KINO KATARINA

POBAČAJ: To je bolest koja se događa samo ženama

O ilegalnim metodama pobačaja svjedoči stari terenski zapis Nade Sremac iz Slavonije, gdje su žene spominjale pletaće igle, grančice drveta, guščja pera. "Zahvat" bi obavile same ili ako bi se tu našla neka upućenija starija žena, u najboljem slučaju babica. Mnoge su završile sa sepsom, bili su brojni i smrtni ishodi. I nije to stvar samo daleke prošlosti, u restriktivnim zemljama i danas ih 98 posto završi s posljedicama, kaže Ana Lovreković

| Autor: Duška PALIBRK
Prepuna dvorišna terasa stomatologije, bivšeg pulskog rodilišta (Snimio Tedi Korodi)

Prepuna dvorišna terasa stomatologije, bivšeg pulskog rodilišta (Snimio Tedi Korodi)


Imam bolest koja se događa samo ženama, kaže glavna junakinja francuskog filma "Događaj" svom profesoru na fakultetu koji se već duže pita što joj se događa, je li bolesna, zašto popušta u učenju. Odgovor svoje studentice odmah je dešifrirao - zapela je u neželjenoj trudnoći, a godina je 1963. i u demokratskoj europskoj Francuskoj pobačaj je zabranjen. Za to se ide u zatvor, liječnici gube licencu, na spomen te riječi svi zašute, skamene se. Anne mora sama naći put do ilegalnog pobačaja, izlažući se velikim rizicima.

Za to vrijeme u Jugoslaviji 1960-e su progresivne godine. Pobačaj je legaliziran 1952., doduše prvo uvjetovan medicinskim indikacijama, ali su potom uključeni i socijalni razlozi. Ženske organizacije i strukovna udruženja aktivni su na terenu, popularizira se kontracepcija i zdravstvena prevencija, usvaja se Rezolucija o planiranju porodice koja roditeljima jamči pravo na pobačaj. Sada se u Hrvatskoj najavljuju zakonske promjene, pa treba držati oči širom otvorene, poručile su sudionice "događaja" koje je angažirano putujuće Kino Katarina preksinoć organiziralo u unutarnjem dvorištu pulske stomatologije, bivšeg rodilišta. I simbolično idealna lokacija za temu u pobačaju.

Jugoslavija i Zapad

Prije upečatljivog i potresnog filma "Događaj" redateljice Audrey Diwan, pobjednika prošlogodišnjeg Venecijanskog festivala, predstavljen je romaneskni predložak, autobiografski roman francuske spisateljice Annie Ernaux, čiji je hrvatski prijevod upravo objavljen u Booksinoj i Maminoj biblioteci "Prijatelji". U Puli ga je premijerno predstavila prevoditeljica Milena Ostojić, a o temi su govorile i Ana Lovreković, članica feminističkog kolektiva fAKTIV i Platforme za reproduktivnu pravdu, te sociologinja Dora Levačić iz uredništva portala Bilten koja se bavi feminizmom i radničkim pravima. U filmsko-književnu večer brojnu je publiku uvela pokretačica Kina Katarina Marta Baradić.

Prepuna terasa bivšeg pulskog rodilišta pokazala je koliko je tema aktualna, jer se pravo žene na pobačaj ponovno dovodi u pitanje, nedavnom odlukom Vrhovnog suda u SAD-u, novim restriktivnim zakonom u Poljskoj, do naše Mirele Čavajda, čiji je medijski izlazak u javnost Milena Ostojić ocijenila pravim političkim činom.

- Abortus je u Francuskoj legaliziran tek 1975., u Jugoslaviji je tada već u Ustavu, to je ustavno pravo žene, ali je i dalje to zazorna tema. I oko romana "Događaj", objavljenog 2000. godine, u kojem Ernaux detaljno opisuje vlastito iskustvo ilegalnog pobačaja, dugo je vladala šutnja. Tek sada, 20 godina kasnije, njezina se djela ponovno prevode, kao da dolazi njezino vrijeme. Glavna tema romana je nasilje nad ženama, usamljenost protagonistice, nemoć. Ernaux je dosljedna svom žanru autofikcije, činjenično točno tematizira ključne momente u svom životu, rekla je Ostojić.

Ana Lovreković kaže da se socijalistička Jugoslavija tih 60-ih godina opire Vatikanu koji od država traži zabranu pobačaja, a kopira sovjetski model jer je Rusija prva u svijetu legalizirala ovo pravo žene, 1920. godine, odmah nakon revolucije. Kao uvod u filmski dio večeri jugoslavenske je prilike dočarao i kratki film "AB" iz 1977. u produkciji Zagreb filma. To je diplomski rad redateljice Ljubice Janković Lazarić, rodom Puljanke, koja je Akademiju dramske umjetnosti u Zagrebu završila u klasi profesora Ante Babaje. Film prati mladu Zagrepčanku koja se odlučila na pobačaj, od razgovora s majkom i liječnicom, do zahvata u bolnici, gdje dijeli sudbinu i drugih žena.

Pletaće igle i guščja pera

- O ilegalnim metodama u nas svjedoči stari terenski zapis Nade Sremac iz Slavonije, gdje su žene spominjale pletaće igle, grančice drveta, guščja pera. "Zahvat" bi obavile same ili ako bi se tu našla neka upućenija starija žena, u najboljem slučaju babica. Mnoge su završile sa sepsom, bili su brojni i smrtni ishodi. I nije to stvar samo daleke prošlosti, u restriktivnim zemljama i danas ih 98 posto završi s posljedicama, a ni mi se nismo riješili stigme, šikaniranja i odgovaranja žena od pobačaja. To je političko pravo koje mora biti svima dostupno, ali nema pomaka nabolje, postupa se u korist fetusa, a ne žene. Time ženu u političkom smislu okrećeš protiv njezinog ploda, umjesto da govorimo o širim socijalnim pravima, ističe Lovreković.

I to što se stalno govori da je pobačaj najveća trauma za ženu, dodala je Ostojić, cinična je podvala. "Ako osjećaš olakšanje, ti si čudovište. Kao da je to postala središnja moralna tema, a ključni su zapravo reproduktivna prava i pravda. Nema stambene politike, prvaci smo u prekarnom radu, a k tome, ako pobačaj nije besplatan, nije ni opcija za sve žene", zaključila je Ostojić.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum