Jazzbina je svoje povratničko i više nego uspješno izdanje zaključila, barem za ovu godinu, koncertom u Klubu Kotač, na čijoj su pozornici nastupila tri hrvatska majstora koja su itekako dobro poznata pulskoj publici, a ujedinili su pod imenom Zmaj Orko Star. Odnosno, to su kratice za imena Zorana Majstorovića, Borka Rupene i Tonija Starešinića, pojedince koje u više-manje redovitim razmacima viđamo na pulskim pozornicama na kojima uvijek ispucaju posljednje atome snage.

(Snimio Mladen Radić)

Nema popusta

Upravo tako bilo je u Kotaču, što je i očekivano jer u ovoj kombinaciji ne samo da su publici dali za pravo da se nada vrhunskom provodu već su i pred sami sebe postavili misiju kojoj je jedini ishod mogao biti uspjeh. Možda ovo nekome zvuče pretjerano, odviše nabrijano, ali oni koji su, primjerice, imali priliku prisustvovati nastupu Majstorovićevog sastava nedavno u Istarskom narodnom kazalištu znaju da on sam sebi ne daje popust. Kada ide, ide do kraja i ne štedi se. Tako je i s ostalom dvojicom, uz podsjetnik da je i Starešinić u ovom klubu prije nekih mjesec dana nastupio s grupom Mangroove.

Energija koju odašilju s pozornice je nevjerojatna, oni su doslovce sami sebe pustili s lanca, kao da su odlučili dati si oduška, kanaliziravši to u nevjerojatnu energiju jazza i rocka, bez popusta ikome, a najmanje sebi. U Puli su izvodili pjesme (i) s albuma "Escape" koji je vani već tri godine tako da je Toni, kroz svoj vocoder, iskreno priznao da se "ukiselio", dok je Majstorović najavio da uskoro idu snimati novi. "Escape" ipak nije uzgubio na svježini, pogotovo kada se radi o njegovoj koncertnim promocijama na kojima je, kako je objasnio Majstorović, izvode različite verzije pjesama od onih koje su snimljene u studiju.

Živahnije nego ikada

Tu snagu doživljava i publika koja ne krije oduševljenje u malom prostoru što samo pojačava dojam eksplozivnosti. Tu gotovo da nema usporavanja i popuštanja, sve je pojačano do maksimuma, nema odmora, samo napredovanje. Ovakve kombinacije čine jazz i rock živim i živahnijim nego ikada, tim više kada ih stvaraju ljudi koji ovaj posao zbilja vole pred publikom kojoj baš ovako nešto paše. Možda su tu pred binom znalci, možda su neki koje je dovela znatiželja, no teško da su i jedni i drugi ostali ravnodušni. Nekoliko biseva to je potvrdilo.

Povezane vijesti

• Uživanje u jazzu pred prijeteću oluju
• Željko Marković: U svijetu koji traži pravila i poslušnost, Jazzbina traži više slobode
• U Kotaču svira jedan od najuzbudljivijih novih hrvatskih jazz-rock eksperimenata