OSNIVAČ ZAGREBDOXA

Nenad Puhovski: Dokumentarci nikad nisu bili popularniji nego danas

| Autor: Jurica Körbler
ZagrebDox, Puhovski Hina

ZagrebDox, Puhovski Hina


Ovogodišnji ZagrebDox usprkos krizi koja potresa hrvatsku kulturu mogao bi biti spektakularniji od svih dosadašnjih. Zagreb će biti domaćin brojnim ljudima iz svijeta filma, otvarat će se intrigantne teme na filmu i kroz panele, a gledatelji će moći dobiti kompletnu sliku što je danas najaktualnije u svijetu dokumentaraca.

U razgovoru za Glas Istre dugogodišnji direktor i osnivač festivala Nenad Puhovski govori što je sve pripremljeno za festival koji počinje 26. ožujka.

- Koliko je teško u ovim okolnostima, kada nitko ne "mazi" kulturu i kulturne projekte, organizirati ZagrebDox?

- Doista nije lako. S jedne strane financijski su teška vremena, sponzori su vrlo oprezni, opća situacija u društvu je dosta negativna, u najmanju ruku pasivna, korona je ostavila ne samo zdravstvene već i psihološke posljedice… No, to s druge strane predstavlja svojevrsni izazov za nas, jer smatramo da je festival prije svega mjesto susreta, pa i dijaloga s publikom. Stoga smo se odlučili na "staro normalno", odnosno program koji vraća neke najpopularnije segmente poput Happy doxa ili Glazbenog globusa, uvodi neke nove poput Green doxa ili Festivalskih hitova i vraća se na standardni broj od stotinjak filmova.

Ovisi o gledatelju

- Što će biti najatraktivnije na ovogodišnjem Zagrebdoxu?

- Rekao bih da to ovisi pojedinačno o svakom gledatelju. Program je komponiran tako da omogućava gledateljima da izaberu autore i teme koji ih najviše zanimaju. Možda ipak da istaknem program Majstori doxa u kome se ove godine nalaze sve sami filmski velemajstori, ljudi koji možda i nisu poznati po dokumentarcima, ali jesu itekako kao filmaši. Govorim o Rithyju Panhu, Jamesu Ivoryju, Jørgenu Lethu, Jonu Bangu Carlsenu, Volkeru Schlöndorffu, Werneru Herzogu, Gianfrancu Rosiju i Carlosu Sauri, koji nas je nedavno napustio. Nekako kao da je postalo normalno da filmaši u nekom trenutku, bez obzira na svoj uvriježeni stil, naprave i poneki mali, intimni dox…

- Gube li dokumentarni filmovi popularnost u svijetu?

- Rekao bih da je posve suprotno. Dokumentarci nikada nisu bili popularniji nego danas. Tokom lockdowna dosta je ljudi gledalo filmove na streaming servisima gdje se nalazi veliki broj dokumentaraca. Pa kako to nije iziskivalo odlazak u kino, koje se obično rezervira za blockbustere ili igrane filmove, više se ljudi odlučivalo pogledati i koji dokumentarac. To, naravno, iziskuje i od nas, festivalskih organizatora, drugačiju strategiju, zanimljivije filmove, veći izbor - naročito filmova koje je nemoguće pronaći na streaming servisima.

Nema filmova o koroni

- Koje teme danas prevladavaju među autorima?

- I opet se vraćamo na koronu. Naime, za razliku od igranih filmova koje je moguće snimati u više-manje kontroliranim uvjetima, za dokumentarce treba biti "na ulici", putovati, susretati različite ljude… Prinudna socijalna distanca je na neko vrijeme usporila snimanje dokumentarnih filmova, no zato je bilo intenzivirano dovršavanje filmova iz prethodnih godina. To je pak rezultiralo velikim izborom kvalitetnih, netom završenih filmova vrlo širokog spektra tema, a to se, onda, odražava i u našem programu, u kome su doista zastupljene sve danas relevantne teme - od rata u Ukrajini preko rodnih prava i odnosa djece i društvenih mreža do ekoloških tema… S jednom iznimkom - nema filmova koji se bave koronom. Bar ne izravno.

- Ove godine u pripremi je tematski okvir Kako snimiti rat, s osam projekata koji između ostalih zemalja dolaze iz Ukrajine, Srbije i Hrvatske. Što im je zajedničko, a u čemu se razlikuju?

- Promišljajući današnje dosege programa razvoja dokumentarnih filmova, koji su vezani uz pojedine festivale, zaključili smo da je potrebno, a to ove godine i počinjemo, pružiti   sudionicima radionicu fokusiranu na jednu, važnu temu. Rat se nametnuo kao urgentna, važna i bolna tema. Četiri projekta su vezana za rat u Ukrajini, a ostali za druge ratove kojih, na žalost, ne nedostaje. No, Ukrajinom se bavimo i na drugi način. Tako će nam se na festivalu pridružiti autorica Alisa Kovalenko, koja je prije nekoliko godina na Zagrebdoxu prikazala svoj film "Alisa u ratnoj zoni". Ona će podijeliti sa sudionicima radionice, ali i općom publikom, iskustva svog trenutnog filmskog, ali i ratnog angažmana. Također, dolazi i Vitalyj Mansky, autor sjajnog dokumentarca "Istočna fronta", koji je nedavno imao svjetsku premijeru na Berlinaleu.

Angela Merkel

- U panelu Žene u politici sudjelovat će mnoge poznate hrvatske političarke, koji je bio izbor?

- Kao i uvijek, i ove godine, nakon filmova koji pokreću neke, za nas, zanimljive i/ili izazovne teme, nakon projekcije organiziramo male panel razgovore. Ovaj koga spominjete bit će nakon zanimljivog dokumentarca o Angeli Merkel, a trebale bi sudjelovati Sandra Benčić, Jadranka Kosor, Katarina Peović i Vesna Škare Ožbolt. Razgovor će moderirati Ivana Dragičević.

- Koja zvučna imena i projekti dolaze na ovogodišnji ZagrebDox?

- U svijetu dokumentaristike baš i ne postoje neka naročito "zvučna" imena, naročito ne za prosječnog gledatelja koji se, ipak, prije svega orijentira prema temi filma. No, uz Manskog, dolazi i sjajan austrijski filmaš Nikolaus Geyrhalter, kao i Lea Glob, autorica izuzetno zanimljivog filma "Apolonia, Apolonia" koji je dobio glavnu nagradu na festivalu IDFA, zatim poznata srpska redateljica Mila Turajlić sa svojim vrlo zanimljivim diptihom baziranim na autoričinom istraživanju arhiva, kao i rumunjski redatelj Vlad Petri, autor filma "Između revolucija". Tu su i autori filmova iz programa Glazbeni globus Giulia Giapponesi (Bella Ciao) i Luke McManus (Sjeverna zaobilaznica), Einari Paakkanen, autor happy doxa "Karaoke Raj", Eva Weber, autorica već spomenutog doxa "Merkel", Maximilien Van Aertryck, jedan od autora filma otvaranja "Fantastičan stroj", Veton Nurkolari, direktor Dokufesta i selektor programa Moj Fokus, kao i mnogi drugi. Naravno, ne treba zaboraviti niti čitav niz hrvatskih autora, predvođenih predsjednikom ovogodišnjeg žirija Igorom Bezinovićem.

- Jeste se umorili nakon mnogobrojnih godina pripre ZagrebDoxa i kakvi su daljnji planovi?

- O umoru se obično razgovara nakon festivala, kad popusti adrenalin. Sada razmišljam isključivo o ovogodišnjem ZagrebDoxu, a o planovima, jubilarnom, 10. festivalu i sličnim temama, negdje u lipnju.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter