SARA MARIĆ
Mlada paraatletičarka iz Kanfanara osvojila zlato i srebro u Istanbulu
Trener Marko Milanović i Sara Marić
Nakon svjetskih igara na Tajlandu gdje je Sara Marić pokorila konkurenciju u svim disciplinama u kojima je i sudjelovala, prije nekoliko dana ponovo je bila uspješna na 7. izdanju parasportskih igara mladih Europe održanom u Istanbulu. Ovog je puta nastupila u dvije discipline, utrci na 100 metara gdje je osvojila zlato, te u skoku u dalj gdje je bila srebrna.
Loši uvjeti
- Trčala sam 13.11 sekundi, što mi nije najbolji rezultat karijere, on iznosi 13.04, no uspjela sam osvojiti zlato u znatno težoj konkurenciji od one na svjetskim igrama. Bilo je više cura iz više država, neke su imale osobne rekorde na mojoj razini, tako da je bilo uzbudljivo do samog kraja, a mogu reći da to zlato ima, po meni, puno veću vrijednost od onog osvojenog na svjetskim igrama. Ovo je bio pravi ispit mojih vrijednosti. Uspjela sam, čime sam opravdala sva silna treniranja i rad mog trenera Marka Milanovića i fizioterapeuta Tea Apolonija - vidno sretna i puna dojmova bila je Sara Marić nakon povratka iz Istanbula.
U skoku u dalj je osvojila drugo mjesto, daleko od onog što može, skočila je 4,50 metara.
- Nije da tražim alibi, ali bila sam ozlijeđena, imala sam problema s tetivom koju sam osjetila na zagrijavanju za utrke na 100 metara i kako je prolazilo vrijeme, tako mi je bilo sve gore. Od šest skokova, samo sam dva odradila na onaj ispravni način, pa stoga ne treba na to gledati kao na nešto loše.
Iz Istanbula nosi dvojake impresije.
- Upoznala sam nove cure, imala nove cimerice, sklopili smo poznanstva, izmijenili iskustva i to je je ono pozitivno, uz sam rezultat. No, moram naglasiti da bi uvjeti mogli biti i malo bolji. Spavali smo u domu bez klime na više od 30 stupnjeva, budile se konstantno cijelu noć u znoju, hrana nije bila za pohvalu, tako da je sigurno i to imalo mali utjecaj na rezultate svih nas. No, sve ono dobro ipak je zasjenilo ono manje dobro, pa sam u globalu zadovoljna postignutim - nije micala osmjeh s lica Sara Marić koja će uskoro napuniti 15 godina i još je uvijek kadetkinja.
Suprotno očekivanju, draža joj je disciplina skoka u dalj.
- Mada imam bolje rezultate na 100 metara, puno mi je draže natjecanje u skoku u dalj. Zašto? U trčanju je daleko veći pritisak, veća konkurencija, osjetim neku navalu adrenalina pred start, sve traje tek nešto više od 13 sekundi i to me ćini napetom. Skok u dalj ima šest skokova, sam si na zaletištu, sam si na stazi. Nakon skoka staneš, analiziraš, pripremiš se za drugi skok, nema napetosti. Sve je usporeno i to me čini smirenijom pa se bolje osjećam. Rezultati taj moj osjećaj još ne prate, ali vjerujem da ćemo doći i do toga.
Pohvalit će se nečim što će joj sigurno pomoći u ostvarenju boljih rezultata.
Našla protezu
- Konačno sam našla pravu protezu za moju desnu ruku. Ja sam inače bez šake i jako mi je teško raditi neke stvari. Znam da ljudi percipiraju moje rezultate samo kroz činjenicu da trčim sto metara ili trčim kako bi skočila što dalje, ali to što nemam šaku sputava me i kod natjecanja i treniranja. Naime, u utrci mi ponekad ruka pleše, ne mogu je kontrolirati i to smeta, a kod treninga ne mogu raditi vježbe snage s rukama kako bi ojačala tjelo. Činim to samo s jednom rukom, ojačavam samo jednu stranu pa sve to izgleda dosta neravnomjerno, a sada s novom protezom konačno ću se moći rukama podignuti, raditi sklekove i razne druge vježbe kako bi ojačala ruke i tijelo. Baš se veselim.
Sljedeće veće međunarodno natjecanje bit će nešto novo za nju.
- Europsko prvenstvo za seniore u Parizu je moj sljedeći cilj. Radi se o natjecanju seniora, dakle iznad 20 godina. Iako će tu biti cure starije od mene više od četiri godine, želim vidjeti gdje sam u toj konkurenciji, da osjetim seniore. Nakon toga ponovo Turska, svjetske igre - zaključila je Sara Marić koja se veseli svakom novim natjecanju i zbog druženja s curama diljem svijeta, putovanjima, a uz to je aktivna i radi ono što voli.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
