Na udaru su svi koje se Ritchie kao redatelj i scenarist mogao sjetiti, ali kada on udara, udara precizno, takoreći gospodski, osim u par scena kada se priča krene otpetljavati i čini se kao da je Ritchie ostao bez ideja, te se priklonio rješenjima na prvu loptu koja su u oštrom kontrastu s ostatkom inače prilično vješto i promišljeno složene priče

"Gospoda" počinju u pubu, s džuboksom koji vrti stare vinilne singlice, smartfonom, ukiseljenim jajem, pintom piva i metkom u glavu. Za one koji nisu shvatili, riječ je o novom filmu Guya Ritchieja.

Kao redatelji i scenarist Ritchie je imao sjajan početak. Frenetične krimi komedije "Ubojice, lopovi i dvije nabijene puške" (1998.) i "Zdrpi i briši" (2000.) promovirali su ga kao vrsnog mladog filmaša koji zna ispričati kompliciranu priču u koju ubaci brojnu i vrhunsku glumačku ekipu i pritom zabavi publiku. A onda su došli "Valovi sudbine" ("Swept away") i razbili u komade ugled koji je Ritchie stekao. Romantična komedija s Madonnom u glavnoj ulozi, plovila je na valovima između katastrofalnog i glupog, Scile i Haribde koju nije mogao izbjeći. Ritchie je nastavio snimati filmove, snimio je između ostalog i dva filma o Scherlocku Holmesu, jedan o kralju Arthuru te protraćeni "Šifra U.N.C.L.E". U jednom trenutku se s "Revolverom" vratio krimiću, ali uvijek je ostao onaj tip koji je snimio "Ubojice…" i "Zdrpi i briši". Činilo se da bolje od toga ne može, što je donekle bilo razumljivo jer se radilo o originalnim vrhunskim ostvarenjima.

Opet u formi

Odmah da bude jasno, "Gospoda" neće nadmašiti spomenute naslove, ali riječ je o filmu koji pokazuje da je engleski filmaš opet u formi. Nakon pucnja u prvoj sceni slijedi pola sata zagrijavanja, ali zagrijavanja s vrhunski napisanim dijalozima, britkim poput oštrice najboljeg brijača. Te dijaloge izgovaraju sjajni glumci, prije svega Hugh Grant koji je ostvario najbolju ulogu u karijeri. Nekad poznat po klišeiziranim ulogama zavodnika s Notting Hilla, ovdje briljira kao Fletcher, privatni detektiv, osoba od povjerenja glavnog urednika visokotiražnih novina i jedan od mutnih tipova Ritchiejevog britanskog gangsterskog polusvijeta. Na momente je odbojan, na momente simpatičan, ali uvijek uvjerljiv. Kao i Ritchiejevi prvi filmovi i ovaj je premrežen ekipom poznatih glumaca koji daju sve od sebe, kao da se natječu tko će biti uvjerljiviji. Očito su se jako zabavljali. Matthew McConaughey je glavni frajer, u filmu kriminalac Mickey Pearson i krupna riba na čije se carstvo netko opasno namjerio, baš u trenutku kada se sprema povući. Tko mu to želi staviti soli na rep? Sve se rasplete u zadnjim minutama, ali ako je gledatelj pažljiv, sve mu je servirano na pladnju puno prije finala, u jednoj ili dvije scene koje traju oko jedne sekunde. Sjaj visokog društva ne može sakriti činjenicu da su Pearson, njegovi drugovi i aristokracija kojoj on pragmatično pomaže, u stanju raspada i ljušte se poput boje sa zidova fasada dvoraca.

Zanimljiva grupica

Uz McConaugheyja i Granta, odlični su Charlie Hunnam kao Raymond, Pearsonova desna ruka Colin Farrell koji glumi trenera boksa koji je na čelu zanimljive grupice pomalo smotanih, ali svejedno gadnih kriminalaca YouTubera. Hunnam je poznat kao protagonist američke serije "Sinovi anarhije", no ovdje se vratio svojem britanskom engleskom naglasku, dok se Farrell također odlučio otresti svog imidža ljepuškastog glavnog čovjeka akcijskih i krimi filmova. Svi oni dobivaju priliku da se razmašu, u prenesenom značenju i doslovce dok nedovoljno iskorištena ostaje Michele Dockery kao Pearsonova supruga. Fina Lady Mary Crawley Iz "Downton Abbey" ovdje je evoluirala u opaku i zgodnu suprugu kriminalca koja je i sama uvučena u prljave poslove. Šteta što tako karizmatična glumica nije dobila više scena.

Odlični dijalozi i sigurna režija pojačani su britanskim crnim humorom i političkom nekorektnošću koja ne štedi nikoga, neovisno o nacionalnosti, rasi, seksualnom opredjeljenju, porijeklu i statusu, profesiji… Na udaru su svi koje se Ritchie kao redatelj i scenarist mogao sjetiti, ali kada on udara, udara precizno, takoreći gospodski, osim u par scena kada se priča krene otpetljavati i čini se kao da je Ritchie ostao bez ideja, te se priklonio rješenjima na prvu loptu koja su u oštrom kontrastu s ostatkom inače prilično vješto i promišljeno složene priče.

Kada se neki elementi poslože i publika se upozna s osnovnom pričom i likovima kreće akcija, uz povremeno odavanje počasti klasicima britanskog gangsterskog filma poput jedne scene koja jako podsjeća na "Crni petak za gangstere" iz 1979. Jedino nema Rade Šerbedžije u nekoj inkarnaciji Borisa Noža, ali tu ćemo progledati kroz prste. Iako se u drugom dijelu preokreti nižu jedan za drugim, "Gospodi" koja odišu stilom i šarmom, čini nam se, da malo nedostaje ona mladalačka frenetičnost Ritchiejevih prvih filmova, pogotovo "Zdrpi i briši". Zato mu i dalje ne nedostaje drskosti i spremnosti na zafrkanciju i to kada se najmanje očekuje. Ovaj novi Ritchie je kao redatelj nešto staloženiji, ali kao scenarist je i dalje ubojit.

Film prati i odličan soundtrack od uvodne "Cumberland gap" Davida Rawlingsa do hita "That's entertainment" The Jam s kojim kreće odjavna špica.

Povezane vijesti

• P. S. PULA: Otvaraju "Gospodin Holmes" i "Rock kraljica"
• Festivalski uspjesi filma "Kokoška"
• Stallone rasprodaje uspomene iz filmova