

Nažalost, ne družimo se često s Istrom. Posljednji put smo nastupali prije sedam godina u Puli, u sklopu sajma knjiga koji je tada nosio naziv Hercegovina čita. Naravno, voljeli bismo češće svirati u Istri i nadamo se da će se uskoro ukazati nova prilika.

- Koliko vam je važna komunikacija s publikom, da ona razumije o čemu pjevate s obzirom na vaše angažirane i satirične tekstove?

Komunikacija s publikom nam je najvažnija. Sve ovo što radimo ne bi imalo smisla bez publike. Upravo ona daje značenje našoj muzici i razlog je zbog kojeg postojimo i trajemo sve ove godine

- Tko to tuče "Bezbolnim palicama"? Jeste li i vi doživjeli te udarce u glavu koje spominjete u pjesmi?

Bezbolnim palicama, onim koje ne bole, tuku nas cijeli život. To su razni oblici indoktrinacije, ispiranja mozga i manipulacije kojima smo svi, htjeli to ili ne, bili izloženi. Na taj način svi smo doživjeli te udarce. Najvažnije je prepoznati te "palice", jer njihova najveća opasnost leži u tome što ne bole odmah, a na kraju ostavljaju najteže posljedice.

- Kakve su reakcije na nove pjesme, pitaju li vas ljudi tko je taj "Tadijin sin"?

Češće pitanje koje dobivam nije tko je Tadijin sin, nego tko je Tadija. Njegov sin nije ni kriv ni dužan. On nije birao da mu Tadija bude otac. Tadija je, s druge strane, netko tko je svojom voljom izabrao postati najgori. Upravo se tom razlikom bavimo na albumu: Tadija je imao izbor i izabrao ga je, dok njegov sin nije imao izbora da bude sin takvog čovjeka. Tu je ključna razlika između njih

- Tadija se spominje i u jednoj drugoj vašoj pjesmi "Čovjek želi da je ptica". Sada se ja pitam tko je taj lik?

Tadija se ne pojavljuje samo u pjesmi "Čovjek želi da je ptica", nego i u pjesmi "Tadija", kao i u "Ja sam svoje voljeno". Tko je Tadija? Tadija je najgori. On je simbol naših najgorih verzija, svega onoga što možemo postati u lošim okolnostima i pogrešnim izborima. Kroz našu priču pokazujemo Tadiju u ekstremnim životnim situacijama, gdje njegova najgora strana izlazi na vidjelo. U suštini, svi smo mi Tadije onda kada postanemo najgora verzija samih sebe.

Svojevrsna utopija

- "Ne okrećem se, tata" i "Samo reci ne" zvuče povezano kao dvije strane jedne priče, samo što je jedna ispričana iz pozicije sina, a druga iz pozicije oca? Kako ste vi to zamislili kada ste ih pisali?

Zamislio sam to upravo tako. "Ne okrećem se, tata" je odgovor ocu koji je sinu dao poruku da se ne okreće, a tom pjesmom sin potvrđuje da drži obećanje i da se zaista ne okreće. "Samo reci ne" je, s druge strane, lekcija sinu, jedna životna lekcija koju mu otac prenosi

(Press)

- Pjevate i o "Utopiji". Što bi za vas bila neka realna, ostvariva utopija?

Već i ovo naše sadašnje postojanje, ovaj svijet u kojem živimo, za mene je svojevrsna utopija. I dalje smatram da je svijet lijep i da je dar nama ljudima. U tom smislu, mislim da mi već živimo jednu vrstu utopije.

- Zanimljiva je i vaša pjesma o Gavrilu Principu. Jedan od likova koji je za jedne heroj, a za druge zločinac. Čini se da Balkan (i ne samo Balkan) obiluje takvim likovima? Kako vi gledate na njega?

Gavrilo je živio u svom vremenu, u okolnostima koje su bile nasilne, nepravdne i duboko obilježene pritiscima velikih sila. On je proizvod tog vremena i tih ideologija, a ne figura koju treba jednostavno presuditi iz današnje perspektive. Nama nije bila namjera da ga glorificiramo niti demoniziramo, nego da pokažemo koliko je opasno pojedinca istrgnuti iz konteksta i pretvoriti ga u mit. Takvi likovi najčešće govore više o društvima koja ih tumače nego o njima samima.

Intuitivno i prirodno

- Zanimljiv mi je taj vaš spoj stilova koji vas čini prepoznatljivim - kako ste došli do tog izričaja? Jeste li imali neke uzore?

Nama žanrovi i stilovi služe kao sredstva izražavanja. Nismo "vlasnici" nijednog žanra ni stila, već ih koristimo kako bismo se što bolje izrazili u onome što želimo reći ili prezentirati kroz muziku. Svi slušamo raznoliku muziku, pa su nam i uzori različiti. Sigurno je da su oni imali utjecaja na ono što radimo, ali ne planski i proračunato, više intuitivno i prirodno.

- Bavite li se vi osobno i vaši kolege u bendu isključivo glazbom ili vam režije plaćaju drugi poslovi?

Svi u bendu bavimo se isključivo muzikom i mislim da drugačije ne bismo mogli ni opstati. Muzika te traži sto posto, da upoznaš sve svoje mogućnosti i da nema nikakvih izgovora u onome što želimo napraviti.

- Što vama i kolegama predstavlja bavljenje glazbom, pisanje tekstove, skladanje, sviranje na koncertima...?

To nam je poziv, naš životni poziv. To je naš način života. Ne možemo se ni zamisliti drugačije. Uživamo u onome što radimo i sretni smo i privilegirani što možemo stvarati djela, jer stvaranje je na neki način i jedan božanski čin

Povezane vijesti

• MINISTRICA DIVJAK: Izvješće Europske komisije došlo je u pravo vrijeme za Hrvatsku
• MAMIĆ TVRDI DA JE ŽRTVA TAJNIH SLUŽBI bivše Jugoslavije i navijača Hajduka
• NAŠA NOVINARKA INTERVJUIRALA  ROBOTICU PEPPER. Pepper joj odgovorila: Već poznajem već neke humanoide poput Vas. Ako želite, možemo se kasnije zagrliti ili plesati