NOVO U KINIMA
"Digger", kako je Alejandro G. Inárritu transformirao Toma Cruisea
(PRESS)
Budimo realni, da je u glavnoj ulozi u ovom filmu Christian Bale koji je poznat po tome da se svako malo transformira za neku ulogu, nitko se ne bi ni okrenuo, ali ovo je Tom Cruise sa šminkom, debeo, sijed i napuhanih obraza pa je to vijest, to je hype. Jer vječni mladić pokazao je kako može izgledati star. Odnosno, ako ikada ostari.
Nešto drugo
Šteta, jer pored te propagandne udice, na koju sam se i ja ulovio i otišao u kino baš zato što je tu maskirani Tom Cruise, bez puno čačkanja po najavama, imamo jedan odličan film i to treba odmah reći. Donekle mi je i jasno zašto je izazvao i toliko različite stavove, zašto ga neki vole, a neki ne, jer "Diggera" nije uvijek lako pratiti, a osim toga na trenutke djeluje kao jedna dosta razrađena nova verzija "Birdmana", kojeg je također režirao Alejandro Gonzalez Iñárritu. To samo po sebi nije loše jer i "Birdman" je odličan film koji sam sebi puca u nogu u završnoj sceni, dok "Digger" na kraju nudi još jedan twist, preokret koji od gledatelja traži da još jednom promisli što je vidio i u glavi to presloži. I opet, taj preokret, to otkrivanje na kraju je logično, vrlo, vrlo suptilno je čak i najavljeno, no taj završni šok nije jedini. A ne, prvi stiže već dosta brzo, taman kada se uljuljkate u priču o beskrupuloznom, ludom i utjecajnom naftnom magnatu slizanim s predsjednikom SAD-a, slijedi prvo pretresanje strukture i shvaćate da ne gledate ono što ste mislili da gledate, već nešto drugo. Neću otkrivati o čemu se radi, ali spominjanje "Birdmana" daje vam dovoljno indicija.
I onda shvatite koliko je Tom Cruise briljantan glumac, dok pritom zaboravljate na Mavericka iz "Top guna" ili Jacka Reachera, ali zato ćete se vjerojatno sjetiti Lesa Grossmana iz "Tropske grmljavine" ili Vincenta iz "Collaterala". Digger kao lik je u suštini jednostavan, ali ovdje ima puno više od Diggera koji je sam po sebi slojevit, pogotovo u odnosu s drugim likovima, jer Cruise nije samo Digger... Dok glumi, u kojoj god da je karakternoj verziji, Cruise se nameće. Da, znam, ništa novo, ali zato se drugi glumci trude i trude i uspijevaju držati tempo s njim. Jer moraju. K vragu i svemu, nije bez razloga tu jedan John Goodman ili Jesse Plemons za kojeg možete očekivati da nije samo sporedni lik koji nosi kravatu kao poklon. Ako je Plemons u filmu, on je tu s razlogom. Možda je ta Cruiseova prisutnost i karizma koje čine i da ostatak ansambla radi odličan posao – Riz Ahmed, Michael Stuhlbarg, Sandra Hüller ili pak Sophie Wilde. Samo čekajte, zapamtit ćete je do kraja filma, sjajna je.
Stvarnost
Znači, možda je u pitanju ta zvjezdana kompeticija, a možda i jednostavno odličan scenarij, s vrhunskim dijalozima i ekološkom porukom koja grebe, struže, boli, šamara i pljuje vam u lice, ali tako da ne živcira. Možete li pogledati Diggera u oči bez da ne razmislite o tome što govori? To je kao da pogledate u ogledalo, ali ne vidite sebe. Jedino ako zatvorite oči, ali niti to ne pomaže. Gledate li ovaj film u kinu, u zadnjoj sceni zateći ćete se u istoj situaciji kao u onoj u filmu, s tim što će neki ipak biti zahvalni da ta stvarnost nije baš sto posto ista. Možda nije, ali djeluje nekako poznato...
Ima ovdje, zapravo, puno toga poznatog, od aluzija na Trumpa i birokratski aparat Europske unije, ima priča koje su svjetske, ima ih koje su osobne, ima emocija, ali nakon svega dominira osjećaj nemoći. Je li "Digger" jedan cinični, prigušeni, poziv vapijućeg u pustinji? Možda. Inarritu ne bi radio ovaj i ovakav film da nije želio nešto reći. I, eto, rekao je... I što sada?
